Bura zbog kolumne

Glavašević o napadima na Dežulovića: ‘Ako stvarno poštujete Vukovar, dajte mu da bude mjesto za žive’

P. N.

Jurica Galoic/PIXSELL

Jurica Galoic/PIXSELL

Nitko ne želi živjeti gradu na čijem cijelom prostoru, fizičkom i simboličkom, vrijede ista pravila kao na groblju. I još su stroža, poručuje Glavašević



Desničari su u Hrvatskoj prilično pobijesnili zbog najnovije kolumne Borisa Dežulovića na portalu N1 televizije objavljene pod naslovom “J**o vas Vukovar”. Kolumnu poznatog novinara o tome kako je taj grad i 30 godina nakon pada taoc rata i ratnih zbivanja možete pročitati OVDJE.


Osim Domovinskog pokreta i njegovog Hermana Vukušića, koji je najavio da zbog objave tog teksta više neće gostovati na N1 televiziji, oglasilo se i Ministarstvo branitelja, poručivši kako “Dežulović vrijeđa sve žrtve Vukovara i Domovinskog rata”.


O istoj se temi jutros oglasio i nezavisni zastupnik Bojan Glavašević, rođeni Vukovarac i sin poznatog ratnog izvjestitelja i heroja Domovinskog rata Siniše Glavaševića.




Njegov upis s Twittera prenosimo u cijelosti.


“Ovo je, zapravo, srž problema. Ako se propisuje da je Vukovar sveto mjesto, koje svaki dan i od svakoga zahtijeva odnos koji je rezerviran za svete stvari, kako ga istovremeno možemo tretirati kao grad, mjesto svakodnevice? Svakodnevica pripada živima, a sveta mjesta mrtvima.


Mogla je država uložiti milijarde i milijarde u Vukovar – i učinila je to, uostalom – ali simboličko balzamiranje Vukovara u ulozi žrtve, transformacija u sveto mjesto umjesto u mjesto za svakodnevicu, osigurale su da grad bude mjesto iz kojega se odlazi.


Nema tih novaca za koje će itko tko ima makar malo izbora otići živjeti u grad u kojemu je pijetet važniji od svakodnevice. Svakodnevica su: male i velike frustracije, prvi i zadnji poljupci, lakomislenost i lakomisleno postojanje. Pa i psovke, pijanstva, odlasci na pecanje.


Nitko ne želi živjeti gradu na čijem cijelom prostoru, fizičkom i simboličkom, vrijede ista pravila kao na groblju. I još su stroža: svako kršenje tih pravila rezultira optužbama za izdaju. Takvi gradovi nisu mjesta za žive ljude, oni u svakom smislu pripadaju mrtvima.


Kao poruka, Dežulovićev tekst – naslovom i sadržajem – ne govori “Žrtva Vukovara nije vrijedna” nego “Ako poštujete žrtvu Vukovara, dajte mu da bude mjesto za žive”. Poruka nije upućena svima, nego onima koji Vukovar zaključavaju u trenutku tragedije. Političarima, prije svega”, piše Glavašević.