ZAGREB – U istraživanju agencije Ipsos za Ured pučke pravobraniteljice na uzorku od 1.000 ispitanika čak 55 posto ispitanih 2022. godine imalo je predrasudu da »većina Roma živi od socijalne pomoći i ne želi raditi«. Takav rezultat predstavlja porast od 7 posto u odnosu na istovrsno ispitivanje iz 2016. kad je potvrdni odgovor dalo 48 posto anketiranih, objavila je Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter na predstavljanju »Istraživanja o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije«.

Među ostalim, 27 posto ispitanih građana uvjereno je da bi Romi zaposleni u uslužnim djelatnostima »sigurno odbili mnoge klijente« što je tek jedan posto manje u odnosu na prethodno promatrano razdoblje. No, istovremeno u pogledu prisustva diskriminacije ispitanici i dalje smatraju da su među socijalnim grupama upravo romski sugrađani i dalje najviše diskriminirani (18,2% ispitanika) više od LGBTIQ-osoba(16,2%) te osoba s invaliditetom (9,7%), žena i siromašnih osoba. Retrogradni trendovi kakvi se u zadnje vrijeme promiču u sve čudnijim manifestacijama na javnom prostoru o nejednakosti žena i muškaraca detektiran je i u ovom istraživanju. Porastao je i broj onih koji podržavaju stereotip o tome da žene i muškarci »nisu jednaki po prirodi, pa ne mogu imati ni jednaku ulogu u društvu«. S time se slaže 24 posto ispitanika, pet posto više nego 2016. S druge strane zanimljivo je da 9 posto ispitanika smatra da se upravo žene najčešće susreću s diskriminacijom, što je u ranijem promatranom razdoblju smatralo njih tek 3,7 posto.

»Neodgojeni mladi«

Uz ove prizemne stereotipe o Romima i ženskom spolu svakako treba izdvojiti i grubu predrasudu o mladima. Čak 39 posto ispitanika misli da su mlade generacije »neodgojene i bez ikakvih moralnih nazora«, što je za dva posto više nego iz istraživanja 2016. Stereotipni stav o mladima po visokim postocima odmah je nakon predrasude o Romima, a percepcija da su mlade generacije najčešće žrtve diskriminacije prisutna je tek kod 3, 9 posto ispitanih.

Pravobraniteljica Šimonović Einwalter zaključila je da rezultati iz istraživanja pokazuju da je, između ostalog, potrebno snažnije osvještavati, informirati i obrazovati građane o diskriminaciji, uključujući i sustav obrazovanja, ali i provoditi preporuke iz izvješća pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru, kao i preporuke pravobraniteljica za djecu, ravnopravnost spolova te osoba s invaliditetom. Istraživanje otkriva i pozitivne, ali još uvijek polagane trendove smanjivanja stereotipa prema azilantima, osobama s duševnim smetnjama, LGBTIQ osobama i starijima. Ukupno 22 posto ispitanika smatra da ne bi bilo dobro zapošljavati azilante, a takvog je mišljenja 2016. bilo čak 33 posto ispitanika. U istom usporednom razdoblju lani je 19 posto osoba odgovorilo da bi im bilo neugodno raditi s osobom s duševnim smetnjama, dok je ranije to tvrdilo njih 25 posto. Predrasuda da su »starije generacije puno manje sposobne od mlađih« ostala je kod 24 posto ispitanih u odnosu na prethodnih 29 posto. Gotovo dvostruko manje, njih 13 posto smatra da bi se izrazito neugodno osjećali kada bi doznali da je netko od njihovih kolega na poslu ili susjeda gej ili lezbijka (17 posto – 2016.)

Prihvaćanje stereotipa

Zanimljivo je da je u istom istraživanju 28 posto građana izjavilo da je bilo diskriminirano u posljednjih pet godina, što je više nego što je bio slučaj u ispitivanju 2016., kad je to priznalo 20 posto građana. Porast može značiti da je diskriminacija raširenija nego ranije, ali i da se češće prepoznaje. U prilog pozitivnog smjera govori porast broja onih koji točno opisuju diskriminaciju i kažu da je to različito postupanje prema nekome na osnovu neke osobine, što je blisko opisu iz Zakona o suzbijanju diskriminacije. Što se tiče zone diskriminacije najviše ih je bilo na meti u području rada i zapošljavanja što tvrdi 43 posto ispitanika.

Istovremeno, čak 35 posto anketiranih smatra prihvaća stereotip da »članovi sindikata samo stvaraju probleme«. Na pitanje jesu li nešto poduzeli u smislu zaštite svojih prava, samo ih je 40 posto odgovorilo potvrdno, doduše nešto više nego što je to detektirano ranijim istraživanjem kad je 32 posto ispitanika odlučilo nešto učiniti. No, kad se uđe dublje u analizu – što su napravili da prestanu biti žrtve – odgovori su bili ovakvi: njih 17 posto dalo je otkaz ili otišlo u mirovinu, 16 posto je podnijelo tužbe, 14 posto obratilo se nadređenima, 13 posto žalilo se unutar organizacije, 6 posto »uzvratilo je napad«, a 6 posto slučaj je prijavilo policiji. Među 60 posto onih koji su nisu poduzeli ništa za zaštitu svojih prava od diskriminacije, više od polovine misli da svojih potezom ne bi ništa promijenili, da bi postupak bio prekompliciran, dugotrajan i skup (21 posto) ili da bi im se situacija još i pogoršala (20 posto).

Kao odgovor na pitanje tko ih najviše diskriminira, građani u prvom redu ističu različita javnopravna tijela, odnosno, državu. Njih 32 posto tvrdi da je to Vlada, državne institucije i tijela regionalne i lokalne samouprave, sudovi, školski sustav i policija. Mirjana Matešić iz Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR) istaknula je da je diskriminacija na radnom mjestu ili kod zapošljavanja vrlo često posljedica neznanja, a ne namjere. Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja podsjetio je da rezultati komplementarih istraživanja pokazuju da mladi postaju sve tolerantniji, naročito prema LGBTIQ osobama, ali i prema drugim skupinama. No, izrazito zabrinjava istraživanje prema kojemu mladi imaju veliku želju odseliti ih Hrvatske, upravo zbog percepcije o raširenoj diskriminaciji, ponajviše u obrazovanju i kod zapošljavanja.

Manje predrasuda imaju mladi i visokoobrazovani

Riječ je o jednom od rijetkih istraživanja koje se bavi diskriminacijom u Hrvatskoj. Četvrto je u nizu pa omogućava praćenje trendova (2009., 2012., 2016., 2022.).

Gledajući po demografskim karakteristikama, manje predrasuda imaju mladi, visokoobrazovani i oni koji žive u urbanim sredinama. Građani i dalje diskriminaciju ističu kao važan problem – 44 posto kaže da je podjednako važan kao i drugi, 22 posto da je jedan od najvažnijih, dok je za 18 posto njih diskriminacija najveći problem u našem društvu. U uzorku ispitanih je 207 osoba s osnovnom školom, 594 osoba sa srednjom školom, 199 osoba s višom školom/fakultetom; 528 žena, 472 muškaraca; 347 osoba starijih od 60 godina, 281 od 45 do 60 godina, 236 od 30 do 44, 136 do 30 godina