Svijet je na prijelazu u 2011. u velikoj panici, jer nikad dosad nije posjedovao toliko golemu imovinu i znanje, ali i nikad dosad nije bio izložen toliko bliskim rizicima višegodišnje gospodarske krize ili čak totalnog samouništenja
Svijet je na prijelazu u 2011. u velikoj panici, jer nikad dosad nije posjedovao toliko golemu imovinu i znanje, ali i nikad dosad nije bio izložen toliko bliskim rizicima višegodišnje gospodarske krize ili čak totalnog samouništenja. Zato je slogan: preživjeti 2011. godinu, kredo s kojim mnogi kroče ususret dosad najneizvjesnijoj godini u informacijskoj eri, kako bi očekivanja uskladili, ne toliko s novim velikim mogućnostima, nego ponajviše s novim, visokim rizicima. I sve to u nepresušnoj nadi, da će većini već 2012. biti znatno bolje, te da se neće ostvariti ni jedno od mračnih astroloških i astronomskih predviđanja za tu “apokaliptičnu” godinu.
1. Učvršćenje eurozone, obnova stabilnosti u Europskoj monetarnoj uniji, proširenje EMU i na Estoniju, kao 17. članicu
2. Wikipedia će slaviti desetu godišnjicu, sve žešće konkurirajući najsofisticiranijim klasičnim enciklopedijama, kakva je i Britanska enciklopedija
3. U svijetu će se roditi 7-milijarditi stanovnik, pa će znatan dio Zemlje prerasti u prenapučeno, zagađeno, devastirano i nesigurno mjesto za život
4. Većina najrazvijenijih zapadnih zemalja bit će visoko zadužena, dok će donedavni Treći svijet (a osobito Kina, Indija i Brazil) obilovati viškovima deviznih rezervi, vanjske trgovine i prekograničnih ulaganja
5. Putinova će Rusija, ojačana naftnim i plinskim zaradama, obilježiti 20-u godišnjicu raspada SSSR-a, dok će se Južni Sudan najvjerojatnije kandidirati za 193. članicu Ujedinjenih naroda
Jer, mnogo je predvidivih, dobrih događaja, ali je još više nepredvidivih, koji će drmati svijetom u neizbježnoj 2011. godini. Svjetsko će gospodarstvo, u totalu, dogodine punom parom u novi zamah, pa će svjetski proizvod najvjerojatnije nabujati još za četiri posto, ali će taj novi zamah biti krajnje asimetričan, te će najrazvijenije zapadne zemlje – kao i depresijska Hrvatska – jedva dizati glavu iznad vode, dok će donedavni Treći svijet, širom Azije i Afrike, ostvarivati tigraste stope rasta svojih BDP-a.
Katar i Gana – svjetski lideri
Globalizacija i liberalizacija biznisa u planetarnim su razmjerima unazad 30 godina učinili svoje: najprije su velike zapadne banke i multinacionalke osvajale sve što ih je zanimalo istočno od njihova raja, da bi odnedavno radišni Istok počeo mljeti imperijalni, rastrošni i dokoličarski Zapad, na račun svojih viškova u vanjskoj trgovini, deviznim rezervama i u ekspandirajućoj proizvodnji. Tako iz prve svjetske krize u 21. stoljeću svijet danas izlazi asimetričnim stopama rasta BDP-a: Amerika i EU jedva da su u 2010. povećali BDP za jedan ili dva posto, dok Kina, Indija i velik broj zemalja donedavnog Trećeg svijeta proživljavaju opći preporod. Tako, prema najnovijim podacima Economista, naftonosni Katar i u 2011. očekuje rast po liderskoj stopi od 16 posto, Gana po stopi od 14 posto, Eritreja i Etiopija po stopama od deset posto, a Uzbekistan po stopi od 8,5 posto, Kina od 8,4 posto i Indija od 8,2 posto.
Europska će unija i dogodine, sa samo sedam posto svjetske populacije, stvarati 22 posto svjetskog proizvoda, te će kao jedinstvena ekonomija (iako još ne i kao jedinstvena država) biti prva gospodarska sila svijeta, ispred Amerike, Kine i Japana, a njezina vodeća članica, Njemačka, zadržat će ugled najindustrijaliziranije zemlje i najveće izvoznice, ispred Kine, Amerike i Japana. Najviše stope rasta BDP-a očekuju Švedska (plus 3,5 posto), Poljska (2,7 posto) i Njemačka (2,2 posto), dok će većina ostalih članica Unije ostvariti rast u sporovoznom rasponu od ništice do plus 1,5 posto.
Jugosfera u slobodnom padu
U jugosferi, kako je londonski Economist ljetos preimenovao zemlje-nasljednice SFRJ, unatoč strateškim vlasničkim posjedima velikih EU-banaka i kompanija, gospodarsko je stanje na prijelazu u 2011. krajnje depresivno. Jer, i Slovenija – koja je među srednje razvijenim Unijinim članicama, ni dogodine neće nadoknaditi depresijski pad BDP-a iz 2009., ali ni Hrvatska kao prva kandidatkinja za ulazak u Uniju (jer će dogodine, ako i ostvari rast od 1,5 posto, imati BDP najmanje šest posto manji nego 2008. godine).
Sve ostale balkanske zemlje u teškoj su gospodarskoj depresiji i u već civilizacijski zlokobnom zaostajanju za “starom, imperijalnom Europom”, pa znatno bolju perspektivu mogu sagledavati tek u vidokrugu od najmanje 20 godina, pod uvjetom da Europa i Balkan ne pretrpe neki novi ili konačni rat.
1. Ratne igre između Sjeverne i Južne Koreje, preko kojih Amerika želi uvući Kinu u veliki rat, kako bi zakočila prerastanje Kine u vodeću gospodarsku velesilu
2. Ratne igre protiv Irana, pomoću kojih Amerika, Kina, Rusija i Europska unija vode novu partiju »velike igre« za najveće naftne i plinske izvore na svijetu
3. Velika igra za podjelu Ukrajine na proameričku i na prorusku, kako bi Zapad prislio Rusiju da u ratu protiv naftonosnih, islamskih i arapskih zemalja stane na američku stranu
4. Mala velika igra za obnovu jugosfere kao kolonije Zapada (Amerike, Europske unije i NATO-a), kako bi se sa Balkana potisnuli Rusija, Turska i sve razigraniji islamski krakovi)
5. Nasilno guranje prethodno korumpirane Hrvatske u balkanski okvir, kako bi se olakšalo umrežavanje glavnih zapadnih posjeda u svim postjugoslavenskim državama u podanički Zapadni Balkan
Unatoč sofisticiranim metodama predviđanja gospodarskog razvoja, globalizirani je svijet danas po prirodi stvari (zbog svoje visoke umreženosti i prenapučenosti, te zbog golema nuklearnog arsenala) krajnje nepredvidiva skupina adresa, čija gospodarska i razvojna (dakle, i ekološka, demografska i kulturološka) sudbina presudno ovise o novim ratnim igrama na jedinstvenoj geopolitičkoj karti. Tako će, kako sada stoje ti najviši rizici, znatan dio svijeta presudno ovisiti o ratnim igrama između Sjeverne i Južne Koreje, preko kojih Amerika želi uvući Kinu u veliki rat, kako bi zakočila prerastanje Kine u vodeću gospodarsku velesilu.
Hrvatska vjera u EU i NATO
