Zar smo na to spali

Snažan rast broja zaposlenih u turizmu skriva crnu istinu o Hrvatskoj. A što nas tek čeka…

Jagoda Marić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Hrvatska grabi prema zemlji uslužnih djelatnosti, a zaposlenost raste u uglavnom u "jeftinim" zanimanjima



Sektori u kojima se u Hrvatskoj najviše traže radnici sugeriraju i kojim se granama poduzetnici najviše okreću i najbolje pokazuju da je nastavljen ili čak ubrzan proces u kojem se novi poslovi znatno više otvaraju u građevinarstvu i uslužnim nego u proizvodnim djelatnostima.


Uhodane tvrtke u proizvodnji i dalje se drže, stabilne su, što pokazuje i rast robnog izvoza posljednjih nekoliko godina, čak i ako se izuzme prošla godina gdje je vrijednost izvoza rasla za 30 posto, što je uglavnom posljedica rasta cijena.


Na tržištu rada i dalje je znatno življe u uslužnim djelatnostima. Konobari, kuhari, sobarice, zidari, fasaderi zanimanja su koja se puno više traže nego tehnolozi, tehničari, inženjeri ili radnici u proizvodnji.




Nije se to dogodilo preko noći, Hrvatska je u posljednja tri desetljeća samo napuštala jednu po jednu industriju, »hvatala« se za turizam koji je sada dosegnuo gotovo petinu njezinog godišnjeg BDP-a.


Industrijske grane


Podaci što ih je ovih dana objavio Državni zavod za statistiku o indeksu zaposlenih po pojedinim djelatnostima, prosječnoj plaći i rastu prometa, ukazuju na to da je taj trend nastavljen i u mandatima dvije vlade Andreja Plenkovića.


Broj zaposlenih u uslužnim djelatnostima i građevinarstvu ima najbrži rast, znatno veći i od onih industrijskih grana koje su u tom razdoblju povećale broj radnika.


S obzirom na kretanje prosječnih plaća to znači da se rast zaposlenih povećava u onim granama koje imaju plaće niže od prosječnih.


Izuzetak su među uslužnim djelatnostima tvrtke koje se bave računalnim programiranjem i s time povezanim djelatnostima, gdje su plaće sedamdesetak posto veće od nacionalnog prosjeka.


Tako je u posljednjih sedam godina, odnosno od početka premijerskog mandata Andreja Plenkovića, broj zaposlenih u industriji pao oko tri posto, u prerađivačkoj industriji koja čini 80 posto industrijske proizvodnje manji je za 1,6 posto, dok je primjerice u djelatnosti smještaja, pripreme i usluživanja hrane porastao za 33,5 posto.


I to su podaci za posljednje tromjesečje prošle godine u usporedbi s početkom 2016. godine. Najveći rast zaposlenosti među uslužnim djelatnostima bilježi računalno programiranje, čak 98,4 posto i to je najveći rast zaposlenosti u nekoj djelatnosti u Hrvatskoj posljednjih sedam godina, no to je i djelatnost u kojoj je broj zaposlenih krajem 2015. godine bio znatno niži nego u ostalim poslovima.


Otprilike kao i u turizmu povećala se i zaposlenost u građevini gdje je broj radnika porastao za 31,5 posto. U trgovini na malo broj zaposlenih se sve te godine kreće od jedan do dva posto više nego u 2016. što znači da je ta djelatnost, barem u odnosu na hrvatske potrebe, dosegnula optimalan broj zaposlenih ili, ako je suditi prema pritužbama sindikata, dosegnula je maksimalan broj prekovremenih i sati rada nedjeljom i praznicima.


Iako u ukupnom broju bilježi pad zaposlenosti, sudbina svih industrijskih grana nije jednaka, u sedam godina dogodio se očekivani nastavak gubitka radnih mjesta u tekstilnoj i kožnoj industriji za tridesetak posto ali rastao je broj zaposlenih u drvnoj industriji za 16 posto, te proizvodnji namještaja za 5,7 posto.


Gubljenje utrke


No onaj dio industrije koja nudi veće plaće, poput proizvodnje energije izgubio je 20 posto zaposlenih. Broj zaposlenih u djelatnosti vađenja sirove nafte i prirodnog plina manji je za čak 65 posto nego krajem 2015. godine, a u proizvodnji koksa i rafiniranih naftnih proizvoda za 63 posto.


Smanjio se, i to za 36 posto, broj zaposlenih i u proizvodnji računala, električnih i optičkih proizvoda. Manje je za oko pet posto zaposlenih i u prehrambenoj industriji.


Te su grane očito sve ovo vrijeme gubile utrku s uvoznim konkurentima, za razliku od duhanske industrije koja je nakon velikog pada zaposlenih početkom dvijetisućitih, u posljednjih sedam godina povećala broj zaposlenih za 32 posto.


Podaci o plaćama pak jasno pokazuju da broj zaposlenih snažno raste u djelatnostima koje nude nižu zaradu, izuzev IT industrije, pa je tako u studenom prosječna plaća u Hrvatskoj bila 7.914 kuna, što je 1.050 eura, a u djelatnosti smještaja, pripreme i usluživanja hrane bila je 842 eura, odnosno 20 posto manja. U građevini je bila četiri eura veća od one u turizmu.


Istovremeno je u industriji bila 963 eura, odnosno 8 posto manja od nacionalnog prosjeka i 13 posto veća od plaće koju dobivaju radnici u djelatnosti smještaja i pripreme i usluživanja hrane.


Ako se trend nastavi, a teško da će ga nešto prekinuti, to znači da će, unatoč rastu plaća, Hrvatska imati sve veći broj radnika, ali će rasti i udio onih koji zarađuju manje od prosječne plaće, što će u konačnici značiti i usporavanje rasta te prosječne plaće.


Osim na životni standard to će dodatno urušavati i samo društvo jer sve veća ovisnost o uslužnim djelatnostima utječe i na to da će Hrvatska zaostajati po pitanju znanosti i tehnologije, odnosno da će uglavnom ovisiti o tome koliko brzo će ulagači napredak u tim područjima »uvoziti« iz inozemstva.


Taj uvoz već je prisutan kad je u pitanju gradnja pogona za obnovljive izvore energije, a dodatno će još porasti nakon što EU »olabavi« pravila za državne potpore za proizvodnju zelene tehnologije i obnovljivih izvora energije.