Most ima ambiciju da reformira i HDZ i SDP, samo u SDP-u je druga situacija nego u HDZ-u. Karamarko je sada percipiran kao neuspješan političar, veliku prednost nije uspio kapitalizirati. No, što se tiče koalicije Mosta i HDZ-a, veliko je pitanje može li Božo Petrov pridobiti za to svih preostalih 15 zastupnika Mosta. Pa i sa svima njima bi to još uvijek bilo nedovoljno za HDZ, pa i uz još neke – bila bi vrlo, vrlo tanka većina. Karamarko bi valjda bio potpredsjednik u toj Vladi. Ali, zaista je nejasno kako bi to moglo funkcionirati. To bi bilo vrlo nestabilno rješenje, kaže nam dr. Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti.

Zakošek kaže da se mora pokušati formirati Vlada u Saboru. 

– To da predsjednica bez davanja mandata raspiše izbore, to bi po meni bilo protuustavno. Ustav je eksplicitan i kaže da se to može učiniti tek onda kad jedan i drugi mandatar ne uspiju sastaviti vladu. Po meni, jedina situacija u kojoj mandatar ne pokušava predložiti Vladu bi bio taj da se Sabor uopće ne konstituira. No, to bi bilo skandalozno, kaže Zakošek. 

On kaže da je ustavna odredba loša, jer Sabor bi se morao moći automatski konstituirati. Zakošek tvrdi da nikad nije čuo da se negdje u svijetu dogodilo da se parlament nije konstituirao. Ovo je sad opasna izvaninstitucionalna situacija. U Ustavu je trebalo pisati da predsjednik povjerava mandat onoj osobi za koju procijeni da ima šanse sastaviti vladu. A to može procijeniti na osnovu raspodjela mandata i na temelju konzultacija, objašnjava on. 

Tako Božo Petrov i Nikola Grmoja te ljudi oko njih ne samo tobože odgovorno spašavaju zemlju nego i vrlo aktivno počinju raditi na unutarnjoj reformi HDZ-a. Ljudi oko Petrova i Grmoje su ionako iz konzervativnog ideološkog kruga i tako rade dobro za sebe i svoje.

Za HDZ je ovo rezervna varijanta na koju oni i dalje ne pristaju jer je ipak ponižavajuća. Kakav god bio Karamarko i koliko god je sigurno da ni izdaleka nije kapacitet za premijera (a kao da malomišćanski diktator Božo Petrov jest!) – HDZ-ovo prepuštanje premijerske pozicije nepoznatom nekome bez ikakvog izbornog legitimiteta bio bi jasan poraz te velike stranke. I, naravno, glavna je prepreka Karamarko koji se još uvijek ne da iako ga uvjeravaju, ipak je on i dalje šef stranke i još stalno ističe kako je pobijedio na izborima. Vidimo kako je pobijedio. Ako sad popusti, pitanje je što će dalje biti s njim.

Nestranački premijer nije strana ideja niti predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović pa niti notorno vječitom Vladimiru Šeksu. Šeks ne voli Karamarka i volio bi da se HDZ dekamarkizira, a predsjednica je u ovoj nepovoljnoj situaciji za HDZ fascinirana ‘tehničkom’ pa onda i ‘stručnom’ vladom – što je slično. Poznato je da se priprema i prije isteklih rokova za pokušaj sastavljanja Vlade i, što je najgore, bez da imenuje mandatara – da ona postavi svoju ‘tehničku’ vladu i tako makne Milanovića.

Napokon bi imala dominantni unutarnjopolitički utjecaj, ‘tehnička’ vlada po Šeksovom i njenom mišljenju ne bi odgovorala Saboru (valjda niti kad bi on bio konstituiran) nego jedino njoj. Micanjem Milanovića pogodovala bi HDZ-u, ali pitanje je koliko bi mu pomogla i samim raspisivanjem ponovljenih izbora. Vjerojatno ne bi niti HDZ-u, niti Mostu ali niti SDP-u.

Vidjet ćemo kako će se dalje razvijati Petrovljeva mantra o ‘stručnom’ mandataru i o koaliciji Mosta s onom strankom koja to bude zaslužila permisivnom ustrajnošću pribivanja rutinski neplodnim i beskorisnim razgovorima s Mostom.

Srdačan pozdrav

No što se dalje stvar razvlači, a očito je da Petrov i Grmoja cijelo vrijeme manipuliraju i sa zastupnicima Mosta, a ne samo s javnošću, to se Most više raspada. I zastupnici Mosta, kao i svi oni drugi koji ni izdaleka ne mogu biti sigurni da će proći na ponovljenim izborima, hoće realizirati četverogodišnji mandat kojeg su osvojili, to je posve ljudski i normalno. Ali, to lakše mogu realizirati s koalicijom Hrvatska raste, barem ako, za početak, žele konstituirati Sabor.

Već je manje-više jasno da kad se Most opredijeli za jednu stranu, on će doživjeti novi unutarnji potres.

Osim toga, a što je s izjavom koju je Božo Petrov dva dana prije izbora ovjerio kod javnog bilježnika?

»Ako se Most nezavisnih lista jednostrano pridruži nekoj koaliciji ili koalira s nekom strankom koja je upravljala Hrvatskom u proteklih desetak godina i omogući joj pritom većinu u Hrvatskom saboru, jamčim da ću podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Mosta nezavisnih lista te svoj eventualni saborski mandat staviti na raspolaganje Mostu«, piše u izjavi Petrova.

Znači, ako realizira ideju o zajedničkoj Vladi s HDZ-om i ako se bude držao onoga što je potpisao, Petrov bi trebao dati ostavku i vratiti saborski mandat. Na tu vrlo jasnu ovjerenu Petrovljevu izjavu, upozorio je i Drago Prgomet na izvanrednom Saboru HRID-i.

No, Božo Petrov i na to ima spreman psihijatrijski odgovor: Nije to koalicija – nego suradnja! Tako je izjavio u intervjuu RTL Televiziji. 

Tomislav Karamarko je još koji dan prije sastanka u Esplanadi na jedno usputno pitanje odgovorio: »Da, ja ću biti mandatar«  ali se već iste večeri ispravio pa kazao da će o tome još razgovarati s Mostom. Bio je dojam da želi ponovljene izbore na kojem se nada povoljnijem rezultatu.

Ali u stranci su i te kako svjesni da s Karamarkom kao premijerskim kandidatom HDZ-a nemaju šanse dobiti ponovljene izbore.

Poslije razgovora u srijedu u Šibeniku s Božom Petrovom, Karamarko je na pitanje je li spreman odreći se premijerskog mjesta, kazao da je HDZ pobjednička stranka i da imaju svoje preferencije o kojima će razgovarati, ali da su jako fleksibilni jer misle da je Hrvatskoj danas potrebno zajedništvo.

Dakle, pobijedili su ali bi zbog zajedništva Karamarko mogao i trebao prepustiti premijersko mjesto. Primijećeno je da se Karamarko puno srdačnije pozdravio u ponedjeljak u Esplanadi s Milanovićem nego u Šibeniku s Božom Petrovim. Naravno, jer mu Milanović ne radi o glavi, a Petrov radi. Za Milanovića nema straha dok je Karamarka.

Vidjeli smo u anketi koju je ovih dana za RTL provela Promocija plus na 1.300 građana da na pitanje tko bi trebao voditi novu koalicijsku vladu, gotovo trećina ispitanih (31,4%) misli da bi premijer trebao biti Zoran Milanović. Četvrtina ispitanika (24,5%) vjeruje da bi to trebao biti Božo Petrov, a glas Tomislavu Karamarku kao novom premijeru dalo je samo 11 posto ispitanika.Poslije ovih Karamarkovih 11 posto, mnogima je jasno da je njegov povratak nemoguć. I sada se sve ovo izmotavanje u pregovorima čini kao zajednički pokušaj spašavanja HDZ-a u kojeg su se svesrdno uključili Petrov i glasnogovornik Grmoja, ali pitanje je koliko još od preostalih 14 Mostovih zastupnika.

Loše rješenje

Prisjetimo se i onog »štikleca« s prvog sastanka predstavnika Mosta i koalicije Hrvatska raste kad je zabrinuti Božo Petrov navodno rekao da će HDZ puknuti ako ne bude u Vladi.Sada HDZ i SDP imaju zajednički stav o tome da bi predsjednica RH trebala nakon nekog vremena imenovati mandatara da pokuša sastaviti vladu i da se takav postupak mora konzumirati prije nego li eventualno raspiše ponovljene izbore. 

Predsjednica ionako nikad u ovako tijesnom rezultatu ne može znati ima li mandatar kojeg kani imenovati većinu ili nema. Inače, Ustav ne bi predvidio mogućnost da onaj tko predsjednicu uvjeri da ima podršku većine svih izabranih zastupnika na kraju ipak ne sastavi vladu.

Onaj tko predsjednicu uvjeri da ima podršku većine svih izabranih zastupnika može propasti na glasanju, i što onda? Je li imao većinu ili nije? Izgleda da – nije. Isto tako onaj tko (još) ne raspolaže većinom, može je prikupiti u sastavljanju nove Vlade. To se može zvati i postupkom kristalizacije oko nove vlasti. Barem nekoliko zastupnika i sada tvrdi da će se »opredijeliti uz većinu«. Ali, prvo bi trebao postojati netko tko je bliži tomu da sastavi vladu i tko može simbolizirati tu moguću većinu.

Naravno, bitno je neformalno stajalište Ustavnog suda koje ne ide u prilog prebrzom raspisivanju novih, parlamentarnih izbora. Ustavni sud se ne misli miješati sve dok, eventualno, netko ne učini protuustavni potez.

Ustavno je rješenje loše ali unatoč tomu bilo bi protuustavno da predsjednica ne konzumira pravo ali i obvezu da povjeri mandat mandataru koji može sastaviti vladu. A ako taj ne uspije, onda drugom mandataru. Ići na nove izbore a bez da je itko i pokušao sastaviti Vladu – ta bi odluka izazvala ustavnu krizu.