Zeleni feribot

Pred 3. majem velika prilika: Ova firma želi goleme elektrotrajekte graditi baš u Rijeci

Orjana Antešić

»3. maj« već je odabran za ovaj posao, ali za potpisivanje ugovora o gradnji potrebno je riješiti financiranje, , na čemu se intenzivno radi, kazao je predsjednik Uprave Jadroplova Ivan Pavlović



Riječki »3. maj« ostao je izvan kruga prijavljenih za posao na izgradnji tri Jadrolinijina putnička broda na elektropogon. Ipak, i pored tog projekta obnove i »ozelenjivanja« flote nacionalnog putničkog brodara nije isključeno da će se u ovom brodogradilištu, bude li sreće junačke, krenuti u gradnju velikog trajekta na elektropogon.


I to za splitskog brodara Jadroplov, koji ima takav projekt spreman za start još od ljeta prošle godine.


Riječ je o velikom trajektu na električni pogon, kapaciteta prijevoza čak 1.000 putnika i 156 automobila, koji bi s dva akumulatorska postrojenja, ukupne snage 30 megavatsati, imao autonomiju plovidbe između 150 i 200 nautičkih milja, a mogao bi postizati brzinu od 15,6 čvorova.




»3. maj« je već odabran za ovaj posao, ali za potpisivanje ugovora o gradnji potrebno je riješiti financiranje, na čemu se intenzivno radi, doznajemo od predsjednika Uprave Jadroplova Ivana Pavlovića.


Propulzivna niša


U proljeće prošle godine izrađena je kompletna ugovorna dokumentacija za prototip tog feribota, na osnovu koje su se iz Jadroplova okrenuli domaćim brodogradilištima, tražeći tko bi od njih mogao izgraditi takav brod.


Kako doznajemo od Pavlovića, natječaj je zaključen prošle jeseni, a konkurirala su tri škvera, pulski, trogirski i riječki »3. maj« čija je ponuda, u iznosu od blizu 50 milijuna eura, ocijenjena najboljom.


Početkom studenoga krenulo se s pripremama i radom na prijavi na natječaj za europske fondove za subvencioniranje ovog prototipa, posebno prema fondu za istraživanje i razvoj kako bi se osiguralo između 50 i 60 posto ukupne cijene broda.


Krajnji rok za prijavu je kraj ožujka ove godine, dok preostali dio sredstava u Jadroplovu planiraju namaknuti kroz dugoročni kredit, prvenstveno tu ciljajući na Europsku investicijsku banku (EIB).



Prema riječima čelnog čovjeka splitskog brodara, radi se o benefitima vrlo vrijednom i jedinstvenom projektu, kako s aspekta zelene tranzicije, hrvatskog turizma, ali i zapošljavanja domaćih navoza, odnosno riječkog brodogradilišta, koji bi izgradnjom ovog prototipa otvorio sebi vrata na propulzivnu tržišnu nišu gradnje »zelenih« brodova, s nultom emisijom štetnih plinova, trendu prema kojem se europsko, ali i svjetsko brodarstvo nezaustavljivo okreće.


Sigurno je da bi ugovaranje gradnje ovog feribota s nultom emisijom stakleničkih plinova ubrzalo kad bi se, uz asistenciju Vlade, uspio osigurati jedan dio financiranja iz hrvatskih izvora odnosno iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.


Velik potencijal


Direktor riječkog brodogradilišta Edi Kučan apostrofira da je gradnja jednog ovakvog velikog trajekta na električni pogon projektni izazov, ali i velik potencijal za riječke navoze kojim bi otvorili vrata i stekli referencu na propulzivnoj tržišnoj niši gradnje »zelenih« brodova.


Kučan kaže da su u brodogradilištu već uložili velik trud i napore na pripremi ovog projekta, a obavljen je, dodaje, i cijeli niz preliminarnih razgovora s proizvođačima opreme.


Riječ je o detaljno razrađenom projektu do razine da onog trenutka čim se riješi financiranje i potpiše ugovor, brodogradilište može krenuti u nabavku crne metalurgije, ističe direktor »3. maja«.


Rok za izgradnju ovog feribota na elektropogon okvirno je određen na dvije godine, koliko uobičajeno treba za izgradnju jednog takvog prototipa.


Samu isporuku najvećim dijelom određuje vrijeme u kojem je moguće dobaviti ključnu opremu, odnosno litij-ionska akumulatorska postrojenja, što čini i značajan dio cijene broda, oko 20 milijuna eura, no Kučan vjeruje da bi ga završili unutar dvije godine, moguće čak i nešto ranije.


Činjenica je da »3. maj« otežano posluje i da je s negativnim kapitalom osuđen da mu je proizvodni program, nakon raspada Uljanik grupe, bio sveden na završavanje zatečenih novogradnji dok je nove poslove ugovarao samo kao podizvođač.


Da bi se riješili financijskog tereta pod kojim se tope, nakon što je postalo iluzorno da će se pojaviti strateški partner koji će preuzeti brodogradilište sa starim dubiozama, u »3. maju« prihvatili su opciju da zdravu jezgru i poslovanje prebace na tvrtku-kćer.


Međutim, uspješnost tog restrukturiranja u neraskidivoj je vezi s osiguranim novim poslovima.


Novogradnjom na čisti električni pogon, kao što je trajekt za Jadroplov, dugoročne bi koristi ubrali svi jer bi se radilo o nečem što je osmislila domaća pamet, izgrađenom u domaćem škveru za domaćeg brodara, uz sufinanciranje europskim novcima, a sve u skladu sa smjernicama EU-a da se do 2050. godine osigura nulta emisija stakleničkih plinova u pomorskom prijevozu.


Jednodnevna autonomija


Uz Jadroplov i projektantsku tvrtku Classis, iza koje stoji Predrag Čudina, u razvoj projekta brodova na čistu energiju uključili su se i splitski Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Hrvatski registar brodova te još dvije domaće tvrtke, Rens i Čulić elektro centar.


– Na temelju ranijih konceptualnih projekata sredinom 2021. godine krenulo se u razvoj projekta ro-ro putničkog broda za prijevoz 156 automobila i 1.000 putnika.


Do ožujka prošle godine izvršeno je optimiranje brodske forme u svjetski priznatom institutu Marin u Nizozemskoj, kao i modelska ispitivanja u Brodarskom institutu u Zagrebu.


Osnovna prednost našeg projekta u odnosu na sve električne brodove u svijetu je autonomnost plovidbe od 150-200 nautičkih milja, odnosno u uvjetima nacionalne plovidbe, jednodnevna autonomija, objašnjava Čudina.


Elektrotrajekt Jadroplova bio bi dug 105 i širok 18 metara, s pramčanom i krmenom rampom te zatvorenog tipa što bi mu omogućavalo plovidbu i za loših zimskih uvjeta.


Dobre manevarske sposobnosti feribotu osiguravala bi dva okretna propulzora na krmi, svaki porivne snage 950 kilovata te pramčani propeler.


Dnevna potrošnja ovog broda bila bi između 22 do 25 megavatsata, a za punjenje trebalo bi mu između pet i šest sati, što bi se obavljalo isključivo noću i za što je potrebna instalirana snaga punjenja od 5 megavata na srednjem naponu.