Tema uvođenja eura i pitanje hoće li njime Hrvatska imati više prednosti ili nedostataka, aktualna je dugi niz godina. Posebno sada kada je proces uvođenja eura sve bliži s obzirom na to da je Hrvatska u srpnju 2020. godine ušla u europski tečajni mehanizam (ERM II). Definiran je tečaj zamjene valuta u iznosu 7,53450 kuna za 1 euro, no ne i datum samog uvođenja. Najranije to može biti 1. siječnja 2023. godine, no on ovisi o zadovoljenju kriterija konvergencije koji se odnose na stabilnost inflacije, »zdrave« javne financije te kamatne stope.

U uvjetima pandemije COVID-19 porastao je javni dug kao i cijene (inflacija), stoga će navedene kriterije biti teže zadovoljiti što može prolongirati uvođenje eura i do 2025. godine. Građani se često pitaju zašto Hrvatska teži ulasku u europodručje, dok primjerice Češka, Mađarska i Poljska bez obzira na obvezu uvođenja eura, navedeni proces odgađaju na neodređeno vrijeme. Prije svega, Hrvatska je visoko euroizirana država u kojoj građani još uvijek više štede u eurima nego u kunama te su svi sektori gospodarstva većim dijelom zaduženi u stranoj nego u domaćoj valuti. Dok je udio deviznog javnog duga Hrvatske veći od 70 %, u Češkoj on iznosi 11 %, Mađarskoj 20 %, a u Poljskoj 28 %.

Drugo obilježje koje opravdava uvođenje eura je činjenica da je hrvatsko gospodarstvo malo i otvoreno čime se podrazumijeva ovisnost Hrvatske o inozemstvu u razmjeni dobara i usluga. Pritom je uvoz u najvećoj mjeri (preko 50 %) zastupljen upravo s državama europodručja. Navedenom utjecaju eura u Hrvatskoj pridonosi i činjenica da je Hrvatska turistička destinacija u kojoj strukturu gostiju u velikoj mjeri čine turisti europodručja. Od svog osamostaljenja, Hrvatska bilježi trgovinski deficit tj. uvozno ovisno je gospodarstvo zbog čega su domaće cijene osjetljive na promjenu tečaja.

To znači kako znatniji porast tečaja kune u odnosu na euro može imati za posljedicu rast cijena u kunama uvezenih proizvoda. Najveća prednost koju ćemo dobiti od uvođenja eura je ukidanje valutnog rizika koji je izrazito prisutan zbog zaduženosti u devizama. To će pridonijeti boljoj percepciji rizičnosti države što će između ostalog utjecati na smanjenje kamatnih stopa tj. povoljnije zaduživanje svih sektora hrvatskog gospodarstva. Nestat će neizvjesnost kretanja tečaja kao i troškovi prisutni zbog zamjena valuta te će se lakše uspoređivati cijene što je posebno važno zbog turističkog značaja Hrvatske. Također, ulaskom u europodručje, Hrvatska će poput ostalih država koje se koriste eurom imati pristup sredstvima Europskog mehanizma za stabilnost (ESM) koji pruža pomoć u uvjetima krize.

Nedostaci vezani za uvođenje eura odnose se na gubitak nacionalnog identiteta, samostalne monetarne politike te porast cijena, tj. inflacije. Činjenica je da je valuta jedan od simbola države, no povjerenje hrvatskih građana u stranu valutu (nekada njemačku marku, danas euro) povijesni je fenomen. Razlog su tomu problemi s inflacijom u Jugoslaviji, ali i u prvim godinama samostalne Hrvatske. Kada je riječ o gubitku monetarne politike, potrebno je istaknuti da je ona i dosad bila ograničena zbog valutnog rizika kojemu je Hrvatska izložena, ali i zbog bankarskog sustava koji je 90 % u stranom vlasništvu država iz europodručja.

Porast cijena od čega javnost strahuje bit će prisutan, no u skladu s iskustvima država koje su uvele euro, smatra se kako će to biti kratkoročan, a ne trajan efekt.

Prethodno istaknuto ukazuje da će uvođenjem eura Hrvatska ostvariti više prednosti nego nedostataka, no to ne znači da će euro riješiti sve probleme hrvatskog gospodarstva.

Za razvoj hrvatskog gospodarstva odgovornost je na nama jer: »unusquisque suae fortunae faber est« – »svatko je kovač svoje sreće«.

dr. sc. Stella SULJIĆ NIKOLAJ, poslijedoktorandica