18. 10. 2010.

Građanin RH Stipe dobio je pismo da se osobno javi u Porezni ured. Građanin RH Stipe pozivu se odazvao.

Službenik: Vaš porez na promet iznosi toliko i toliko kuna.

Građanin: Znači da sada mogu platiti obračunati porez?

Službenik: Ne, ne možete! 

Građanin: A kada ću moći?

Službenik: Kada dobijete Porezno rješenje! 

Građanin: Kada ću ga dobiti?

Službenik: Za nekoliko mjeseci!

1. 2. 2011. 

Porezno rješenje građanin i dalje očekuje. Sumnjičav, građanin Stipe telefonom je zvao Poreznu upravu da pita kada će dobiti Porezno rješenje. Za dobivanje tražene informacije građanina RH upućivali su od prvog do sedmog službenika, za što je telefonom trebao zvati pet puta.

Građanin: Moj predmet ima broj xy, kada ću dobiti porezno rješenje?

Službenik: Ne znamo kada ćete ga dobiti!

Građanin: A tko bi to mogao znati?

Službenik: Mi smo vam u velikom poslu, ne stignemo sve obraditi.

Građanin: Što mi preporučate da učinim da ga što prije dobijem?

Službenik: Pošaljite požurnicu!

veljača 2011.

Građanin Stipe požurnicu je poslao putem Hrvatskih pošta. Dana 12.2. poštom je dobio porezno rješenje. Građanin Stipe uplatio je  porez u Hrvatskoj pošti. Građanin Stipe odlazi u Porezni ured da mu ovjere da je porez platio, prilažući Porezno rješenje, uplatnicu o uplati (u Hrvatskoj pošti) i naravno kupoprodajni ugovor.

Službenik: Ne možemo vam ovjeriti ugovor da ste platili porez!

Građanin: Zašto ne možete kada ispred sebe imate originalnu uplatnicu da sam porez platio?

Službenik: To za mene ne vrijedi!

Građanin: Zašto original dokument za vas ne vrijedi?

Službenik:  Pa ne vrijedi!

Građanin: A što za vas vrijedi?

Službenik: Kada na mome kompjutoru bude pisalo da ste uplatili!

Građanin: A kada će pisati?

Službenik: Za tjedan dana!

Stipe Radilović iz Zagreba, diplomirani organizator rada i poslovanja, čovjek koji unatrag 35 godina pomaže firmama i drugim organizacijama da poboljšaju svoje poslovanje i povećaju efikasnost, uputio je ovih dana otvoreno pismo ministrici financija Martini Dalić, premijerki Jadranki Kosor i Predsjedniku Ivi Josipoviću kojim ih upozorava na, kako kaže, skupu neefikasnost Ministarstva financija. On je svoj porez, naime, želio platiti odmah, no punih je 11 mjeseci morao čekati državu da uzme njegov novac! 

Dug put do uknjižbe

»Poštovani moj narode, čujte i počujte, kako država neće uzeti novac sa stola, a diže nove kredite za otplatu dospjelih kredita!«, stoji u Radilovićevom pismu koje je poslao i našem listu. Autora smo zato posjetili u njegovu domu i poslušali zanimljivu priču. 

»Trebao sam uknjižiti pravo vlasništva na kupljenu česticu zemlje, a da bi se to provelo, potrebno je u državni proračun uplatiti porez na promet, čiju visinu određuje porezna uprava. Krajem travnja prošle godine zato sam poreznom uredu u Zagrebu uručio kupoprodajni ugovor, a službenik mi je uručio poziv u kojem piše da im u roku petnaest dana moram dostaviti 12 dodatnih dokumenata. U roku dva tjedna, prikupivši sve papire, ja sam to i učinio, da bi tek pet mjeseci kasnije dobio poziv da se osobno javim u Porezni ured«, priča gospodin Radilović, koji se u tom trenu ponadao da će moći platiti porez i uknjižiti svoju nekretninu. 

»Dođem, a službenik mi kaže koliko poreza moram platiti. Super, odgovorim ja, pitajući mogu li sada porez i platiti. Ne, ne možete, nego tek kad dobijete porezno rješenje, veli mi službenik. Na pitanje kad će to biti, odgovori mi pak da se strpim – nekoliko mjeseci. Rješenje nije došlo u studenom, nije u prosincu, a bogme niti u siječnju ove godine. Prvog veljače odlučio sam se ponovno raspitati, i da bih došao do kakvog-takvog odgovora, spajali su me sedam puta, sa sedam službenika, kroz pet mojih poziva. Konačno, dobijem nadležnu osobu za moj predmet, pitam kad će moj porez na naplatu, a službenik mi odgovara kako odgovora na moje pitanje nema! Kaže mi, u velikom su poslu, ne stižu sve obraditi, i da ne znaju kad će mi porez stići na naplatu«, priča Radilović.    

Notorni dokaz neefikasnosti sustava

Na kraju mu je, dodaje, savjetovano da napiše požurnicu koju je sutradan poreznoj upravi i poslao, a mjesec dana kasnije, 8. ožujka ove godine, dobio je konačno porezno rješenje, pisano, nota bene, 12. veljače! Već desetog veljače Radilović uplaćuje svoj porez, a dan kasnije odlazi u porezni ured ne bi li mu tamo, uz predočenu uplatnicu, kupoprodajni ugovor i porezno rješenje, ovjerili da je porez platio. 

»Dođem, a službenik mi kaže kako ovjeru ne mogu dobiti. Zašto ne, pitam ja, kad ispred sebe imate originalnu uplatnicu da sam porez platio, a službenik mi odgovori kako to za njega ne vrijedi, sve dok na njegovom kompjutoru ne bude pisalo da je porez plaćen. To će se vidjeti, veli mi službenik, za tjedan dana!«, priča Radilović. 

»Ja sam na kraju svoju nekretninu uknjižio, no pitam nadležne ima li u ovoj priči, samo jednoj u moru sličnih, zdrave pameti?! Državi dugujem porez, želim ga platiti, a ne mogu, dok istovremeno ta država vani posuđuje novac uz visoke kamate ne bi li platila svoje dospjele obveze!«, u čudu je ovaj organizator poslovanja koji se sjeća vremena kad je u državi bilo tri puta manje službenika nego sada, kad nije bilo kompjutora, a porez je na naplatu stizao za 15, 20 dana od predaje kupoprodajnog ugovora! »Tročlana komisija sačinjena od ekonomista, građevinara i agronoma izlazila je svaki put na teren ustanoviti koliko nekretnina vrijedi i na temelju toga obračunavala porez te ga vrlo brzo i naplaćivala, dok se danas porez obračunava iz ureda i to na temelju zone u kojoj se nekretnina nalazi. Nije, pritom, važno je li netko, primjerice, u centru Zagreba kupio potpuno derutan ili novi stan, porez će biti jednak!«, ogorčen je Radilović. 

U Hrvatskoj vlada, zaključuje, »projektirani kaos«, za koji je vlast mislila da će njime nekako moći upravljati. 

»Izračunao sam – državnoj upravi je trebalo 313 dana, skoro 11 mjeseci da ubere novac koji joj je stajao nadohvat ruke, a istovremeno se zbog nedostatka novaca u državnom proračunu dižu novi krediti. To je notorni dokaz da nam je sustav krajnje neefikasan«, zaključuje Radilović.