Kristina Poljanić i Marita Bonačić

Dvije žene u Zagrebu su otvorile hotel za biljke: “Da samo znate što mi je na tu ideju rekla svekrva”

Siniša Pavić

Kristina Poljanić i Marita Bonačić u njihovom hotelu za biljke »Djardin« / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Kristina Poljanić i Marita Bonačić u njihovom hotelu za biljke »Djardin« / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Ideja se nametnula sama od sebe i to ponajprije tako što je Marita muku mučila gdje sa svojim biljkama kad je doba od kakvog puta. Trebao je samo onaj fatalan susret, pa da Deželićeva dobije što nikad imala nije. I nije to samo hotel, to je i prostor za kojeg će poduzetnički dvojac kazati da je - platforma!



Ona posve skraćena verzija teksta kazivala bi ovako! Bile jednom dvije prijateljice u jednoj dubrovačkoj osnovnoj školi, pa ih je život razdvojio 15 godina za kojih se jedna sjajno bavila dizajnom a druga biljem, da bi se nakon 15 godina slučajno srele usred Zagreba i shvatile da ih veže i to što obje stanuju tu oko Prilaza Đure Deželića, taman da odluče zajedno krenuti u biznis i na broju 89 otvoriti »Đardin« prepun biljaka, ali ne bilo kakav već onaj koji će u sklopu svome imati i hotel za biljke!


– Znate što mi je na ideju o hotelu rekla svekrva!? Da ću ih za mjesec dana na groblje nosit’ – smije se Kristina Poljanić, polovica suvlasničkog dvojca »Đardina«.


Ona je ona koja je po struci biologinja mora, ma ju je već spomenuta svekrva kao mladu »zarazila« biljkama što i ne čudi kad joj se suprugova obitelj već 30 godina uzgojem borova bavi. Prvo nam se učinilo da to sa svekrvom i ne štima najbolje, a onda smo shvatili da svekrva dobro gađa; donosit će tu ljudi biljke u svakojakom stanju!?




– E neće moći. Da bi spriječili bilo kakav rizik pregledat ćemo prvo biljke da vidimo jesu li zdrave i u kakvoj su kondiciji, nose li kakav rizik po druge biljke i mogu li biti u raspoloživim uvjetima da bi ih uopće primili – brani svekrvu, odnosno objašnjava Poljanić.


Dio prirode u stanovima


Zanimljivo je spomenuti i kakvog je utjecaja na ovaj poduzetnički potez bila korona. Kristina će reći da im je na neki način proširila vidike, prisilila da razmišljaju na drugačiji način.
– Došla je ta nesretna korona i mislile smo da ljudi uopće neće biti zainteresirani za cvijeće. Pokazalo se, međutim, da su jako zainteresirani, jer su zatvoreni u kućama i treba im dio prirode koji će unijeti u svoje stanove – kaže Kristina.
Doda li se ovome i njihova želja da ožive življenje u svom kvartu, u Deželićevoj ulici i logično je da im se hotel kao ideja nametnuo sam od sebe, kao nešto normalno, kao mala atraktivnost cijelog projekta.
– A ulica je duga. Vidim ja, bit će tu lanac hotela a ne samo jedan – velimo im, što u šali što u zbilji.
– Haha, prokužili ste nas! Ako nećemo mi tko će – smiju se Poljanić i Bonačić.

 


Završni glanc


Da će pregled biti valjan garantira njenih 30 godina iskustva u radu s biljem, a tu je i diplomirani agronom da pripomogne. Ma, svejedno je, primjećujemo, svojevrstan rizik primiti biljku nečiju pa se za nju skrbiti tako da joj bude i bolje nego kod kuće. Poljanić na to kaže kako biljka na listu pokaže vrlo brzo sve; je li napadnuta od strane nametnika, jesu li je držali u adekvatnim uvjetima….


– Prepoznamo mi biljku u dobroj kondiciji – rezolutno će Poljanić.


– Slomit ćete kome srce kad mu biljku odbijete – kazujemo.


Marita Bonačić / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Marita Bonačić / Snimio Davor KOVAČEVIĆ


 


– Razmišljali smo i o tome, ali bolje da ga upozorimo nego da živi u neznanju – smije se na to Marita Bonačić, drugi dio suvlasničkog para, inače dizajnerica koje je i svjetske nagrade osvajala na području total design brandinga.


Zato će biljke u hotelu biti spremane u odvojene prostore, svaka u svoj odjeljak, a i broj raspoloživih »kreveta« je ograničen. Maksimalno će u hotelu biti 30 do 40 biljaka, u njemu će biljka moći boraviti koliko god to njenom vlasniku/ici treba, a cijene smještaja bit će od 10 do 25 kuna po danu sve ovisno o zahtjevnosti biljke i tretmana što ga traži. Upita već ima, ljudi se raspituju ponajviše za one ljetne termine, no Poljanić i Bonačić još s rezervacijama krenuli nisu jer, zapravo, ni hotel još svečano otvoren nije. Biti će za najviše mjesec dana, makar je vrata do Đardina, praktički sve na svom mjestu i samo čeka završni glanc. Inače, ideja se nametnula sama od sebe i to ponajprije tako što je Marita muku mučila gdje sa svojim biljkama kad je doba od kakvog puta. Trebao je samo onaj, na početku opisan, fatalan susret, pa da Deželićeva dobije što nikad imala nije. I nije to samo hotel, to je i prostor za kojeg će poduzetnički dvojac kazati da je – platforma!


Dio prirode u stanovima

Zanimljivo je spomenuti i kakvog je utjecaja na ovaj poduzetnički potez bila korona. Kristina će reći da im je na neki način proširila vidike, prisilila da razmišljaju na drugačiji način.
– Došla je ta nesretna korona i mislile smo da ljudi uopće neće biti zainteresirani za cvijeće. Pokazalo se, međutim, da su jako zainteresirani, jer su zatvoreni u kućama i treba im dio prirode koji će unijeti u svoje stanove – kaže Kristina.
Doda li se ovome i njihova želja da ožive življenje u svom kvartu, u Deželićevoj ulici i logično je da im se hotel kao ideja nametnuo sam od sebe, kao nešto normalno, kao mala atraktivnost cijelog projekta.
– A ulica je duga. Vidim ja, bit će tu lanac hotela a ne samo jedan – velimo im, što u šali što u zbilji.
– Haha, prokužili ste nas! Ako nećemo mi tko će – smiju se Poljanić i Bonačić.

 


Radost i pozitiva


– Nije ovo zamišljeno kao prodavaonica već kao platforma, kao projekt koji okuplja ljude sličnih interesa koji će se u ovom prostoru družiti i razmjenjivati iskustva. To je i bio Kristinin uvjet; ajmo saditi, ajmo učiti ljude vrtlarenju, ajmo organsko vrtlarenje, ajmo sa zelenilom na krovove zgrada – priča Bonačić.



– Želimo ljude pokrenuti, unositi radost i pozitivu u život naših susjeda, koliko god možemo. Nikome nije u današnje vrijeme lako, svi imamo uspona i padova, ali baš zato želimo ljude veseliti. To prvenstveno. A uz to nam je želja da od toga možemo i živjeti, raditi projekte koje želimo i doći u poziciju da nam dobre ideje same od sebe dođu kao logična posljedica – dodaje Poljanić.


Što se, onda, u Đardinu već sad može i što će u Đardinu skoro biti, osim hotela dakako? Kažu njih dvije da su tu prvenstveno da ljubiteljima biljaka i onima koji će to tek postati pomognu savjetom, da im riješe prenamjenu njihovih balkona i vrtova, da organiziraju male radionice za mame i djecu na kojima će se učiti djeca vrtlarenju, da dovedu stručne predavače koji će podučavati zainteresirane, da ponude lončanice od recikliranih i prirodnih eko materijala te pozovu naše dizajnere da krenu s izradom naših eko lončanica… Marita je tu i da osmisli kompletan brend, primjerice ako tko poželi otvoriti svoju cvjećarnicu ona je ta koja rješava sve od verbalnog do vizualnog identiteta i dizajna usluga.


Kristina Poljanić / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Kristina Poljanić / Snimio Davor KOVAČEVIĆ


 


Idejama nema kraja


– Ovo će biti platforma za opremanje doma i vrta i za druženje. To nam je najbitnije, da steknemo jedan krug ljudi koji će k nama dolaziti s povjerenjem – kažu Kristina i Marita.


Bilo kako bilo, jedna od najljepših zagrebačkih ulica koja poput niza drugih vapi za kvalitetnim sadržajem, dobila je svoj »Đardin«. Kako je u startu pošlo, nije tu idejama ovog dua kraj.


– Volimo mi i kuhati. Povezat’ ćemo mi cvijeće i hranu – smješkaju se.


Kako, ostaje vidjeti. Zasad samo valja znati da postoji mogućnost da jednoga dana, tu negdje oko »Đardina«, okusite recimo rajčicu, pomu, paradajz svog djetinjstva, jer u Kristine je starog sjemenja koliko vam drago. Dotad’ neka bude cvijeće.


Praznik za dušu i oko - Đardin u Deželićevoj / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Praznik za dušu i oko – Đardin u Deželićevoj / Snimio Davor KOVAČEVIĆ