RIJEKA – Još u izbornoj noći, kad je bilo jasno da je njihova kandidatkinja izgubila izbore, Gordan Jandroković kazao je da je tome kumovalo i HDZ-ovo klizanje u desno zbog čega je izgubljen desni centar. Jandroković je to rekao i kako bi valjda preduhitrio očekivana spočitavanja s desna da je stranka otišla previše lijevo i zato izgubila izbore.

Takav istup stranačkog vodstva bio je mudar u kontekstu budućih stranačkih preslagivanja, no istovremeno i točan. Ne samo tijekom kampanje za predsjednicu, kada se angažiralo i isturilo desno krilo stranke da u zadnji čas od Škorinih glasova pokupi što se pokupiti da, nego je i puno ranije Plenković, nekim svojim potezima, propustio čvršće se pozicionirati na desnom, ali i na centru općenito.

Tu je »uletio« Milanović, svjetonazorski lijev, ali ne toliko da bi odbio čak i glasače desnog centra koji su pak mogli biti privučeni i njegovim autoritarnim nastupom.

Što se Plenkovića tiče, dovoljno je podsjetiti na osnivanje famoznog »povjerenstva za prošlost« koje je oko pozdrava ZDS raspravljalo kao da se oko toga uopće treba raspravljati, te je još i zaključeno da je u određenim situacijama dopušten.

Tehnokratski pristup može se primjenjivati do određenog stupnja, kalkulirati se može oko nekih stvari neko vrijeme, neke se odluke trebaju i mogu prebacivati na struku, no u ovom slučaju smjer i cilj mora postaviti politika. A tek vrludanja oko kurikularne reforme. Nju je posve htjela razmontirati ona prijelazna Oreškovićeva vlada, podržana Mostom, uz »konstruktivnu« ulogu predsjednice.

Plenković se državnički riješio Mosta, u vladu je tada ušao sve neutralniji i bezobličniji HNS, no postavljanje ministrice koja više »migolji« nego što stvarno reformira neće dovoljno pridonijeti stvaranju građanske Hrvatske. Posljedica je da mladi sve više naginju tvrdoj desnici: nečinjenjem u pogledu reforme obrazovanja centrističke stranke pile granu na kojoj sjede.

CDU kao primjer

Docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Stevo Đurašković, koji se bavi pročavanjem izgradnje nacionalnih identiteta u srednjoj i istočnoj Europi i uporabom povijesti u politici, komentirajući identitet HDZ-a koji se očito traži, kaže da je po njegovom mišljenju Plenković tehnokrat, za kojeg se ne može reći da ima neku svoju ideologiju.

– Između ovog našeg mainstream političkog establišmenta, stranaka centra, lijevih i desnih, uopće nema razlike po pitanju ekonomije. One imaju gotovo identične stavove oko bitnih ekonomskih pitanja. Razlike su donekle svjetonazorske, gdje se lijevi centar više zalaže za prava manjina, nacionalnih, rodnih, dok desnica inzistira na tradiciji i obiteljskim vrijednostima. No, uzmimo primjer njemačkog CDU-a, koji bi valjda trebao biti neki ogledni primjer za HDZ.

CDU se zalaže za očuvanje nekih tradicionalnih vrijednosti, ali oni toleriraju i postojanje »drugih svjetova«, onih u kojima se ljudi ne poistovjećuju s obitelji, ne žene u crkvi ili su pak mogući istospolni brakovi. Toleriraju ih, dakle, sve dok ti »paralelni svjetovi« ne ugrožavaju njihov većinski, tradicionalni svijet. CDU i njegovi birači funkcioniraju po principu živi i pusti druge da žive, sve dok ovi »drugi« nisu agresivni. Mi to nemamo.

HDZ još nema izgrađen profil moderne demokršćanske stranke, i dok to ne uspije napraviti, dok se ne uspije transformirati u jednu modernu građansku stranku desnog centra, koja će onda, da tako kažem, preodgojiti i svoje birače – do tada ni Hrvatskoj neće biti dobro, veli Đurašković.

Kaže da ovaj CDU-ov model pokušava uvesti Davor Ivo Stier, no Stier se, veli Đurašković, kompromitirao podrškom Željki Markić, koja ima upravo ovaj agresivni pristup koji nije odlika demokršćanskih stranaka, odnosno stranaka moderne desnice, kakav je i CDU.

Politička kultura

– Kada je Tuđman osnivao HDZ, on je ga je utemeljio kao svehrvatski nacionalni pokret koji se borio za hrvatsku državnost. No, kada je taj cilj postignut, već ‘95. HDZ upada u krizu identiteta jer je takva platforma kakvu je zamislio Tuđman imala smisla u ratu, međutim, u miru ona više ne odgovara modernom društvu. I HDZ se otad traži.

S obzirom na važnost te stranke na domaćoj političkoj sceni, cijela će se država izmijeniti kada se HDZ uspije transformirati iz pokreta u stranku. To je golem posao, i unutarstranački, ali i među biračkim tijelom, jer birači HDZ-a nisu građanski konzervativci budući da mi nemamo formirano građansko društvo na razini starih demokracija zapadne Europe s dokraja formiranom građanskom političkom kulturom, zaključuje Đurašković.