Prije točno godinu dana Hrvatska narodna banka uvela je mjere kojima je postrožila uvjete za kreditiranje građana. Krunoslav Zauder, viši savjetnik iz Direkcije za makrobonitetnu politiku HNB-a, opisao je učinke mjera koje su, kazao je, najviše pogodile nestambene kredite, gotovinske, dok su stambeni nastavili rasti po sličnoj stopi. Kaže da je HNB odlučio uvesti mjere kada je vidio robustan rast stambenih i ubrzanje nestambenih kredita, uz porast udjela rizičnih kredita. No, dodaje, mjere nisu narušile priuštivost kupnje nekretnina.

– Vidimo usporavanje kreditiranja, kod stambenih se to usporavanje odnosi prije svega na drugi kvartal lani kada su ti krediti značajno rasli zbog promotivnih akcija banaka i smanjenja kamata koje su banke poduzele uoči naših mjera (HNB je, podsjetimo, mjere u nekoliko navrata najavljivao, pa prolongirao, op.a.). Ipak, na godišnjoj razini stambeni krediti rastu podjednako kao i proteklih godina, po stopama od 11 ili 12 posto. Mjesečno se odobri oko novih 1.800 novih stambenih kredita, što odgovara prosjeku zadnjih pet godina. Kod stambenih, mjere su najviše utjecale na potrošače s dohotkom višim od 1.600 eura. Tu je veliki pad udjela kredita s visokim omjerom otplate duga i dohotka. Vidimo, dakle, pad udjela onih koji više od pola plaće izdvajaju za otplatu duga, gotovo za trostruko. Kada govorimo o nestambenim kreditima, njihov rast je snažnije usporio. Tu se prvenstveno radi o smanjenju broja kredita, i to za oko četvrtinu: u prosjeku s oko 26.000 kredita na oko 22.000 kredita mjesečno. Najviše su mjere djelovale na kredite ročnosti ispod pet godina, opisao je Zauder u HNB-ovom podcastu »Učinci makrobonitetnih ograničenja kriterija kreditiranja«. Čak je 10 posto potrošača čak 60 posto dohotka moralo izdvajati za otplatu duga, dok sada ta granica iznosi 40 posto. Znači, smanjili smo segmente gdje se najviše dohotka izdvaja za otplatu duga, naveo je Zauder. Opisao je situaciju koja je prethodila mjerama. Kaže da razdoblja naglog rasta duga, pogotovo ako su popraćena rastom cijena nekretnina, mogu dovesti do recesija.

– U toj uzlaznoj fazi ciklusa kućanstva preuzimaju mnogo duga, raste teret otplate, što smanjuje sposobnost potrošnje u budućnosti. Banke su pak u tom razdoblju optimizma spremne dati kredite i onima koji su manje kreditno sposobni. U Hrvatskoj smo imali vrlo visok rast plaća, od 10 ili 15 posto godišnje, pa i više u pojedinim mjesecima, te istovremeno i ubrzanje rasta kreditiranja. Kako smo 2020. počeli prikupljati granularne podatke o kreditima, primijetili smo da se dio tih kredita odobravao uz razmjerno »opuštene« standarde, što znači da imamo oko 20 posto novih dužnika koji daju preko pola svog dohotka na otplate stambenih kredita. Kod nestambenih je to nešto manje, ali svaki četvrti dužnik daje oko 40 posto dohotka na otplate svog nestambenog kredita, što je prilično mnogo. I ako nekome od njih padne plaća, izgubi posao ili se nađe u nekim zdravstvenim ili drugim neočekivanim troškovima, može se dogoditi da nije u mogućnosti vraćati kredit. Mjere su dakle preventivnog karaktera, uvode se u dobrim vremenima da bi se spriječili problemi u budućim, možda lošim vremnima. U razdoblju visokih rasta plaća dužnici očekuju da će se to nastaviti, ali već sada vidimo da je to usporilo, i u prvim mjesecima 2026. imamo stagnaciju realnih plaća. Dobra vremena ne traju vječno, a optimizam u dobrim vremenima može dovesti do problema u lošim, pojasnio je Zauder.

Mjere će se prilagođavati

HNB inzistira na financijskoj stabilnosti, te propisuje i zaštitne slojeve kapitala za banke jer financijske krize i propast velikih banaka vode u veliki pad gospodarske aktivnosti i velike fiskalne troškove, a dovoljno je prisjetiti se zadnje velike financijske krize i »bailouta«. Sve to treba preduhitriti. Znači, banke moraju imati dovoljno kapitala da bi sustav ostao stabilan i u kriznim vremenima. Stoga se mjere mogu smatrati i strukturnim, odnosno nema razloga za njihovo ukidanje, već će ih HNB prilagođavati, poručio je Zauder.