Javni poziv za iskazivanje interesa za kupnju trećemajske tvrtke kćeri »3. maj Rijeka 1905« nikako da ugleda svjetlo dana.

Nakon što je prošli tjedan Nadzorni odbor »3. maja« izrijekom potvrdio da će javni poziv biti objavljen 28. veljače, slika koja se odašilje potencijalnoj investicijskoj javnosti, i prije nego što se formalno pokrenuo postupak prodaje, djeluje krajnje neozbiljno.

Štoviše, čini se da je ovo kašnjenje s objavom javnog poziva dodatno usijalo odnose između Nadzornog odbora i trećemajske uprave.

Banalni razlozi

– Ovo je direktno nepoštovanje odluka Nadzornog odbora i po ovom ćemo pitanju idući tjedan održati sjednicu na kojoj ćemo tražiti očitovanje Uprave, rezolutan je jučer bio predsjednik NO-a »3. maja« Juraj Šoljić. Prema njegovim riječima i informacijama koje je dobio od Uprave i stručnih službi brodogradilišta, razlozi neobjavljivanja javnog poziva naizgled su banalni i svode se na nepravovremeno traženje i dostavu ponuda za zakup oglasnog prostora da bi se javni poziv mogao objaviti na zadani datum. Sada se zna da je javni poziv trebao biti objavljen u dva domaća medija te u Financial Timesu.

– Teško da možemo prihvatiti ovo objašnjenje jer je Nadzorni odbor tekst javnog poziva i datum njegove objave utvrdio još početkom veljače, dok smo na prošlotjednoj sjednici samo precizirali u kojim ćemo ga glasilima objaviti. Osim toga, i u Kriznom planu upravljanja »3. maja« jasno je navedeno da se javni poziv za kupnju trećemajskog povezanog društva ima objaviti krajem veljače, ističe Šoljić. Dodao je i da će Nadzorni odbor tražiti očitovanje trećemajske uprave, zbog čega se nerevidirano financijsko izvješće »3. maja« za prošlu godinu, koje je jučer objavljeno na Zagrebačkoj burzi, nije prethodno dostavilo članovima Nadzornog odbora, a zahtijevat će se, dodao je Šoljić, i pojašnjenja oko iznosa iskazanog gubitka. Na ukupne ostvarene prihode od 41,56 milijuna eura riječko je brodogradilište za prošlu godinu, naime, iskazalo gubitak od 15,58 milijuna eura.

Velike obaveze

Ukupne obaveze »3. maja« s posljednjim danom prošle godine iznosile su gotovo 163 milijuna eura, dok se negativni kapital matičnog društva penje na 105,77 milijuna eura. Samo iz ovih nekoliko brojki evidentno je zašto je zadnja slamka spasa riječke brodogradnje u prijenosu djelatnosti i koncesije na tvrtku kćer »3. maj 1905«. To je povezano društvo kroz unos trećemajske materijalne imovine dokapitalizirano još prošlog ljeta, ali tvrtka još uvijek nije operativna u punom smislu riječi što, doduše, i nije nužno loše, s obzirom na to da je (barem) ne terete troškovi tekućeg poslovanja. Kao što je poznato, još nijedan zaposlenik »3. maja« nije prebačen u tvrtku kćer jer to ne bi imalo nikakvog smisla niti opravdanja jer nema ugovorenih poslova.

Za bilo kakve ozbiljnije razgovore s potencijalnim ulagačima treba prethodno riješiti i pitanje prijenosa koncesije, što se možda samo naizgled čini kao formalnost, ali zahtijeva određene pripreme, a zasigurno bi se morala imati i jasna predodžba s kojim se to poslovima misli »3. maju 1905« udahnuti održivi život, bez stvaranja novih gubitaka. Taj važan dio oko osiguranja kvalitetnih novih poslova riječkim navozima trebao bi doći od potencijalnog ulagača, ali što ako se proces pronalaska strateškog partnera, odnosno prodaje poslovnog udjela u »3. maju 1905« vremenski otegne ili izjalovi? I to u okolnostima gdje stari »3. maj« vodi vrlo rizičnu utrku s vremenom da do ljeta ove godine isporuči samoiskrcavajući brod za prijevoz rasutog tereta kanadskoj Algomi, a tu su i dva pontona koja »Viktoru Lencu« nasušno trebaju da bi što prije mogli veliki Dok 11 vratiti u funkciju.