Što su USKOK-ovi istražitelji dublje kopali po slučaju bivšeg direktora Hrvatskog skijaškog saveza Vedrana Pavleka, to su se više šokirali razmjerima otkrivenog kriminala, a sada su došli do totalnog iznosa novca koji je izvukao, piše Iva Međugorac za 7Dnevno.

U Pavlekovu su računalu pronašli dokaze o fiktivnim ugovorima i izvlačenju novca koji sežu sve do 1994., dakle i prije nego što je došao na mjesto direktora skijaške reprezentacije, dok je još bio skijaški reprezentativac.

Pravni stručnjaci s kojima je Dnevno razgovaralo objašnjavaju da su sve sumnjive radnje iz 90-ih u potpunoj i apsolutnoj zastari, pa Pavlek može biti spokojan u vezi s periodom od 1994. do 2001.

Naime, prema Kaznenom zakonu, apsolutni zastarni rok za najteže oblike gospodarskog kriminala i zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iznosi 25 godina od počinjenja djela.

To znači da je kazneni progon za bilo koji iznos izvučen u prošlom stoljeću pravno nemoguć jer je zastara nastupila za period do 2001.

USKOK se u službenoj istrazi fokusirao na razdoblje od 2013. do 2026. godine. Razlog je pravna kvalifikacija zločinačko udruživanje, koje omogućuje procesuiranje djela u posljednjih 12 godina bez rizika od zastare.

Ranije razdoblje u optužnici se može koristiti primarno kao dokaz kontinuiteta i načina djelovanja. Treba znati da se službena financijska i knjigovodstvena dokumentacija od 1994. do 2000. zakonski više i ne mora čuvati. Obveza je čuvanja, naime, 11 godina.

Fiktivni ugovori

U istražiteljskim krugovima na početku istrage govorilo se da je Pavlek izvukao oko 17 milijuna eura, nakon nekoliko tjedana istražiteljskog rada iznos se popeo na tridesetak milijuna, a posljednji je podatak da je totalni iznos novca koji je izvukao iz Skijaškog saveza nešto veći od 50 milijuna eura.

Od toga je pola zadržao za sebe. Značajan dio izvučenih milijuna trajno ostaje u pravnoj sivoj zoni zbog proteka vremena te se više ne može ni istraživati ni procesuirati.

Iako su podaci iz Pavlekova laptopa otkrili da je on novac iz Hrvatskog skijaškog saveza izvlačio čak 32 godine te da je ukupni izvučeni iznos veći od 50 milijuna eura, USKOK-ova službena istraga Pavleka i skupinu koja je s njim operirala izravno tereti za iznos od oko 30 milijuna eura.

Istraga pokazuje da je više od pola toga iznosa uplaćeno na inozemne račune i podijeljeno preko off-shore kompanija i fiktivnih ugovora.

Pavlek je, prema sumnjama istražitelja, od 2013. na skrivenim računima zadržao više od 10 milijuna eura, a dio milijuna, barem onih koji su obuhvaćeni službenom istragom, spiskao je na nekretnine, odjeću i putovanja.

Vedran Pavlek već se neko vrijeme nalazi u Kazahstanu, gdje čeka ishod postupka za izručenje Hrvatskoj. Prema nekim informacijama ondje se navodno i oženio, no njegov odvjetnik to je demantirao.

Pavlekovo izručenje razvlači se i zbog toga što ima dovoljno novca da plati skupe kazahstanske odvjetnike. Navodno si je novcem priskrbio i povlašten tretman u kazahstanskom zatvorskom sustavu.

Uzimajući u obzir modus operandi koji je USKOK otkrio za razdoblje koje je moguće istraživati u ovom slučaju, nije teško zaključiti da je Pavlek svoj sustav uspostavio preko fiktivnih ugovora poput onih za marketinška prava.

Golem opseg

Tijekom 90-ih, koje je obilježio uspon hrvatskih skijaša, sponzorski ugovori i televizijska prava postajali su sve unosniji pa je mreža mogla funkcionirati tako da se između Saveza i stvarnih sponzora umetnu inozemne ili domaće partnerske tvrtke.

Te bi tvrtke preuzimale prava po osjetno nižim cijenama, te ih potom preprodavale po stvarnim, tržišnim cijenama zadržavajući razliku.

U vremenu prije digitalnog bankarstva i stroge kontrole prekograničnih transakcija Pavlek je svoj sustav mogao razvijati i fakturiranjem nepostojećih usluga iz inozemstva.

Novac se iz Saveza mogao izvlačiti plaćanjem fiktivnih računa inozemnih poduzeća koji su najčešće glasili na konzalting, organizaciju priprema u inozemstvu, najam skijaških staza ili nabavu specijalizirane opreme, koja nikada nije stvarno isporučena u naručenom opsegu.

S obzirom na to da su članovi skijaške reprezentacije često boravili u inozemstvu, od Austrije, Italije i Švicarske sve do Amerike, te da se golem opseg poslovanja 90-ih obavljao u gotovini, Pavlekov je sustav mogao uključivati napuhane putne troškove ili fiktivne dnevnice za vanjske suradnike uz podizanje gotovine s računa Saveza pod izgovorom hitnih troškova na terenu.

Kako kontrole nije bilo, tako se to unutar sustava moglo opravdavati lažnim računima hotela ili prijevoznika.

Austrija i dio off-shore destinacija u tom su razdoblju nudile visoku razinu bankarske tajnosti pa je Pavlekova mreža vjerojatno primala izvučeni novac na nerezidentne račune u inozemstvu.

S tih se računa gotovina podizala osobno ili se mogla koristiti za kupnju imovine izvan Hrvatske, što je istražiteljima u to vrijeme bilo veoma teško pratiti bez međunarodne pravne pomoći.

U istražiteljskim krugovima govori se da su mu u samim počecima, 90-ih godina, pomagala braća Denis i Žarko Popović.

Izravan pristup

Rani model koji je Pavlek razvio 90-ih postavio mu je, po svemu sudeći, temelje za tehnološki naprednije i složenije oblike izvlačenja novca preko fiktivnih tvrtki u Austriji i Švicarskoj, koje je USKOK nedavno uspio rekonstruirati za razdoblje nakon 2021. godine.

Inače se Pavlekov angažman i uspon unutar Saveza odvijao u dvije različite faze, koje se mogu podijeliti na sportsku i upravljačku.

U Savez je ušao kao profesionalni skijaš na začecima međunarodnog priznanja Hrvatske. Natjecateljska karijera pod zastavom Hrvatskog skijaškog saveza počela mu je 1992. godine, pa je kao reprezentativac nastupao na trojim Zimskim olimpijskim igrama.

Posebno je za njegovu skijašku karijeru značajna 1994., kada je u Lillehammeru bio službeni nositelj hrvatske zastave, a od tada je, uz sportsku karijeru, počeo pokazivati i menadžerske ambicije i sposobnosti.

Upućeni kažu da je Pavlek status ikone zacementirao na Igrama u Lillehammeru kao najbolji i najistaknutiji sportaš Saveza, što mu je dugoročno omogućilo društveni ugled i izravan pristup sponzorima i sportskim strukturama.

Odmah nakon završetka skijaške karijere, 1998., sa samo 25 godina prelazi u fotelju direktora alpskih reprezentacija i ski poola unutar HSS-a.

U toj je ulozi bio gotovo tri desetljeća te je prerastao u operativnog i financijskog vođu sustava hrvatskog skijanja, što su pratili najveći uspjesi Janice i Ivice Kostelića te upravljanje utrkom Snježna kraljica.

Treba napomenuti da je Pavlek u Hrvatski skijaški savez ušao kao perspektivan mladi sportaš i jedan od pionira hrvatskog skijanja nakon osamostaljenja.

Prije nego što je uopće postao reprezentativac, bio je aktivan natjecatelj u zagrebačkom skijaškom klubu, u kojem je pod vodstvom trenera poput Ozrena Mullera i Slaviše Weinera stasao u najboljeg domaćeg skijaša u slalomu i veleslalomu.

Ključna uloga

Nakon raspada Jugoslavije i osnutka samostalnog Hrvatskog skijaškog saveza Pavlek je automatizmom postao predvodnik prve generacije hrvatskih olimpijaca.

Kada je s 25 godina prekinuo natjecateljsku karijeru, u Savezu nije bilo nikakva otpora njegovim ambicijama da postane direktor.

Doživljavali su ga, naime, kao mladog, obrazovanog i ambicioznog olimpijca koji savršeno razumije sport. Obitelj Kostelić u konačnici je odigrala ključnu ulogu u učvršćivanju Pavlekove pozicije.

Prije nego što je Pavlek postao direktor Saveza, Kostelići su živjeli u veoma teškim uvjetima. Spavali su u šatorima i na utrke se vozili s minimalnim proračunom.

Kada je Pavlek postao direktor, uspio im je, u suradnji s Antom Kostelićem, osigurati logistiku, sponzore i financijski mir koji su im omogućili proboj u svjetski vrh.

U kasnijim izjavama Pavlek je, laskajući Anti Kosteliću, tvrdio da mu je baš on otvorio oči u pogledu skijanja. Njihov je odnos godinama funkcionirao kao savršena sinergija.

Kostelić je stvarao šampione na snijegu, a Pavleku je to omogućilo da postane alfa i omega hrvatskog skijanja, iza čega se krilo privlačenje, a onda i izvlačenje milijuna koji su se na račun Hrvatskog skijaškog saveza slijevali od državnih i privatnih sponzora.

Nevjerojatni rezultati Kostelića stvorili su od Skijaškog saveza predvođenog Pavlekom nedodirljivu instituciju.

On je kao menadžer stajao iza tog projekta i dobio potpuni imunitet od kritika, a onda, očito, i od dubljih financijskih kontrola, jer se nitko u državi nije usuđivao propitivati sustav dok god su se osvajala olimpijska zlata i globusi.