– Iako sam u Šilu proveo veći dio svog života i radnog vijeka, ja sam vam zapravo grobnički sin, raščistio je temeljne činjenice na početku našeg razgovora šilarski lučki kapetan ne propuštajući napomenuti i kako mu, nakon svih tih godina provedenih na Krku, ne pada napamet umanjivati važnost ni značaj svoje ipak prepoznatljive »bodulske komponente«. Ovo mjesto i ovaj otok davno su mi postali domom. Ovdje živim i radim, tu sam zasnovao obitelj, a moram reći i da odavna znam baš svaku grotu krčke obale, nastavlja naš sugovornik neizbježno svojim mislima »ploveći« u godine kad je prvi put ondje upućen, i to kako bi popunio upražnjeno mjesto šilarskog lučkog kapetana. Prije toga sam plovio, neko vrijeme na domaćim brodarskim kompanijama, a potom i na »strancima«. Nakon što sam u nekoliko navrata na moru »imao glavu u torbi«, pomislio sam da mi netko odozgo signalizira da je nakon godina navigavanja možda ipak kucnuo čas da se »ćapan kraja« te sam spremno reagirao na natječaj, koji se baš u to vrijeme u Kapetaniji provodio za više ovakvih radnih mjesta na području Kvarnera.

Upućen po »dekretu«

U Šilo sam tako stigao upućen po službi. Došao sam, počeo od nule i s vremenom shvatio da je upravo to ono što želim i volim raditi kao i da je ovo mjesto ono u kojem ću zauvijek ostati, ustvrdio je kapetan Mladen Čargonja. Zanimljivo je kad shvatiš kako se nakon silnih godina provednenih u nekom poslu neke stvari, ili bolje rečeno okolnosti, ciklički ponavljaju. Šilo je svog prvog lučkog kapetana dobilo još koncem 19. stoljeća. Čovjek je tad radio sam, a u godinama kad je odlazio nije se znalo tko će ga, kako i kad naslijediti. Eto, i danas, nakon 120 godina šilarska je ispostava opet na istoj prekretnici jer se, čini mi se, ni sad baš točno ne zna tko će, što i kako ovdje činiti nakon moga skorašnjeg umirovljenja, ustvrđuje naš sugovornik napominjući kako tvrdnju da sam na svojim plećima ondje drži tu važnu instituciju dodatno potvrđuje činjenica da ta ispostava djeluje u prostoru čiji je vlasnik, odnosno u prizemlju njegove obiteljske kuće davno izgrađene na obali tog lijepog i pitoresknog bodulskog pomorskog središta.

Turizam pomiče granice

Na pitanje je li se i što u proteklim desetljećima njegova »kapetanovanja« u Šilu ali i na otoku Krku promjenilo, naravno, gledajući iz aspekta službe koju tako dugo obavlja, Čargonja zaključuje – jest, i to mnogo! Mnoge su stvari otišle naprijed, posebice na planu turizma i »turističkog djela« moga posla koji, kaže, danas čini važan dio njegove službe. Šilo je naime važan i frekventan centar otočnog turizma. Ne samo da su ovdašnji stanovnici oduvijek bili okrenuti moru već su takvi dobrim djelom i ljudi koji ovaj dio Bodulije posjećuju u sezoni, ustvrđuje lučki kapetan Čargonja napominjući kako je, obzirom na te i takve okolnosti, silom prilika morao prihvatiti i da će u svom službovanju dio svog radnog (ali i ne samo radnog) vremena morati služiti i u svojstvu turističkog informatora. Tako ne samo da me brojni nautičari konzultiraju o tome je li pravo vrijeme za negdje isploviti i kako do nekud svojim plovilom najbrže i najsigurnije stići već me, kako to u ovakvim mjestima nerijetko biva, posjetitelji često »koriste« i da bi doznali vrijeme kad se u nekom od susjednih mjesta služi misa ili pak radno vrijeme neke trgovine, smije se voditelj šilarske ispostave Lučke kapetanije – institucije čiji naziv u svim primorskim središtima također stvara nemalu zabunu kod stranih gostiju. Natpis »ispostava«, zbog onog »post« u sebi, razlog je zbog kojeg brojni lučki kapetani u našim tursitičkim središtima na svim mogućim stranim jezicima svakodnevno moraju posjetiteljima objašnjavati da oni nisu službenici pošte te da njihove kartuline stoga i ne mogu zaprimati, smije se trenutačno zasigurno najiskusniji lučki kapetan Bodulije i okolnog joj područja.