Vožnja "na značku"

Hrvatski policajci švercaju se u javnom prijevozu

Bojana Mrvoš Pavić

Naš čitatelj svakodnevno svjedoči prijevozu policajaca koji pri ulasku u autobus  pokazuju svoje službene iskaznice, a ako su u uniformi, jednostavno se voze besplatno 



Od kuće do radnog mjesta uz plaćeni, i ušteđeni, putni trošak od  1.800 kuna 



Njega, koji radi u privatnom sektoru, i poslodavac mu plaća putni  trošak, i suprugu, kojoj putni trošak pokriva država kao poslodavac, autobus mjesečno košta preko 3.500 kuna, novac koji oni »uredno« na autobusnu kartu i potroše, dok na vožnju automobilom, zbog još većeg  troška, niti ne pomišljaju.


Zato im, kaže čitatelj, još više smeta spoznaja  da se netko vozi besplatno, na službenu značku umjesto na pokaz, i tako zarađuje. 


Javna tajna 


Zaviri se li se na forume na tu temu, na kojima građani iz svih krajeva razmjenjuju svoja iskustva, eto jednog zanimljivog svjedočenja.


 – Bio sam svjedok kad su na posao autobusom putovali sin policajac  i njegov otac, radnik. Kondukter je ocu radniku i naplatio kartu, a kraj  policajca u uniformi samo je prošao dalje. Radnik se, ne otkrivši da je  policajčev otac, kondukteru na to požalio, uz napomenu kako i policajcu mora naplatiti kartu jer i on za nju prima putni trošak na plaći, da bi  mu kondukter »savjetovao« da se »ne pravi blesav«, okrenuvši se zatim  policajcu s komentarom: »vidiš li ti ovog pametnjakovića?«. 


Trošak prijevoza zaposlenih u državnim i javnim službama državu  godišnje košta oko 1,4 milijarde kuna, no javna je tajna da dio toga završava i na »podebljavanju« plaća. Naime, prijava izvan mjesta rada i  prebivališta zbog dobivanja veće naknade za prijevoz postala je praksa,  kao i vožnja »na značku«, umjesto na pokaznu kartu.  


Pogled kroz prste 


Oni koji nose značke, svjedoči naš  čitatelj, te značke pokazuju umjesto pokaznih karata u javnom prijevozu, uvijek su »na zadatku«, a vozači  i kondukteri im progledavaju kroz prste, znajući zašto to čine. 


– Sindikat se izborio za pravo naknade putnih troškova, kojeg ima  svaki policajac, i nitko se ne bi smio besplatno voziti javnim prijevozom.


Kontrolor koji uđe u tramvaj neće od policajca u uniformi tražiti  kartu na pregled, no karte se kupuju, odgovara Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije, u kojem su se uspjeli izboriti i za pravo policajaca koji rade izvan mjesta prebivališta, da im se plaća međumjesna  karta, ali i karta za mjesto prebivališta, ukoliko žive na adresi udaljenoj  više od jednog kilometra od najbliže stanice s koje kreću u mjesto  službovanja.


Službenom iskaznicom kao prijevoznom ispravom ne bi  se smjeli koristiti niti pripadnici HV-a, kao ni općenito svi oni koji su  izabrali pravo na novčanu naknadu za prijevoz na posao i s posla. Koliko ih to ipak čini, ostat će – javna tajna.