Otkako je počela pandemija, poduzeća i građani masovnije su počeli zazivati privremenu intervenciju države kako bi zaštitila javno zdravlje i financijski spasila gospodarstvo od propasti. Državne institucije na čelu s vladama, naravno, to su i napravile zadužujući se do grla, a istodobno se pripremajući za povlačenje u zavjetrinu kada se stanje popravi. Međutim, čini se da ta pojačana uloga države u privredi i životu neće biti privremena, kako su mnogi mislili, nego će se protegnuti unedogled.

Naime, uz zdravstvenu krizu koju je donijela pandemija, Europa i svijet suočili su se s neočekivanim poremećajima u gospodarskim tokovima, čak i onda kada su epidemiološke mjere popustile. Zbog prekida u opskrbnim lancima od Kine preko Europe do Sjedinjenih Država, brojnim industrijskim poduzećima ponestaje komponenti, pa povremeno zastaju s radom. Sada je uslijedila energetska kriza u Kini i Europi, koja se seli i u ostale dijelove svijeta.

Ujednačavanje odgovora

Budući da je posvuda ugroženo normalno funkcioniranje gospodarstva i života, situacija opet zahtijeva pojačanu ulogu država. Tržište koje je dio ekonomista davno proglasio najboljim regulatorom gospodarstva, nije sposobno riješiti poremećaje nastale zbog prevelike potražnje i premale ponude roba, što u ovom trenutku potiče i poskupljenja. Vlade ponovno pripremaju i provode intervencije, a povoda za njih ima sve više.

Primjerice, zbog dramatičnog poskupljenja plina u Europi i svijetu, najmanje 20 članica Europske unije razmatra i uvodi mjere za ublažavanje udarca rastućih cijena energije na kućanstva i poduzeća. Hrvatska je vlada ograničila rast cijena goriva. Iako su cijene i mjere za zaštitu standarda ljudi u ovlastima država članica, u srijedu se njihovoj akciji pridružila i Europska komisija. Ona pokušava ujednačiti odgovor vlada na energetsku krizu te osigurati da nacionalnim mjerama ne ugroze pravila jedinstvenog europskog tržišta.

Europsko tržište energenata dobro je funkcioniralo kada je plina, ugljena i struje bilo dovoljno, ali je pitanje što će biti ako zima bude hladna poput prošle i ako rezerve energije padnu ispod kritične točke. Hoće li onda države poput Francuske, koje danas imaju viškove električne energije, zaustaviti njezin izvoz? Hoće li se članice EU-a u nestašici energije ponašati slično kao početkom pandemije, kada su međusobno zatvarale granice?

Da bi se doskočilo tom mogućem problemu, Španjolska, Francuska i Grčka predložile su da EU krene u zajedničku nabavu plina. Međutim, sjeverne članice EU-a, prema medijskim izvješćima, rezervirane su prema njihovu prijedlogu. Po uzoru na iskustva iz pandemijske krize, neki predlažu da članice EU-a zajednički odgovore na nove izazove i osnuju »europsku energetsku banku«. Smatraju da se stvari ne mogu prepustiti hirovitom tržištu na kojem cijene divljaju ne samo zbog nestašice energenata, već i zbog špekulantske trgovine.

»Slom tačerizma«

Ujedinjena Kraljevina je trenutačno jedna od prvih žrtava vjere u tržišne zakone i državnu deregulaciju, koju je svim silama provodila premijerka Margaret Thatcher. Budući da Britanija, u usporedbi s ostalim europskim državama, nije sagradila dovoljno skladišta za plin i da su britanski potrošači prisiljeni kupovati ga dnevno na tržištu, podivljale cijene tog energenta zaprijetile su zaustavljanjem rada čeličana, tvornica umjetnih gnojiva, keramike, stakla i ostalih proizvođača koji bez jeftinog plina ne mogu funkcionirati. Vlada u Londonu sada razmatra hitne mjere financijske pomoći ugroženim tvrtkama, kako ne bi propale te stvorile nestašice robe koje će izazvati zastoje i u ostalim dijelovima gospodarstva.

U dramatičnom razvoju događaja, koji kritičari nazivaju »slomom tačerizma«, britanska vlada je morala angažirati vozače iz vojske za prijevoz goriva iz rafinerija na benzinske crpke. Njihovi rezervoari presušuju zbog zastoja u opskrbi prouzročenog nestašicom vozača kamiona. Britaniji nedostaje više od 100 tisuća vozača teških teretnih vozila, djelomice i zato što se oko 20 tisuća njih nakon izlaska Britanije iz EU-a i početka pandemije vratilo na europski kontinent. I Europskoj uniji nedostaje vozača kamiona, njih čak 400 tisuća, a samo u Njemačkoj traži se njih 80 tisuća. To pitanje očito neće riješiti tržište radne snage, već se vlade moraju dugoročno pobrinuti za njihovo školovanje, poboljšanje uvjeta rada i plaća.

Zbog nezamislivih poremećaja u transportu robe, Britaniji prijete i poluprazne police u njezinim trgovinama uoči Božića. Najveće teretne luke krcate su kontejnerskim brodovima koji čekaju u redu da bi netko istovario i odvezao robu, ali radnika za to nema dovoljno.

​Američki strah od praznih polica

Polupraznih trgovina uoči Božića ovih su se dana pobojale i vlasti SAD-a te povukle zvono na uzbunu. Kašnjenja u opskrbi američkih prodavaonica prouzročena su brojnim razlozima, ali stanje najbolje oslikava neviđeni zastoj prometa u najvećim lukama, posebice u Los Angelesu. Oko 80 prekoocenskih brodova s teretom iz Azije već tjednima čeka u redu na istovar, dok u normalnim okolnostima na pristajanje u luku čeka samo jedan. I Amerikancima nedostaje vozača kamiona, a stvaraju se i čepovi u željezničkom teretnom prijevozu. Čak i kada roba sa zakašnjenjem dođe na odredište, nastaje novi problem jer trgovcima u SAD-u nedostaje 1,1 milijuna radnika, a ne mogu ih lako dobiti.

To je potaknulo predsjednika SAD-a Joea Bidena na intervenciju kako bi spriječio da prometni čepovi i poluprazne prodavaonice uoči Božića ne izazovu nezadovoljstvo Amerikanaca i pad njihove potrošnje, što može dovesti do novog posrtanja privrede. Bijela je kuća preko noći okupila najveće opskrbljivače – kompanije Walmart, FedEx, UPS, Samsung, Target i Home Depot – tražeći od njih uvođenje neprekidnog radnog vremena, u trajanju od 24 sata, sve dane u tjednu, kako bi ubrzali dopremu robe. Najveće kompanije su poslušale, ali je Bijela kuća zatražila i od ostalih firmi u opskrbnim lancima da ulože krajnje napore, jer ako jedna karika zakaže, opet će nastati čep.
Američke nevolje u opskrbnoj mreži samo su potvrdile da toj zemlji hitno treba obnova i razvoj zanemarene infrastrukture – od morskih i zračnih luka, željeznica i autocesta, do energetske, vodoopskrbne i internetske mreže. Jasno je da se tog zahvata ne mogu latiti privatne kompanije, koje najvećim dijelom kontroliraju opskrbne lance.

To može napraviti samo savezna država, pa je Bidenova administracija proljetos najavila paket od 1.200 milijardi dolara za investicije u infrastrukturu, zajedno sa socijalnim paketom od 3.500 milijardi, namijenjenim za poboljšanje javnog obrazovanja, zdravstvene i socijalne skrbi. Zbog prepirki dviju američkih stranaka, ti paketi koji navješćuju obnovljeno angažiranje američke države u gospodarstvu i društvu nisu još prihvaćeni u Kongresu.

Europska unija je također pokrenula golemi program javnih investicija kroz nacionalne planove za oporavak i otpornost, vrijedan 800 milijardi eura, koji će se provoditi do kraja 2006. godine. Iako će sredstva koristiti i privatne kompanije, države su zadužene da taj novac usmjeravaju uglavnom u infrastrukturu, čistu energiju i digitalizaciju gospodarstva, u projekte koji će smanjivati onečišćavanje okoliša.

​Najveći povijesni izazov

Sadašnji zastoji u opskrbnim lancima u svijetu i energetska kriza tijekom pandemije samo su dio nevolja s kojima se suočavaju globalizirano gospodarstvo i ljudska vrsta, koja se posljednjih desetljeća također globalizirala. Neusporedivo veći problem postale su klimatske promjene koje se ubrzavaju u toj mjeri da prijete opstanku ljudske vrste. Taj najveći povijesni izazov neće moći rješavati privatne kompanije i tržište, nego opet države – usklađenom akcijom njihovih vlada, u suradnji s poduzećima i građanskim udrugama.
Treba podsjetiti da je Međunarodna agencija za energiju (IEA) iz Pariza ovih dana upozorila da se klimatski ciljevi u svijetu – a to je postizanje nultih emisija stakleničkih plinova do 2050. godine – neće moći ostvariti ako se sadašnje goleme investicije u čistu energiju do 2030. barem ne utrostruče. Drugim riječima, IEA je pozvala svjetske čimbenike da do 2030. za klimatski proračun osiguraju čak 4.000 milijardi dolara, što znači da trebaju pronaći još nekoliko bilijuna dolara za usporavanje rasta temperature na Zemlji, kako bi se omogućio podnošljiv život budućim naraštajima.

Iskustvo pokazuje, kako rekosmo, da je privatnom sektoru njegov profit često važniji od javnog dobra, pa u borbi s klimatskim promjenama države dobivaju još jedan argument za jačanje svoje koordinativne i inovativne uloge. Međutim, da bi se države mogle uhvatiti u koštac s teškim posljedicama zagrijavanja Zemlje, očito trebaju dodatni novac, i to golem. A sve su već prezadužene.
To znači da će vlade u potrazi na financijama ubuduće morati snažnije zahvatiti u privatni kapital: većim oporezivanjem najbogatijih pojedinaca i kompanija, ali i usmjeravanjem ulaganja privatnog sektora u poželjne, društveno korisne svrhe – umjesto u špekulacije na burzama, s nekretninama i slično.

Čovječanstvo na prekretnici

Ukratko, sadašnja pandemija koronavirusa, koja zasigurno nije posljednja, izazvala je globalnu zdravstvenu krizu koja je teško poremetila gospodarstvo i zaprijetila izbijanjem financijske krize. Dodamo li tome ubrzavanje klimatskih promjena koje dugoročno prijete opstanku ljudi na Zemlji, očito je kako su se velike nevolje odjednom strovalile na ljude. Svijet je ušao u nezapamćenu neizvjesnost i permanentu krizu iz koje se može izvući promjenom ponašanja ne samo poduzeća, nego i ljudi, na čelu s njihovim državama kao organiziranim cjelinama. Ljudske zajednice moraju se već danas početi prilagođavati novim okolnostima, koje zahtijevaju veću odgovornost prema okolišu, pažljivo trošenje Zemljinih izvora i razmjernu skromnost u potrošnji, uz smanjivanje socijalnih i imovinskih nejednakosti te veću međusobnu solidarnost.
Nije pretjerano reći da se ljudska vrsta nalazi na prekretnici na kojoj države i njihove vlasti moraju zakopati ratne i ideološke sjekire te u međusobnoj suradnji preuzeti vodeću ulogu u osiguranju održivog razvoja za sve ljude i narode.
Naivno je vjerovati da je država tijekom pandemije samo privremeno preuzela ulogu spašavanja gospodarstva i ljudi, nakon čega će se navodno opet povući u sjenu i dugoročno »odumirati«, kako to misli dio marksista i liberala. Naprotiv, država se pokazala itekako žilavom, nezamjenjivom. Razdoblje jačanja njezine nove uloge tek je počelo, a ljudi ugroženi zdravstvenim, ekonomskim i klimatskim krizama zasigurno će sve češće tražiti državnu pomoć, intervenciju, koordinaciju i inovativnost.