Paprika babura iz Albanije, lubenice iz Grčke i Srbije, dinja iz Tunisa, limun iz Južnoafričke Republike, ponuda iz Sjeverne Makedonije… aktualan je prizor i ponuda povrća i voća na policama hrvatskih trgovina, a za koje domaći povrtlari tvrde da se prodaje po cijenama koje su iste njihovim proizvođačkim te da time oni gube bitku pred konkurencijom.

Uvoz iz takozvanih trećih zemalja domaće proizvođače stavlja u neravnopravan položaj, tvrde povrtlari. Razlog je što proizvođači iz zemalja izvan Europske unije koriste znatno jača zaštitna sredstva od onih koja su dopuštena u EU-u. Zbog toga ostvaruju veće prinose, a veće količine omogućuju im i niže cijene s kojima hrvatski proizvođači ne mogu konkurirati.

Skupa zelena pravila

– Nama Europa nalaže europska zelena pravila što znači da nemamo dovoljno jaka zaštitna sredstva, 50 posto našega uroda propadne i samim time moramo imati malo višu cijenu od proizvođača iz trećih zemalja, a uvozna roba iz tih krajeva nam je ruši i na polici uglavnom nema mjesta za našu robu, kaže tajnica Udruge podravskih proizvođača povrća Danijela Stanešić, povrtlarka i voćarka iz Vukosavljevice u Virovitičko-podravskoj županiji.

– Prinosi su nam zbog slabe zaštite manji. Na našem OPG-u propalo je čak 70 posto paprike babure. Dvije berbe uspjeli smo skinuti, ostalo je otišlo, propalo. Nismo niti troškove uspjeli pokriti.

Radimo s u EU-u dozvoljenim zaštitnim sredstvima, no ni približno nisu dovoljna za zaštitu na što mi, domaći proizvođači, stalno upozoravamo.

Istovremeno, teče jeftini uvoz koji, dakako, nije zabranjen dokle god uvoznici rade po standardima po kojima se roba može uvesti. No, to nisu isti standardi po kojima i mi možemo raditi. Stoga, dajte da i mi nastupamo s istih pozicija, kaže Stanešić.

Osim što slaba zaštitna sredstva utječu na smanjenje prinosa, podižu i troškove proizvodnje jer s takvom zaštitom proizvođači više puta moraju tretirati površine pod proizvodnjom. Tu su i stalna poskupljenja inputa u proizvodnji, od radne snage do – države.

– Država kaže: »Dižemo plaće!« Ne diže ona plaće, nego mi, poslodavci. Mi snosimo teret te razlike. Ili neka se država odrekne u korist radnika ili poslodavaca, pa neka onda kaže: »Mi dižemo plaće!«, kaže tajnica Udruge podravskih proizvođača povrća koja okuplja oko 150 članova, a sjedište joj je u Sedlarici, također u Virovitičko-podravskoj županiji.

Inače, godina je za povrtlare u klimatskom smislu bila dobra, nije bilo nevremena, no uvoz i dalje ostaje bolna točka. Stanešići, primjerice, uglavnom sve plasiraju u trgovačke lance, no, kažu to je »stalno natezanje«.

Traže carine

– Danas ide, sutra ne ide, danas ide, pa opet ne ide. To je doslovno guranje, na policama je više od 50 posto uvezene robe. U špici sezone, kada ima svega iz povrtlarske proizvodnje, uvoz jednostavno treba smanjiti. To je jedina logika, kaže povrtlarka Danijela Stanešić.

Udruga podravskih proizvođača povrća, osim što je za smanjenje uvoza povrća u špici sezone, traži i ukidanje uvoza iz trećih zemalja ili neka im, kaže Stanešić, uvedu carinu.

Nezadovoljni ovakvim pozicijama gdje domaće gubi utrku pred jeftinim uvozom, dio povrtlara najavljuje kako će u znak prosvjeda povrće, s kojim zbog cijene kojom ne mogu konkurirati uvozu, bacati, no javnost takve protestne poruke ne dočekuje dobro.

– Nismo za takve mjere nezadovoljstva; bolje robu u tom slučaju nemoj ubrati, nego je bereš, plaćaš radnu snagu, ambalažu i druge troškove i na kraju je – bacaš.

To nije dobra poruka u smislu društvene i odgovornosti prema hrani, kaže Stanešić. Prošle godine su ona i kolege, podsjetimo, povrće i voće za koje nisu mogli naći plasman na trgovačkim policama dijelili besplatno.

Ova povrtlarka i voćarka šljivu predaje za 60 centi, a realna cijena bila bi, kaže, barem euro.

– Treba, znači, nabrati deset kila šljiva za šest eura, a satnica radnika je sedam eura, pa vi vidite, opisuje Danijela Stanešić.