BROJNE PRITUŽBE

Hrvatskoj treba novi zakon o pravima pacijenata, jer sadašnji – nije primjenjiv: ‘Nema šanse da liječnici priznaju grešku’

Ljerka Bratonja Martinović

Zeljko Hladika/Pixsell

Zeljko Hladika/Pixsell

Pacijenti na svoje pritužbe rijetko dobiju ikakav odgovor, a ako ga i dobiju, shvatit će ubrzo da se nisu ni trebali žaliti jer je, objasnit će im instanca kojoj se žale, sve u najboljem redu



ZAGREB – Hrvatskoj je potreban novi zakon o pravima pacijenata, jer postojeći iz 2004. godine nije primjenjiv. Novi bi zakon morao propisati obvezu bolnicama da svoje zdravstvene djelatnike educiraju o načinima odgovora na pritužbe pacijenata, poručili su iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata u povodu Europskog dana prava pacijenata.


Umjesto da se pacijenti na lošu zdravstvenu uslugu žale na sve instance, konkretne pritužbe morale bi se rješavati u bolnici, ako treba i uz pomoć medijatora.


Tako bi se ubrzalo rješavanje sporova i izbjeglo sudovanje zbog medicinskih propusta koje je, prema svjedočenju udruge pacijenata, sve češća pojava i na hrvatskim i europskim sudovima. Osim toga, zakonom bi, kažu, trebalo uvesti obveze pacijenata u zdravstvenom sustavu, sankcije za kršenje njihovih prava, definirati medicinski opravdani rok za čekanje te definirati vlasništvo medicinske dokumentacije.


Jasni protokol




Šest je bolnica u Hrvatskoj, među njima i KBC Rijeka, dosad prihvatilo poziv Međunarodnog vijeća povjerenika za prava pacijenata (International Council of The Patient Ombudsman) za edukaciju i savjetovanje liječnika i medicinskih sestara o komunikaciji s pacijentima i postupanju u slučaju pritužbi. Riječ je o edukaciji koja obuhvaća različite aspekte odnosa medicinskog osoblja s pacijentima, od zakonodavstva do prava i sigurnosti pacijenata, etičkih pitanja ili zaštite osobnih podataka, a namijenjena je voditeljima odjela i glavnim medicinskim sestrama.


Osim riječke bolnice, to su i KBC Split, KB Sveti Duh, OB Dubrovnik, OB Pula te Specijalna bolnica za plućne bolesti u Rockefellerovoj. Te su bolnice dobile status Patient Partnership Hospital, koji znači da su djelatnici završili odgovarajuću edukaciju o pravima i obavezama pacijenata te su pod cjelogodišnjom supervizijom međunarodnog pravobranitelja za pacijente.
Isto tako, status bi trebao značiti da pacijent u toj bolnici, u slučaju da je nezadovoljan liječenjem, može računati da će se njegov problem rješavati prema jasno utvrđenom protokolu, a ne – kako je to najčešće slučaj – ostati zaboravljen u ladicama resornog ministarstva ili završiti na sudu.


Na činjenicu da je od 64 bolnice samo njih šest iskazalo interes za ovaj projekt, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, Jasna Karačić, kaže kako je u europskim bolnicama takvo rješavanje pritužbi standardna praksa. U Hrvatskoj, kaže, nedostaje interesa za bilo kakve vrste edukacija.


Pravila struke


– Nama je cilj smanjiti broj pritužbi, da bolnice rade bolje, po uzoru na zapadnoeuropske zemlje. Bilo bi dobro da znate kako odgovoriti pacijentima, a ne dati šprancu – sve je bilo po pravilima struke, ističe. U hrvatskim bolnicama pacijenti na svoje pritužbe rijetko dobiju ikakav odgovor, a ako ga i dobiju, shvatit će ubrzo da se nisu ni trebali žaliti jer je, objasnit će im instanca kojoj se žale, sve u najboljem redu. Upravo na tome, smatra povjerenica za prava pacijenata, trebalo bi ozbiljno poraditi.


– Kod nas polovina liječnika ne zna što su prava pacijenata, a mnogi ne žele uvidjeti grešku, nego uvijek misle da sve rade najbolje. Upravo zato naši stručnjaci, volonteri, pružaju edukaciju i superviziju za rješavanje pritužbi pacijenata na rad liječnika ili ustanove, bilo da je riječ o liječničkoj pogrešci, problemima tijekom liječenja ili o generalnom nezadovoljstvu pacijenta. Jer imate i pacijenata koji će uvijek biti nezadovoljni, da ne znam što učinite za njih, ističe Karačić. Ako se pogreška u liječenju i dogodi, dodaje, važno je pokušati napraviti sve da se to ispravi, a ne tvrditi da je sve bilo po pravilima struke.


Podršku za projekt dala je Udruga poslodavaca u zdravstvu (UPUZ), ali samo na razini posrednika.


– Mislim da je to dobar projekt, da je takva edukacija korisna. To je kod nas nešto novo, ali nećemo nikoga nagovarati da u njemu sudjeluje. S obzirom na to da je to komercijalni projekt, nije financiran od strane EU-a, neka bolnice same prosude treba li im to ili ne, kaže Dražen Jurković, direktor UPUZ-a.


Za sudjelovanje u online edukaciji koja traje od veljače do lipnja ove godine, te uključuje 24-satnu podršku i superviziju kroz čitavu 2022. godinu, bolnica plaća iznos od 19.750 kuna. Po završetku edukacije, bolnica dobiva certifikat »Endorsed by Patient Ombudsman« te se promovira na mrežnim stranicama najboljih zdravstvenih ustanova u EU-u. Karačić ističe kako se ne radi o komercijalnom projektu, jer su svi predavači volonteri, a spomenuti iznos plaća se za logističku participaciju. Cilj im je, kaže, da sve hrvatske bolnice dobiju isti status i postanu partner pacijentima. Da bi ga zadržale, moraju provoditi edukaciju najmanje jednom godišnje.


Pacijenti pravdu traže u Strasbourgu
Da su hrvatski pacijenti prisiljeni tražiti pravdu i na Europskom sudu za ljudska prava govori nedavna presuda Miklić protiv Hrvatske, gdje je međunarodni sud utvrdio da je postupak procjene psihičkog stanja pacijenta bio u suprotnosti s odredbama domaćeg zakondavstva i nije se temeljio na objektivnom i recentnom mišljenju liječničkog vještaka.Pacijentu Luki Mikliću iz Dramlja su, utvrdio je Europski sud, povrijeđena prava na slobodu iz čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je bio prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu nakon što je u kaznenom postupku utvrđeno da je u stanju neubrojivosti, dok je bio maloljetan, počinio protupravna djela sa zakonskim obilježjima kaznenih djela.Pacijent je tvrdio da domaći sudovi nisu ispravno procijenili je li njegovo psihičko stanje opravdavalo nastavak psihijatrijskog liječenja, da sudske odluke u tom pogledu nisu bile popraćene odgovarajućim postupovnim jamstvima, te da mu je Županijski sud u Rijeci produljio prisilni smještaj bez da je pribavio recentni nalaz i mišljenje vještaka, niti je prije održavanja ročišta njegovom odvjetniku dostavio na uvid mišljenje i prijedlog Psihijatrijske bolnice Rab.Europski sud je pronašao niz manjkavosti u postupanju hrvatskih sudova, te dao za pravo Mikliću. U slučaju pravomoćnosti presude, pacijent će dobiti obeštećenje od hrvatske države.