Foto Damir Špehar PIXSELL
Kada se zaraza prvi put pojavila u domu, kod dvoje zaposlenika i jedne štićenice, izolirani su kontakti i činilo se da je sve pod kontrolom. Ali nije bilo
povezane vijesti
“Virus su mojoj majci u sobu donijeli zaposlenici doma” – tvrdi to sin štićenice koprivničkog doma za starije i nemoćne, koja je prije nekoliko dana preminula od Covida-19.
Posljednji se put s majkom vidio krajem veljače, budući posjeti nisu bili dopušteni.
– Za zaposlenike to nije vrijedilo, oni su normalno hodali okolo i mojoj majci u sobu donijeli virus i od toga je umrla. Pozivam i Državno odvjetništvo da se uključi jer je zbog nemara umrlo više ljudi, među njima i moja majka, rekao je za HRT-ov Regionalni dnevnik.
Kada se zaraza prvi put pojavila u domu, kod dvoje zaposlenika i jedne štićenice, izolirani su kontakti i činilo se da je sve pod kontrolom. Ali nije bilo.
Brod na pučini
– 21. smo dobili prvu oboljelu osobu koja nije bila iz našeg pula poznatih bliskih kontakata i onda smo se definitivno zabrinuli. Svi štićenici stacionarnog dijela bili su pozitivni, preseljeni su na liječenje u koprivničku bolnicu. Na žalost, u domu koji ima 100 zaposlenika i 270 štićenika apsolutno nije bilo izvedivo da se unutar doma napravi karantena i još jedan je razlog, da je ravnateljica koja je poznala situaciju rekla da su zaposlenici u domu mnogobrojne ženske osobe i samohrane majke i mnogi drugi problemi da bi se to sa zaposlenicima moglo izvesti, kaže dr. Draženka Vadla, glavna epidemiologinja u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Kad se nakon nekoliko dana koronavirus u trećem navratu opet rasplamsao u domu, ravnateljica je, kažu u županiji za HRT, povukla moralni potez i odstupila s dužnosti te otišla u mirovinu. No nakon svega, za sporni dom, poručuju nadležni – karantena i dalje nije opcija.
– To znači da se zatvori dom kao da smo brod na pučini, nitko unutra, nitko van, osim onih koji su teško bolesni, pa se onda premještaju u bolnicu iz jednog prostog razloga što je nemoguće izvesti, 400 ljudi je u pitanju, ističe Valda.
