Predsjednik kluba zastupnika HDZ-a u Saboru i kandidat za potpredsjednika stranke u timu »Odvažno za Hrvatsku« Branko Bačić u razgovoru za naš list govori o aktualnoj političkoj situaciji i unutarstranačkim izborima u HDZ-u.

– Ovakvog izbornog procesa koji se sada provodi u HDZ-u dosad nije bilo u Hrvatskoj. Nije ga bilo u niti jednoj političkoj stranci, što govori o snažnoj demokraciji unutar HDZ-a. Prvi se puta u jednoj stranci bira šest čelnih ljudi neposrednim izborima po modelu jedan član jedan glas. To je veliki izazov koji svakom članu stranke omogućava da se kandidira za bilo koju dužnost. Od najviše do najniže, od predsjednika temeljnog ogranka pa do predsjednika stranke. I to se bira izravno, a ne delegatskim sustavom preko izaslanika. Treba prikupiti dovoljan broj potpisa, i to mogu svi koji se namjeravaju kandidirati. Svaki član potpisom može podržati više kandidata. Nije nužno da se može podržati samo jednog kandidata.

Popudbina za izbore

​To je veliki izazov, ali je ta mogućnost pristupa kandidiranju svakog člana u HDZ-u, pred sve nas koji smo se kandidirali, stavlja i veliku odgovornost. I to da ne bi u želji da pobijedimo, da se dopadnemo našem članstvu, išli predaleko. I svoje osobne interese pretpostavili interesima HDZ-a. I u tom izbornom procesu, u želji za pobjedom, radili štetu stranci. A što se dosad događalo? Dio naših kolega iz alternativnog tima napadaju i predsjednika i nas kandidate »Odvažno za Hrvatsku« na način na koji se rijetko viđa od strane oporbenih stranaka i njihovih članova. To nam se čini neprihvatljivim. U izbornoj kampanji treba se predstaviti svojim programom. A ja njihov program još nisam vidio. A i s onim što se u stranci radili. Teško će biti bilo kome u deset ili 15 dana izborne kampanje predstaviti se članstvu i u tom razdoblju kod članstva promijeniti sliku o sebi. Mene konkretno članovi na terenu poznaju više od 30 godina. Znaju moj stranački put, znaju kako radim. I koliko se za stranku zalažem, i prije kao ministar, državni tajnik ili sada u Saboru. I na terenu kao predsjednik županijske organizacije Dubrovačko-neretvanske županije. I to mi je popudbina za ulazak u ove izbore, a ne da govorim ružno o svojim kolegama. Moramo voditi računa o HDZ-u jer je HDZ veći od svih nas. I HDZ-a će biti i nakon ovih izbora, a kako je dio naših kolega započeo, ispada da su ovi izbori kraj svijeta. A nisu. I nakon njih toga će stranka funkcionirati. Zato ih i pozivam da tu svoju retoriku malo ublaže, da je malo spuste. Da se u ovim izborima ne nabacuju floskulama. Da naprave program i da ga predstave, a ne da im forte kampanje bude napad na kolege u stranci.

Ali sama činjenica da imamo aktualnog predsjednika po definiciji dovodi do toga da ga protukandidat mora kritizirati. Jer koji bi u suprotnom uopće bio smisao njegove kandidature?

Hrvatsku gradimo na temeljima Domovinskog rata i na ulozi branitelja u stvaranju Hrvatske. Donijeli smo jedinstveni zakon o pravima hrvatskih branitelja. Time su se ispravile sve nedorečenosti i praznine u sustavu politike prema braniteljima. Donijeli smo i Zakon o nestalima. Proglasili smo Vukovar kao grad posebnog pijeteta. Vratili smo Tuđmanov 30. svibnja kao Dan državnosti. Druge su HDZ-ove Vlade obećavale da će to napraviti, a to je napravila Vlada pod vodstvom Andreja Plenkovića. Što se tiče Hrvatske vojske vratili smo HV u Vukovar što je još jučer bilo nezamislivo. Vratili je u Ploče, Sinj, Varaždin i Pulu. Dakle, vojska je razmještena diljem Hrvatske, a što je bitan element nacionalne sigurnosti. Vraćen je dignitet hrvatskom vojniku i povećana njegova materijalna prava. Osnažili smo Hrvatsku policiju, 6.500 hrvatskih policajaca brani hrvatsku granicu. Opremili smo je dodatno s 270 milijuna eura iz europskih fondova da mogu učinkovitije čuvati granicu. Iz svega toga možemo iščitati da su i vodstvo HDZ-a i Vlada zaista na tom putu da HDZ bude pozicionirane na desnom centru. Da bude domoljubna, demokršćanska, državotvorna stranka. To ovi argumenti pokazuju. Kada čujem druge argumente gdje smo mi to odstupili od našeg programa, onda bih moga odgovoriti na njihove kritike. Ovako se radi o običnim floskulama.

​HDZ je pobijedio

Skretanje ulijevo uzima se kao objašnjenje za izuzetno loš rezultat na europskim izborima.

– Prije svega HDZ je na tim izborima pobijedio. Tko god tvrdi suprotno taj ima problema s matematikom. HDZ je na tim izborima osvojio četiri posto više nego SDP.

Ali najmanje u povijesti na državnoj razini.

– HDZ je pobijedio. Nije izgubio, a govori se da je to bio poraz. HDZ je na tim izborima pobijedio. Alternativni tim, naše kolege, tumače da, premda je HDZ dobio četiri posto više glasova, SDP ipak pobijedio.

Dobro, to ponekad zaista govore neki iz SDP-a…

– Recimo naši kolege iz stranke tvrde da su pobijedili 2015. godine s velikom Domoljubnim koalicijom, koja je te godine podrazumijevala veliki broj stranaka. Oni tvrde da je to tada bila pobjeda, a pobijedili su SDP za 0,17 posto. Za 0,17 posto! Taj alternativni tim, koji danas ide u unutarstranačke izbore, prednost od 0,17 posto tumači kao veliku pobjedu.

Može se zapravo reći da su obje utakmice – i parlamentarni izbori 2015. i europski 2019. – zapravo završile neriješeno. HDZ i SDP osvojili su isti broj mandata.

– Za neke očito postoje dvostruka mjerila kada je u pitanju ovo vodstvo stranke za koje se, iako je razlika prema SDP-u bila četiri posto, govori da je doživjelo poraz. Razliku od 0,17 posto i to s velikom koalicijom, tumače kao svoju pobjedu. Ujedno stranka je nakon te »velike« pobjede od 0,17 posto ušla u veliku političku krizu. Srušili smo svog premijera. Bilo je to vodstvo u kojem su bili ljudi koji danas čine alternativni tim. Oni danas govore o svojoj strategiji i viziji za HDZ, a sudjelovali su u nezabilježenom događaju kada su srušili svog predsjednika Vlade 2016. godine. Nakon toga, a prije nego je Andrej Plenković preuzeo stranku, naš je rejting bio negdje oko 17 posto. Kolege koji se danas predstavljaju kao novo rješenje za Hrvatsku vodili su tada stranku. I doveli je na 17 posto.

Nisu svi. Recimo, Stier nije bio u tadašnjem vodstvu.

– Gospodin Stier je to vodstvo podržavao. I bio je jedno vrijeme i međunarodni tajnik, dok umjesto njega na tu poziciju nije došao Miro Kovač. Tada je glavni tajnik bio Milijan Brkić, a potpredsjednik stranke Tomislav Tolušić. Ako to nije vrh stranke ja ne znam što vrh stranke jest jest. Taj je tim svoj doseg pokazao 2015. i 2016. godine. Srušio je svog premijera i stranku doveo na 17 posto. Andrej Plenković je samo pedesetak dana kasnije, stranku odveo u parlamentarnu pobjedu s tridesetak posto glasova. I potom formirao Vladu. I onda još pobijedio i na lokalnim izborima. Što god tko o tome mislio, pobijedio je i na europskim izborima. Što se tiče predsjedničkih izbora, oni su drugačiji od parlamentarnih. U prvom redu, oni su personalizirani. Naravno da nismo zadovoljni njihovim ishodom, ali s ovim odmakom mislim da je dio stranke držao fige u džepu. I na europskim izborima, ali i u prvom krugu predsjedničkih izbora. Iz analize političkih odnosa u ovih proteklih skoro godinu dana od europskih izbora, mogu reći da se dio stranke nije angažirao.

​Figa u džepu

Hoćete reći da je to bio osnovni razlog lošeg rezultata?

– Jedan od razloga je nedovoljan angažman. Kao predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Neretvansko-dubrovačke županije, nisam bio baš prihvatljiv vodstvu koje je vodilo stranku od 2012. do 2016. godine. Ali sam i tada na terenu svejedno radio najbolje što sam mogao. To što tada nisam bio do kraja prihvaćen u vodstvu HDZ-a, nije spriječilo ni mene ni moju županijsku organizaciju da pridonosi izbornom uspjehu HDZ-a. Nismo držali fige u džepu. Nego smo se za stranku borili na isti način kao što to radimo sada kada je na njenom čelu Andrej Plenković.

Koji bi bio motiv tih ljudi koji se, kako kažete, nisu angažirali? Neki su čak govorili i o svjesnom bojkotu?

– Nije tu bilo dovoljno angažmana. To je sigurno. Je li bilo opstrukcija i bojkota, i kojoj mjeri, to ne mogu reći.

Znači neangažman dijela članstva povezan s nekim ljudima iz »Opcije za promjene«?

– Ja govorim da se oni sigurno nisu dovoljno angažirali.

Ali želite reći da je to povezano s nekim ljudima iz »Opcije za promjene«?

– Više je nego razvidno da tu nije bilo dovoljno angažmana.

Zašto nije napravljena analiza pa da se vidi tko se nije dovoljno angažirao na predsjedničkim izborima? Glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković je najavljivao nakon europskih izbora da će se to napraviti.

– Nakon europskih izbora napravljena je analiza. Sve su županijske organizacije, a preko njih općinske i gradske, dobile zadaću napraviti analizu rezultata na europskim izborima. Sve su županijske organizacije tu analizu dostavile u središnjicu stranke. Napravljena je analiza po gradovima, općinama i županijama. Napravljena je i politička analiza tih izbora. I smo te analize raspravili na predsjedništvu stranke.

Kao argument za skretanje ulijevo navodi se i Istanbulska konvencija. Je li točno da je Andrej Plenković doveo stranku pred gotovo čin, odnosno da je objavio ratifikaciju bez da su o tome raspravljala nadležna stranačka tijela?

– Rad Vlade temelji se na programu HDZ-a kojeg smo usvojili na Središnjem odboru HDZ-a za kampanju 2016. godine. I taj se program i danas provodi. Naravno, pored toga morali smo se baviti i neugodnim iznenađenjima. Ispali su bili i neki kosturi iz tranzicijskog ormara koji su tek sada došli na stol: Agrokor, Uljanik, Đuro Đaković, Petrokemija… U svim dokumentima, i u kampanji za izbore 2015. godine, i u predsjedničkoj kampanji 2014., i u programu stranke za izbore 2016. godine, u svemu tome je navedena ratifikacija, odnosno potvrđivanje Deklaracije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja na ženama i nasilja u obitelji. Dakle, to je dio našeg programa. Činjenica da se ratifikacija našla u programu ovog vodstva HDZ-a jest i kontinuitet ranijih programa HDZ-a. Sjećate se da su u predvečerja predsjedničke kampanje 2014. godine Margareta Mađerić, Josipa Rimac i Miro Kovač u središnjici stranke prozvali SDP zbog toga što još nije ratificirao Istanbulsku konvenciju. I ne samo to. Na Političkoj skupštini Europske pučke stranke (EPP) u studenom 2017. u Bruxellesu, naš tadašnji međunarodni tajnik Miro Kovač bio je prisutan kada je jednoglasno izglasano da se pozovu sve članice EU-a da ubrzano ratificiraju navedenu konvenciju. Nisam čuo da je bio protiv. Dakle, što se tiče Istanbulske konvencije njena je ratifikacija iznenadila samo zlonamjerne u stranci, a nikako članove stranke koji su rade u stranci i koji su na visokim dužnostima i koji, pretpostavljam, čitaju ono što piše u programu.

Izborni program 2016. s Andrejom Plenkovićem i njegovim timom pisao je i Davor Ivo Stier. On je jedan od koautora izbornog programa u kojem se najavljuje potvrđivanje te iste Konvencije. I sada imati naknadu pamet, protiviti se ratifikaciji Istanbulske konvencije, jest pokušaj kupovine bolje prošlosti. S druge strane, mi koji smo tvrdili da u tom dokumentu nema rodne ideologije, napisali smo Interpretativnu izjavu. Njome smo rekli da se neće donositi ništa što bi predstavljalo uvođenje bilo kojeg segmenta rodne ideologije u hrvatski pravni sustav. I evo, još malo pa će biti dvije godine od ratifikacije, a dokaz da smo tada bili u pravu lako je provjeriti. Pozivam moje kolege iz alternative da kažu što se to u hrvatskom pravnom sustavu promijenilo nakon ratifikacije da bi se dalo naslutiti da je na djelu uvođenje bilo kojeg segmenta rodne ideologije. I ja sam protiv rodne ideologije.

«Opcija za promjene« govori da jedino oni mogu vratiti birače koji su napustili HDZ. O tom se može raspravljati, ali činjenica je da je na europskim izborima labava koalicija suverenista i konzervativaca osvojila jedan i zamalo drugi mandat. Te da je Zlatku Hasanbegoviću i Neovisni ma za Hrvatsku zaista jako malo nedostajalo da osvoje mandat. Otkud biračka podrška za te male stranke koje prije nisu mogle računati na tako veliki broj glasova? Je li k njima ipak prešao dio birača HDZ-a?

– Pozicija HDZ-a je ona desnog centra, ona pozicija koja okuplja najveći dio hrvatskog naroda. Tako je bilo i devedesetih godina. Postojao je i tada snažan HSP na krajnjoj desnici. Tuđman je bio svjestan da desno od HDZ-a postoje političke stranke. I 2003. kada sam prvi puta ušao u Sabor, kada je HDZ pobijedio osvojivši 65 mandata, u isto vrijeme HSP je osvojio osam.

Najprije skočimo​…

Bio je to jednokratni uspjeh. Ovo se sada čini kao ipak malo veći val.

– Europski i parlamentarni izbori nisu ista stvar. U izborima za EU parlament govorimo o jednoj izbornoj jedinici, a ovdje o njih deset. Drugačiji je i pristup. Držim da HDZ mora ostati tu gdje je. Krajnje desni politički spektar moramo prepustiti strankama desnice. Našom pozicijom na desnom centru imamo najveći potencijal za pobjedu, odnosno da postanemo relativni pobjednik na parlamentarnim izborima i da postignemo najbolji rezultat. Rad ove Vlade sjajna je podloga HDZ-u za ulazak u parlamentarne izbore. O tome mogu jako puno govoriti. O gospodarskom položaju, o brizi za socijalna prava svih slojeva društva, o demografskih mjerama, o međunarodnom položaju Hrvatske. Dakle, u svim je segmentima Hrvatska danas bolja i uređenija država nego što je bila 2016. kada je ovo stranačko vodstvo preuzelo odgovornost za vođenje Hrvatske. Tako da nam je ta činjenica odlična podloga za ulazak u parlamentarne izbore na kojima ćemo pobijediti. Nije realno očekivati da više itko u ovakvom sustavu osvoji apsolutnu većinu. A nakon izbora vidjet ćemo kakva je situacija u parlamentu. Tada ćemo kao relativni pobjednik izbora vidjeti s kime možemo ići u koaliciju. Logično je i očekivano da ćemo najprije ući u razgovore s nama programski bliskim strankama.

Znači Domovinski pokret Miroslava Škore?

– Najprije moramo završiti unutarstranačke izbore. Onda moramo pobijediti na parlamentarnim izborima, pa ćemo onda vidjeti rezultat gospodina Škore i njegovog Domovinskog pokreta. Ali i drugih stranaka. I onda ćemo o tome donijeti odluku. Zasad mi se čini da je sada još uvijek preuranjeno govoriti kako će biti posloženi odnosi u Hrvatskom saboru nakon parlamentarnih izbora.

Ako ćete ići u pregovore s Domovinskim pokretom moglo bi vam se dogoditi da pregovarati i s Hrvojem Zekanovićem i Zlatkom Hasanbegovićem.

– Polako. Najprije skočimo pa onda recimo hop.

​Neargumentirana optužba

«Opcija za promjene« optužuje vodstvo stranke i za pritisak na članove da ne daju potpise njihovim kandidatima.

– To je neargumentirana optužba. Aktualno je vodstvo stranke omogućilo ovakav izborni proces da se i zamjenik i četiri potpredsjednika mogu birati po modelu jedan član jedan glas. Željeli smo da se glas svakog člana stranke snažnije čuje. Osim toga, u kampanju smo krenuli nakon što smo propisali uvjete i pravila da svima na jednak načinu budu dostupna tijela stranke. Nitko nije imao primjedbe na dokumente koje je usvojilo vodstvo stranke. I oni definiraju da je stranka jednako dostupna svima i pod istim uvjetima. Nikakve razlike u pristupu u ovoj kampanji nema. I tijela stranka nikoga ne preferiraju. Ni predsjednika stranke ni bilo kojeg drugog kandidata. Formirali smo naš izborni stožer i on se odmah razgranao diljem cijele Hrvatske. Veliki broj volontera koji rade u našem stožeru prikupljao je potpise za nas.

Ali oni kažu da se na članove radio pritisak da ne potpisuju za kandidate Opcije.

– To su ničim argumentirane optužbe. Pozvali smo ih puno puta da kažu tko i u čijem ime je to radio. Za mene je to apsolutno neprihvatljivo. Osim toga, prikupili su 17.000 potpisa. Možda smo mi mogli dobiti i 60.000 potpisa da oni nisu vršili pritisak! Kakav je to argument? Mi smo prikupili više jer smo se naprosto bolje organizirali i imamo veću podršku članova.

Čime bi oni pritiskali?

– A čime ćemo mi?

Vi imate poluge vlasti.

– Zar u toj istoj vlasti ne sudjeluje i potpredsjednik Sabora, kandidat za potpredsjednika, saborski zastupnici Miro Kovač, Davor Ivo Stier, Tomislav Tolušić, Ivan Penava gradonačelnik Vukovara. Pa i ja sam samo zastupnik. Po čemu bih ja žešće mogao pritisnuti nekoga člana nego recimo Penava. Zašto bi se neki član, recimo u Grubišnom Polju, bojao mene, a ne bi se bojao Davora Ive Stiera. Apsurdna je takva rasprava!

Ne vas osobno. Ali aktualni predsjednik stranke je i predsjednik Vlade, a Vlada je ta koja ima poluge vlasti. Nitko iz »Opcije za promjene« nije u Vladi.

– Predsjednik Vlade, koji je ujedno i predsjednik stranke, ne koristi poluge moći u ovim unutarstranačkim izborima, niti je altrenativni tim za takvu tezu ponudio ijedan dokaz ili argument.