Novost na tržištu

Crowdfunding: spas za ideje bez novca

Davor Mandić

Pojam je nov, pa još nije preveden, a podrazumjeva potragu za novcem preko internetske platforme na kojoj autor projekta traži financijere za knjigu, album, školovanje , aplikaciju za smartphone, kompjutorsku igricu... Ako projekt nije dobar publika ga odbija 

Želite objaviti knjigu ili muzički album, a nemate izdavača? Imate odličnu ideju za kompjutorsku igricu, ali niste našli financijera? Smislili ste genijalnu aplikaciju za smartphone, ali nemate pojma kako doći do novca za realizaciju? Odgovor na vaša pitanja možda je crowdfunding, ili kolektivno, grupno financiranje (crowd – publika i funding – financiranje).  

  Ovaj relativno nov pojam na hrvatskom tržištu ideja i sredstava sve češće silazi s usana financijskih savjetnika i community managera, pogotovo onih mlađe generacije, jer u svojoj srži podrazumijeva uključivanje šire zajednice u (su)financiranje raznih projekata, zaobilazeći usput uobičajene i poznate, javne ili privatne kanale financiranja, često rezervirane za »insajdere«. 


 Prije osam godina


U osnovi crowdfundinga je internetska platforma na kojoj se predstavlja projekt potencijalnim investitorima i financijerima, ali i široj zajednici koja svojim doprinosima, često individualno ne osobito velikim, postaje dio priče u koju ulaže, za što ovisno o tipu platforme može uživati i neke beneficije ili profit. Crowdfunding postaje šire prepoznatljiv pojavom platforme Kiva 2005. godine, putem koje se može pomoći osobama i organizacijama iz zemalja trećeg svijeta da kupe stoku, poljoprivredni ili neki drugi stroj koji im može pomoći u svakodnevnom životu, kako to objašnjava inženjer elektrotehnike i stručnjak za razvoj servisnih platformi Hrvoje Hafner, inače pokretač prve domaće crowdfunding platforme Doniralica. 



Hrvoje Hafner objašnjava da postoje četiri osnovna tipa crowdfunding platformi: 




 1. temeljene na donacijama – davanje novaca bez nagrade (GoFundMe, Crowdrise, GivenGain); 


 2. temeljene na nagradama – davanje novaca uz neku nagradu, što se   ponajviše koristi za gadgete (Kickstarter, Indiegogo, Rockethub); 

 3. temeljene na posuđivanju – što funkcionira kao zajam koji se vraća s kamatama kad projekt uspije (Kiva, Zopa);


 4. temeljene na vlasničkim udjelima – što je karakterističnije za Europu nego za Ameriku i u kojem se financira cijelo poduzeće (Crowdcube, Crowdfunder, Sellaband) 



  – Ali trend crowdfundinga postaje osobito vidljiv uspješnom kampanjom za pebble, prilagodljiv i dizajnerski dotjeran digitalni sat koji se može spojiti s mobitelom, a za koji je u kampanji prikupljeno više od 10 milijuna dolara, kaže Hafner. Nakon pebblea ništa više neće biti isto, ali vrlo brzo pokazat će se i da je za uspješnu kampanju potrebno itekako mnogo vještine, znanja i, dakako, kvalitetan projekt. 


  Hafner navodi da je danas u svijetu preko 500 crowdfunding platformi, od kojih su najpoznatije Kickstarter, Indiegogo, Rockethub i Sellaband, koje svaka za sebe imaju različitu svrhu i pristup donacijama. No koncept prikupljanja novca uvijek je isti. 


 Ako im »sjedne«


Projekt se predstavlja grupi korisnika platforme, odnosno potencijalnim donatorima ili investitorima, koji se potom u njega uključuju ako im »sjedne«. Na tom principu funkcionira i hrvatska Doniralica, platforma koja još nije u punoj funkciji, no koja je u rujnu prošle godine dobila donaciju Zagrebačke banke od 10.000 kuna. Hafner objašnjava da je zbog legislativnih komplikacija Doniralica okrenuta isključivo udrugama, a ne pojedincima i kompanijama. 


  – Doniralicu smo pokrenuli zato da dokažemo da je crowdfunding moguć i u Hrvatskoj, no ona je neprofitna, jer kada se govori o zaradi mora se imati na umu da je od 4 do 10 posto, koliko obično uzimaju crowdfunding platforme, veliki novac kada operirate s budžetom od 500 milijuna dolara, koliko je prikupio Kickstarter u prošloj godini, ali kod nas… To ne znači da nemamo prihode, ali oni se koriste isključivo za samoodrživost – kaže Hafner, navodeći da svi uključeni u projekt profesionalno rade i zarađuju na drugim poslovima.  

Belgijanac na Visu


No ako je Doniralica prva platforma, to ne znači da u Hrvatskoj nema projekata financiranih crowdfundingom. Jedan od uspješnih je Goulash Disko Festival, koji će se održati od 3. do 6. rujna u Komiži na Visu, a za koji njegov organizator, Belgijanac Yves Taquet, kaže da je prvi u svijetu.  


Jedna od trenutno najpoznatijih umjetničkih kampanja u svijetu crowdfundinga je ona umjetnice Marine Abramović za prikupljanje sredstava za otvaranje Instituta Marina Abramović. Ova umjetnica svjetskog glasa, rođena u Beogradu, a nastanjena u New Yorku, zamislila je u gradiću Hudsonu, udaljenom samo dva sata vožnje od New Yorka, otvoriti institut koji će biti posvećen prezentaciji i očuvanju umjetničkih radova duljeg vijeka. 


  Poznat je naime upravo takav performeričin rad Umjetnik je prisutan (The Artistit is Present), a ideja MAI-a je upravo pozivanje na usporavanje i upućivanje na same sebe i druge u prirodnom okruženju.


  Projekt je na Kickstaretru od 26. srpnja, a do 25. kolovoza trebao bi prikupiti ukupno 600.000 dolara. Prema politici Kickstartera, ne uspije li, novac će se vratiti financijerima. Abramović je dosad skupila gotovo 400.000 dolara, a u tome joj od 8. kolovoza pomaže i video uradak u kojem gola Lady Gaga prakticira Metodu Marine Abramović, seriju vježbi osmišljenih za podizanje svijesti aktera u pogledu fizičkog i mentalnog iskustva u sadašnjem trenutku.



  Projekt je u samo 20 dana od pokretanja prikupio pola od planiranih 5.000 eura, a dosad je taj iznos već i premašen za 1.000 eura. Što znači i puno bogatiji festival. 


  – Planirali smo imati nekoliko nastupa po večeri, a na kraju smo završili s 40-ak DJ-a. Doista nisam očekivao da ćemo imati dovoljno za angažiranje Soom T, Dunkelbunta ili Jinx in Dub, ali na kraju smo i to uspjeli pa će svirke biti od podneva do kasno u noć – kaže Taquet o festivalu na kojem će se moći čuti glazba od balkan beata i drum&bassa do reggaea i electro swinga. 


  Taquet je kao platformu koristio Ulule.com, koja je po njemu dobra referenca za Europu, budući da, primjerice, platforma Kickstarter operira u Americi. Prema Taquetu ključ za dobru kampanju je u video traileru. 


 Milijun i pol »lajkova«


– Želio sam napraviti kratak video, od minute, koji bi bio pogodan za dijeljenje putem facebooka. I to je odlično funkcioniralo, video je dobio milijun i pol »lajkova« na Ululeu. Osim toga poslao sam i nebrojeno e-mailova prijateljima i ljudima za koje sam znao da bi mogli podržati projekt, jer ako ne skupite neke novce odmah na početku, velika je šansa da stvar neće uspjeti. Kad ljudi vide da projekt nije skupio ništa u recimo 10 dana, mislit će da ne valja i neće ga podržati. Kad sam vidio da stvar funkcionira, posvetio sam se kampanji na društvenim platformama – kaže Taquet te dodaje da je za potpuni uspjeh potrebno ponuditi i dobre, »funky« nagrade.  

  U slučaju Goulash festivala financijska podrška uglavnom je došla preko kupnje ulaznica. Taquet ističe da je bilo različitih opcija financiranja, ali da je pretprodaja ulaznica donijela oko 90 posto ukupnog novca. Rani financijeri mogli su tako kupiti kartu za 50 eura, kasnije je ona koštala 75, a na kraju je uvedena i »lifelong« opcija od 150 eura, što znači da Taquet planira nastaviti festival i u sljedećoj godini, no financijeri riskiraju u slučaju da festivala ipak ne bude. Osim kupnje karata mogla se kupiti i majica ili razglednica, ali tako prikupljen novac nije ušao većim udjelom u ukupnu svotu. Da bi financirao svoj projekt, Taquet je proučio mnoge koji su uspjeli, ali i mnoge koji nisu, nešto naučio iz njihovih pokušaja i pogrešaka te u konačnici kreirao priču koja je i nadmašila njegova očekivanja. 


 Crowdsourcing


U slučaju pak Riječanina Milana Zagorca, o čijoj smo kampanji za objavljivanje romana nedavno pisali, krajnjem projektu nisu prethodile veće analize tržišta ili uopće pitanje crowdfundinga, već intuicija i aktivistički potencijal. Zagorac zapravo reprezentira princip širi od crowdfundinga (koji kao pojam podrazumijeva platformu), a koji se zapravo naziva crowdsourcingom, odnosno prikupljanjem sredstava od šireg kolektiva. Zagorac jednostavno na svojem blogu objavljuje dijelove romana, koje onda zainteresirana čitateljska publika može odlučiti podržati iznosom koji bi se usmjerio na njegovo fizičko tiskanje. Roman će dakle biti objavljen na mreži, a njegovo ukoričenje desiti će se ako ga publika podrži. Time Zagorac, kao dugogodišnji urednik i izdavač zapravo više od potrebe da vidi svoje ukoričenje, što mu vezama koje je dosad ostvario u svijetu izdavaštva ne bi trebao biti veći problem, pokušava uputiti na nužnu komunikaciju književnog djela s čitateljstvom te poziva to isto čitateljstvo da sudjeluje u njegovu nastajanju. A kampanja zasad ide sasvim dobro. 


  – Dosad sam skupio oko 1.000 kuna, vjerujem da ću do 10 mjeseca skupiti sav iznos, planiranih 5.000 kuna. Ljudi u prosjeku daju oko 70 kuna, što mi na neki način godi, iako se ne bih bunio ni za iznose tipa 10 ili 5 kuna. Većih iznosa od 100 kuna nema, a javljaju se ljudi iz cijele Hrvatske, ima pravih iznenađenja, ali kako za sada ne bih o imenima, ostavit ću ih ako to oni budu željeli u zahvali – kaže Zagorac, dodajući da projektom nije postavio nikakva očekivanja te da je sve to samo eksperiment. Inače crowdfunding nije koristio jer ga zapravo slabo poznaje. 


  – Znam da ima takvih platformi, ali sam primijetio da su više namijenjene udrugama i nekim općedruštvenim projektima. Ovo moje ljudi koji ne znaju shvaćaju kao skupljanje novca za privatnu stvar. Ali rado bih posegnuo i za platformama da su mi bliže i jasnije – kaže Zagorac. 


  Zagorčeva priča još uvijek nema sretan kraj, iako prema njemu polako ide.  

Kako do 40.000 dolara


No ima projekata koji nisu uspjeli, ili su samo donekle uspjeli. Jedan od takvih je i onaj Riječanke Astrid Kuljanić, koja je preko Indiegoga pokušala prikupiti novce za magisterij na prestižnoj američkoj glazbenoj školi Manhattan School of Music. Kuljanić je u školu primljena, ali godišnji troškovi od 60.000 dolara za nju su bili nepremostiva prepreka. Odlučila je zato okušati sreću s crowdfundingom.  

  – Vidjela sam da neki drugi glazbenici to rade, uglavnom za financiranje snimanja albuma, pa mi je palo na pamet probati na taj način financirati magisterij. Nakon informiranja po webu odlučila sam se za Indiegogo, budući da je jednostavan za korištenje i ima mogućnost da i ako ne ispuniš cilj, odnosno zadanu svotu, prikupljeni novac možeš zadržati. Kako je meni cilj bio pregolem, nisam u startu vjerovala da je moguće toliko skupiti, ali s druge strane, ako ne probaš, ne znaš. 


  Preko Indiegoga sam skupila nešto više od 2.000 dolara od željenih 40.000. Problem je što kod nas priličan broj ljudi ne želi plaćati preko interneta ili se ne osjećaju sigurno ostavljati broj kartice. Vjerujem da je to glavni razlog za ovakav rezultat, jer su me mnogi pitali postoji li neki drugi način (na ruke, na tekući…) da mi pomognu – kaže Kuljanić. 


  No osim toga ističe da je uglavnom imala pozitivna iskustva te da je kampanja u biti poslužila da svi čuju za njene planove i da je na taj način došla do puno kontakata. 


  – Kao pravi primjer želim izdvojiti Harisa i Žaklinu iz bara Pajol, koji su odlučili u utorak, 20. kolovoza organizirati Jam session sa slobodnim ulazom, ali na kojem će biti kutija Bye,Bye, tako da svi koji mi žele pomoći pri realizaciji tog sna mogu ubaciti koji novčić, a Pajol će mi pokloniti i cijeli prihod sa šanka! Ne smijem zaboraviti ni sve glazbenike koji su se odazvali na taj jam, druženje i pomoć.


Dakle, bez obzira na same brojke, svima koji ne znaju kako bi financirali neku ideju, preporučila bih da pokrenu crowdfunding kampanju, meni je donijela puno pozitive i podrške koju bez toga ne bih imala – zaključuje Kuljanić.  

Sane – pioniri na Balkanu


I uspješnih i neuspješnih, odnosno polovičnih uspjeha u Hrvatskoj ima popriličan broj. Hafner je dosad izbrojao 100-tinjak crowdfunding projekata. Među uspješnima ističu se hrvatska igra Legends of Dawn, čiji su tvorci sredstva prikupili na Kickstarteru, zatim Babywatch, prijenosni ultrazvučni uređaj i aplikacija za pametne telefone putem koje se čuju otkucaji srca bebe, što je financirano putem Indiegoga, te album obrada grupe Sane, koji je novce prikupio preko Rockethuba. Grupa Sane u tom je smislu bila prva na ovim prostorima pa su, kako objašnjava njihov član Stjepan Krznarić, na Rockethubu u intervjuu proglašeni pionirima crowdfundinga na Balkanu. 


  Iako je crowdfunding u Hrvatskoj relativno još u povojima, svjetsko tržište bilježi ogroman rast. Kako navodi Hafner, prema najkvalitetnijem izvješću za crowdfunding iz travnja ove godine, u 2012. je putem CF platformi prikupljeno 2,7 milijardi dolara u preko milijun projekata. Pritom Amerika sudjeluje s 1,6 milijardi, a Europa s 900 milijuna. Podatak da se u ovoj godini očekuje prihod od 5,1 milijarde te da je rast industrije u 2011. bio 64 posto, dok je u 2012. porastao na 81 posto, pokazuje da je crowfunding postao model za koji ćemo hitno i u Hrvatskoj morati naći adekvatan termin. Jer male su šanse da nestane preko noći.