Na početku pandemije koronavirusa u Hrvatskoj i Europi kad su države jedna za drugom u veljači i ožujku prošle godine zatvarale svoja gospodarstva, vladalo je mišljenje da samo treba izgurati do kraja godine pa će se sve samo od sebe popraviti u 2021. godini.
Kriza, ponavljalo se sa svih strana, ne dolazi iz samog gospodarstva, pa ako u 2020. godini svjetsko gospodarstvo i pretrpi rekordni pad, 2021. će donijeti strelovit oporavak. Kako te prve proljetne procjene sada izgledaju naivno. Danas je već optimizam reći da će 2021. godina sigurno donijeti početak oporavka gospodarstva, a teško bi se išta moglo zamjeriti i onima koji upozore da nije nemoguć scenarij u kojem će 2021. biti jednako teška kao i omražena 2020., ako ne i teža jer je i gospodarstvo, kao i cijelo društvo, umorno od jednogodišnjeg plesa s virusom, kako to epidemiolozi vole reći. Iz sadašnje perspektive mogli bi u pravu biti i pesimisti i optimisti, jer ni na samom početku godine, koliko god gospodarskih varijabli netko uključio u svoje procjene, sve ih može srušiti jedan virus.

Korigiranje procjena

Za prošle recesije nisu se puno razlikovale procjene ekonomskih analitičara ili međunarodnih organizacija, poput MMF-a ili Svjetske banke, kad su govorili o onome što će se dogoditi, jedino su se razlikovali, ponekad i drastično, njihovi recepti za izvlačenje iz krize. Većina njih bila je prilično precizna u procjenama kada će se globalno gospodarstvo izvući iz recesije, prognozirali su stope rasta koje su se tek u promile razlikovale od onih ostvarenih.

Sada je sve potpuno drukčije, u prognozama za postcovid razdoblje većina međunarodnih institucija, agencija i analitičara mijenja svoje prognoze iz mjeseca u mjesec. Tako se primjerice procjene pada gospodarstva u Hrvatskoj za 2020. godinu kreću od osam do više od deset posto. I svi su, od hrvatske Vlade, preko Europske komisije do MMF-a ili Svjetske banke korigirali svoje procjene barem dva puta. Tako je i s prognozama za 2021. godinu. Kako koronakriza ne jenjava, tako se i prognoze za ovu godinu mijenjaju, s početnih oko šest posto rasta za ovu godinu na manje od pet posto. U jednom se svi slažu, epidemija će uzrokovati veći pad gospodarstva i veće probleme unutar svih društava, nego što je to bilo za globalne financijske krize i neće se ostvariti početne prognoze o padu i rastu u obliku slova V, za koji su se svi u početku uhvatili nadajući se da nakon strmoglavog pada slijedi nagli oporavak u 2021. godini.

Ono što ni ovaj put nije izostalo je isticanje kako je svaka kriza prilika, te brojni ekonomisti, ali i poslodavačke udruge u Hrvatskoj, inzistiraju na tome da Vlada već sada krene u strukturne reforme, da državnu upravu i javna poduzeća učini efikasnijim, da zdravstvo ustroji tako da ne stvara gubitke svaki mjesec, da javna poduzeća prestanu parazitirati na svom povlaštenom položaju i da počnu stvarati profit i doprinositi napretku gospodarstva.

Fraza o krizi

No, je li sada doista prilika za to. Može li Hrvatska držati glavu iznad vode i mijenjati stvari u spomenutim sektorima, ako to u prethodnim desetljećima nije činila ni u boljim vremenima. Fraza o krizi koja postaje prilika u Hrvatskoj je, pokazalo se i za prošle recesije, doista samo fraza.
Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević upozorava da u sadašnjoj situaciji nijedna Vlada, pa ni hrvatska, ne može krenuti u reforme koliko god one Hrvatskoj bile nužne.
– Krizu uzrokuje eksterni faktor, koji ne dolazi iz gospodarstva i svi koji rade procjene, koliko god u tome bili dobri ne mogu ih napraviti samo na temelju ekonomskih parametra. Možda će se pandemija smiriti, možda trećeg vala neće biti, nisu sigurni ni epidemiolozi, možda će cijepljenje biti uspješno, ali možda i neće? Tko sa sigurnošću danas zna koliko će još pojedina gospodarstva biti zatvorena i koliko će se puta možda morati zatvoriti. U takvoj situaciji možete krenuti s pretpostavkom da će se sve dobro rasplesti i da će Europska unija, pa i Hrvatska, imati rast. Ali što ako virus mutira toliko da sadašnja cjepiva ne budu uspješna, što ako se ljudi ne budu htjeli cijepiti, pa ako nakon ljetnog predaha, opet nastavljamo po starom. Ovisno koji epidemiološki scenarij izaberete, tako izgleda i vaš ekonomski scenarij. Ove sadašnje procjene o oporavku u 2021. godini ili najkasnije 2022. godini su više priželjkivanja nego procjene utemeljene na ekonomskim parametrima, upozorava Lovrinčević.
Hrvatskoj su, napominje on, reforme u cijelom javnom sektoru nužne od njezine samostalnosti, ali nerealno je da ih, dok priča s epidemijom nije završena, Vlada pokrene. On dodaje da je sada na Vladi da i uz takav neracionalan i nefunkcionirajući javni sektor osigura da on građanima pruža usluge, bilo da je riječ o zdravstvu, obrazovanju, infrastrukturnim tvrtkama, javnoj upravi.

(Ne)moguće reforme

– Naravno da bi bilo lijepo da su sve te službe efikasnije, ali ako ovo stanje potraje dulje vrijeme mi ćemo govoriti samo o tome da je bitno da zdravstvo funkcionira i da hitna pomoć dođe kad je ljudi zovu, da je bitno da djeca u potpunosti ne izgube obrazovanje, da se željeznički ili zračni promet ne obustave. Ako ljudi još teže budu dolazili do usluga u zdravstvu ili obrazovanju ili socijalnoj skrbi, prijeti da se počnu raspadati društva, a onda se doista više neće imati što reformirati. Hrvatska kao društvo, koliko god svi mi bili nezadovoljni s tisuću stvari, mora preživjeti do rješenja za pandemiju, napominje Lovrinčević. Upozorava i na to da većinu toga, unatoč novcu iz EU fondova koje ima na raspolaganju, Hrvatska u teškim mjesecima mora napraviti sama. Pomoć EU-a, osim one iz SURE instrumenta te jedinim dijelom za zdravstvo, neće početi stizati prije sredine 2021. godine jer je instrument »EU sljedeće generacije« orijentiran na budućnost, na Europu koja se treba pripremiti za sljedeća desetljeća, ali ne i na sadašnjost, na nekoliko sljedećih mjeseci.

– Možemo mi razgovarati o reformama o tome što nas, kad se i ako se pandemija smiri, čeka u sljedećoj godini, kako ćemo započeti pripremu za tu budućnost, ali mi živimo u izvanrednom stanju kako to god Vlada nazivala. Nije možda najbolja usporedba, ali zamislite da je netko dok je trajao rat u Slavoniji rekao da je sada najvažnije pripremiti reformu lokalne samouprave. Ne znam koliko bi ljudi uopće to zanimalo i koliko bi njih u tome sudjelovalo. Ako pola državne uprave radi od kuće, što je to nego izvanredno stanje, tko će ih sada natjerati da se pripreme za vlastitu reformu, pita se Lovrinčević.

Puno neizvjesnosti

​​Uz to Vlada će, sve da ima volju mijenjati stvari u javnim poduzećima, prvo morati konsolidirati te tvrtke. Većina njih je, posebice one iz prometnog sektora, poput željeznica, ove godine zabilježile veliki pad prihoda, za to su im odobravane pozajmice i netko će u ovoj godini morati podvući crtu pod njihovo poslovanje i zaduženost, te im prije bilo kakve reforme osigurati financijsku injekciju kako bi opstale. Banke su u Hrvatskoj, podsjeća Lovrinčević, spremne na moratorij na kredite i građanima i tvrtkama najdulje do kraja ožujka, u EU-u najdulje do kraja lipnja, ali taj je plan napravljen iz perspektive da se u ožujku vraćamo u staro normalno, a sve da se epidemija do tada stavi pod kontrolu, tvrtke će diljem Hrvatske, ali i Unije, shvatiti da pravi moratorij tek trebaju. Ako tada na dobiju pomoć, propast će i one koje su dobro stajale prije epidemije.

Ožujak će već dati naslutiti i što će se dogoditi s turističkim sektorom o kojem hrvatsko gospodarstvo ovisi kao nijedno u Europi. Iako je rezultat prošle turističke sezone bio bolji od prvotnih prognoza, valja podsjetiti na to da je lani za uskršnjih blagdana Hrvatska najbolje shvatila što će pandemija napraviti tom sektoru. Turističke tvrtke za uskršnji su vikend zabilježile 13 tisuća gostiju, od čega devet tisuća domaćih. Godinu dana ranije imali su za isti blagdan 180 tisuća gostiju. A, lani se činilo da se takav Uskrs više ne može ponoviti. Tko sada može sa sigurnošću reći da isto neće biti početkom travnja, za vrijeme uskršnjeg vikenda. Iz današnje perspektive teško je sa sigurnošću reći da će u travnju ove godine Europljani putovati više nego lani u ožujku i da će Hrvatska moći otvoriti svoje hotele za goste iz inozemstva. Svi očekuju da će turistička sezona biti bolja od prošlogodišnje, no što ako, primjerice, zračni promet ne vrati barem dio linija ili ako epidemiološka situacija, zbog nevoljkosti Europljana da se cijepe, bude slična prošlogodišnjoj. Može Vlada preko noći ukinuti sve namete turizmu ili smanjiti poreze, mogu se preko noći oni koji diktiraju trendove u hrvatskom turizmu okrenuti održivijim modelima, ali nitko od njih na Jadran ne može, ako epidemija bude trajala, dovesti 80 posto gostiju u odnosu na njihov broj iz 2019. Nitko, ali baš nitko u Hrvatskoj nije računao na takav scenarij u kojem turizam 2021. godine bude na razini onog iz 2020., jer nitko ne želi kalkulirati koliko bi to bilo izgubljenih poslova, bankrota i nevraćenih kredita. I kolika bi to bila rupa u državnom proračunu, i to u vrijeme kada i dalje mora odvajati novac za pomoć gospodarstvu. I isplaćivati mirovine i održavati javni sektor.

(Pre)opterećeno zdravstvo

Trenutno najvažniji dio javnog sektora, javno zdravstvo ulazi u ovu godinu opterećeno istim problemima, ako ne i s većim od onih s kojima je taj sektor ušao u ring s koronavirusom. Država je ove godine zdravstvu, uglavnom za plaćanje dugova za lijekove, iz proračuna, mimo redovitih sredstva, doznačila još 2,7 milijardi kuna. No, zdravstvo će u 2021. godinu ipak ući s većim dugom nego što ga je imalo početkom 2020. godine. Od listopadskih najava da će Ministarstvo zdravstva pripremiti reformu u tom sektoru, kako bi stanje postalo financijski održivo, zasad nema ništa, ali iluzorno je očekivati da bi sada i zdravstveni djelatnici, ali i građani, bili spremni slušati o tome da zato što novca nema, treba drukčije urediti sustav ili odvojiti više novca da bi on uopće opstao. Ako putem hrvatsko javno zdravstvo dodatno ne oslabi i ako građani ne izgube dio usluga, i to će već biti uspjeh. Vrijeme će pokazati je li građane iskustvo s koronom podsjetilo na važnost javnog zdravstva ili su spremni pristati na njegovo dodatno propadanje.

Iako se očekivalo da 2021. godina bude godina oporavka, samo ako budemo odgovorni i ako budemo strpljivi, ona će, jedino je sigurno, biti neizvjesna posebice u prvoj polovici kad bi se ipak trebala razriješiti jedna nepoznanica, koliko je cjepivo učinkovito i koliko se ljudi spremno cijepiti. Hrvatska je u 2021. ušla s nešto više osigurača nego što ih je imala za prošle recesije jer je članica Europske unije i imala je ipak bolje stanje u javnim financijama. To je omogućilo da progura 2020. bez većih društvenih i socijalnih lomova, ali nema stopostotne garancije da se oni neće dogoditi s odgodom u 2021. godini. Uostalom, tu garanciju danas teško da ima ijedna država u Europi.