Ginekologinja Jasenka Grujić komentirala je za N1 slučaj trudnice koja je zbog malformacije ploda u 26. tjednu trudnoće upoznala okrutnu stranu hrvatskog zdravstvenog sustava.

O tome smo ranije pisali OVDJE.

Mirelina beba ima maligni tumor: Pobačaj je zabranjen, liječnici su je poslali kući da čeka smrt ili ide u Sloveniju

Sve bolnice u Zagrebu kojima se obratila odbile su joj obaviti prekid trudnoće iako su joj liječnici priznali da je tumor toliko velik da dijete najvjerojatnije neće dugo poživjeti, a i ako hoće, da nikada neće moći normalno živjeti.

Tumor se ubrzano razvija pa već sada, u 26. tjednu trudnoće, ima promjer veći od pet centimetara tako da je deformirao glavicu djeteta i pritišće mu mali mozak.

S dr. Grujić razgovarao je Domagoj Novokmet.

Ako to žena odluči, treba prekinuti

Što se zna o ovom slučaju?

Uočena je promjena u glavici fetusa, trudnoća je do tad uredno praćena. Trudnica je upućena u bolnicu, radi se o tumoru glavi tog ploda koji ubrzano raste i postoji indikacija da se trudnoća prekine, iako se radi o trudnoći od 26 tjedana.

Postoji zakonski okvir iz 1978. koji omogućava da se takva trudnoća prekine jer taj plod nema budućnost. Rečeno je trudnici da će možda odumrijeti u uterusu ili će biti biljka.

To su sad riječi koje ja ponavljam, ja to nisam, moram priznati, detaljno pratila.

Znam po prilici da je toj trudnici postojala mogućnost u hrvatskim bolnicama, s obzirom na kompetencije mojih kolega i opremljenost naših bolnica, postojala je mogućnost da se trudnoća prekine na teret HZZO-a.

Usprkos tome, hrvatska realnost je takva da će ta žena nastaviti patiti?

Da, nažalost ono što je rečeno ispod stola ‘ odite u Sloveniju’ je velika sramota za moju profesiju i mislim da je je vrijeme da se poduzmu koraci da se posao obavlja profesionalno i da nikakav svjetonazor utječe na to da je interes pacijenata na prvom mjestu.

To je etička dužnost svakog liječnika i posebno se to odnosi na ovakve situacije koje mogu ugroziti i samu ženu.

Spominjem primjer peruanske žene koja morala roditi ancefalitično dijete koje je umrlo nakon 4 dana.

Udruge su nakon toga poduzele korake i država joj je morala platiti odštetu jer nije na vrijeme i adekvatno liječena, što je podvrgnuta mučenju i nehumanom pristupu, što joj je narušena privatnost…

Jer je imala 17 godina. Mogla bih povući paralelu, svakako postoje određene malformacije koje se mogu dijagnosticirati koje nam kažu da plod nema perspektivu i takvu trudnoću, ako to žena odluči, treba prekinuti.

Ako su to napravili namjerno…

Je li bolnica pokušala dovesti pacijenticu u zabludu da je prekid ovakve trudnoće zabranjen?

Kolege očito nisu pročitale zakon. Ako su to napravili namjerno, onda su zaobišli zakon i ponašaju se protuzakonito. Ako se netko ponaša protuzakonito, mora ga se tretirati adekvatno i sankcionirati.

Uređena jasna i transparentna pravila o pravu na izbor znače i manje pobačaja u praksi?

To je točno. Nijedan restriktivni zakon nije doveo do pada broja neželjanih trudnoća. Temelj svega je sveobuhvatna edukacija o ponašanju, aspektima, moralnim, ovakvim i onakvim…

S jedne strane je edukacija, s druge strane dobra zdravstvena služba koju mi možemo imati da ima organizacijske volje. Postoje sredstva koja žene mogu uzimati.

To je kontracepcija koja kod nas nije dovoljno popularizirana. Na medijima je velika odgovornost u ovim situacijama.

Posebno kad se radi o ovoj tematici, prekida trudnoće s jedne strane i popularizaciji kontracepcije, ne samo pilula nego i svih drugih sredstava.

Da se vratimo i na ovaj konkretan slučaj. To je pitanje nevidljivog zida koji se nađe pred ženama usprkos tome što na papiru imaju pravo na izbor. To je pitanje manipulacije prizivom savjesti.

Zna se što je u okviru moje struke, koje su dužnosti i zadaci svakog ginekologa. Ja ne prihvaćam priziv savjesti niti ga tako zovem.

Zovem ga odbijanje vršenja dužnosti. Držim se mojih kolega koji su u tome dosljedni i koji smatraju da prizivu savjesti nema mjesta u medicini uopće. I ja to smatram.

Savjest i ta ljudskopravaška tematika je nešto drugo, ovo je potpuno religijski obojan institut koji je počeo enciklikom Evangelium Vitae 1995. kad je rečeno da se prekid trudnoće i eutanazija moraju tretirati takvim zločinima da im se svaki čovjek mora suprotstaviti prizivom savjesti bez obzira na zakone.

To je upad u sekularni poredak države i sad imamo primjer ove žene kojoj kolege ispod stola govore da ide u Sloveniju.

Pozdravljam i zahvalna sam slovenskim kolegama koje rade svoj posao i kad je u pitanju prekid trudnoće, rekla je dr. Jasenka Grujić u razgovoru s Domagojem Novokmetom za N1.