PANIKA

Građani pohrlili po devize u mjenjačnice: Hrvatska u eurozonu ulazi usred “savršene oluje”

Aneli Dragojević Mijatović

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

U siječnju i veljači depoziti stanovništva i dalje rastu, pri čemu su se devizni povećali, a kunski smanjili, kaže HNB. To ide u prilog tezi da na svaki šum krize građani napuštaju domaću valutu i hrle u stranu.



RIJEKA – Zbog nikakvih, realno negativnih kamatnih stopa na oročenu štednju, građani zadnjih godina sredstva pojačano drže na transakcijskim računima, tekućim i žiro, gdje su kamate još nepovoljnije, ali su sredstva barem u svakom trenutku dostupna. Taj trend povećao je donekle kunsku komponentu ukupnih depozita jer su na tekućim računima kune. Nakon pandemije, sada pak živimo nove krize i šokove uslijed rasta inflacije, rata i drugih globalnih i lokalnih nedaća, te su ljudi, u strahu od još jačeg pada vrijednosti novca, počeli pojačano kupovati eure. To naravno negativno utječe na tečaj kune koja je pod stalnim pritiscima na slabljenje.


Tako imamo scenarij po kojem ljudi, i prije nego je euro i službeno uveden – a trebao bi biti uveden već početkom iduće godine – dodatno bježe u euro-valutu. Specifična je to uvertira u skoru službenu konverziju: očito je građani jedva čekaju. Kupuju se euri i po tečaju iznad 7,60 kuna za euro što, upozoravaju stručnjaci, nema logike ako će tečaj konverzije biti povoljniji, odnosno onaj koji je određen u ERM 2 mehanizmu u kojem se trenutno nalazimo, a to je 7,5345 kuna za euro.


No, ljudi se možda boje klizanja kune taman pred njen nestanak, ili ne vjeruju da će se konverzija obaviti po spomenutom tečaju, već po nekom nepovoljnijem i slično. Iz Hrvatske narodne banke već su u više navrata isticali da to nema smisla, devizne rezerve su na povijesno najviših 25,6 milijardi eura, pa središnja banka ima velik potencijal da brani tečaj sve da on i puno snažnije poklekne… No, nepovjerenje je očito veliko, a to ide u prilog staroj tezi da na svaki šum krize hrvatski građani bježe iz vlastite valute i kupuju stranu: prije je to bila njemačka marka, a već dulje vrijeme euro. Vladi i središnjoj banci zapravo je to dodatni argument i vjetar u leđa da se euro što prije uvede: ljudi ga žele.


Eksterni šokovi




S obzirom na to da se euri u mjenjačnicama i bankama kupuju i iz slobodnih kunskih sredstava koja su dijelom bila deponirana u bankama, pitali smo HNB o valutnoj strukturi depozita, je li u zadnje vrijeme primijećeno povećanje eurske, odnosno smanjivanje kunske komponente. (Naime, do sada je oročena štednja bila većinom eurska, a kune su se, kako smo naveli, gomilale mahom na tekućim računima, te povećavale svoj udio.) Odgovor iz središnje banke je potvrdan: prirast eurskih depozita i dalje je pozitivan, no kunski su se depoziti u prva dva mjeseca ove godine počeli smanjivati.


Evokacija sjećanja

Rast cijena, njihovo zamrzavanje itd., kod dijela građana probudio je sjećanja na galopirajuću inflaciju još iz bivše države, koja je početkom 90-ih suzbijena tzv. stabilizacijskim programom. Iako se ni vrijeme, ni kontekst, ni uzroci ne mogu uspoređivati, negativna sjećanja vjerojatno dodatno potiču paniku pa se traži utočište za novac. Tradicionalno su dakle hrvatski građani preferirali stranu valutu, prije njemačke marke, talijanske lire, a otkad je 2002. uveden, tu je ulogu preuzeo euro. S obzirom na to da je HNB vodio politiku stabilnog tečaja, činilo se da se povjerenje prema domaćoj valuti počelo vraćati. No, već i sama najava uvođenja eura, a sada ipak dominantno recentna geopolitička događanja, te strah od kriza i nestašica, ponovo su ljude usmjerili na stranu valutu koja će, zanimljivo, uskoro postati – domaća.

U HNB-u tako kažu da su se depoziti stanovništva u bankama (kunski i devizni) u razdoblju od lipnja 2021. do veljače 2022. općenito povećali za 8,5 milijardi kuna. Pritom su se devizni depoziti stanovništva povećali za 9,8 milijardi kuna, čime je njihov rast na godišnjoj razini ubrzao s 2,4 posto u lipnju 2021. na 7,2 posto u veljači 2022. (na temelju transakcija). U siječnju i veljači ove godine, što su najnoviji podaci, depoziti stanovništva i dalje rastu, odnosno porasli su za 0,8 milijardi kuna, odnosno 0,4 milijardi kuna, pri čemu su se devizni depoziti povećali (za 0,9 milijardi kuna odnosno 0,6 milijardi kuna), a kunski smanjili (za 0,1 milijardi kuna, odnosno 0,2 milijardi kuna), izvijestili su iz HNB-a. To dakle ide u prilog tezi seljenja i štednje dodatno prema eurima, tik sad pred uvođenje eura, a potaknuto, naravno, kao i obično, novim eksternim šokom, krizom i neizvjesnošću…


Savršena oluja


Hrvatska uvodi euro u neobičnim uvjetima, u vremenima bremenitim problemima, što vjerojatno nitko nije očekivao. Uslijed globalnih šokova ponude, pokidanih lanaca opskrbe i rasta cijene energenata i hrane, raste i inflacija, i to prema 8 posto, a neki vjeruju i prema 10 posto. Inflacija je kriterij za uvođenje eura, no očekuje se da će za europske institucije, kada za koji mjesec budu odlučivale o ulasku Hrvatske u eurozonu, biti važan trend, a ne toliko sam postotak, koji je kod nas nešto veći nego bi trebao biti. Isto tako je za vrijeme pandemije bio bitniji trend kretanja javnog duga i deficita. Dio fiskalnih kriterija čak je suspendiran zbog posljedica lockdowna, kao neprikosnovenog šoka koji je trebalo fiskalnim stimulansima ublažiti. Tako da, koliko god je vrijeme teško, poljuljalo je uobičajene parametre i pogled na njih, pa se zapravo u eurozonu ulazi u jednom makroekonomskom vakuumu, »savršenoj oluji« vanjskih šokova koji s ekonomskim zakonima i modelima, u klasičnom smislu, nemaju puno zajedničkog.