Komisija navodi da su u posljednjih 13 godina cijene stanova u EU-u narasle za više od 60 posto a prosječne stanarine za oko 20 posto, dok je 20 posto stanova prazno. Stoga je u rujnu predložila Akt o priuštivom stanovanju kojim se građanima Unije želi osigurati dostupnost stambenog prostora po pristupačnijim cijenama.

Akt je u utorak na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta predstavio povjerenik Europske komisije za energiju i stanovanje Dan Jorgensen rekavši da će donijeti pravnu sigurnost u području ograničavanja kratkoročnog najma no reakcije zastupnika bile su podijeljene.

Iako je većina pozdravila mjere protiv špekulanata nekretninama, više zastupnika upozorilo je da zakon ne smije ići na štetu malih obiteljskih iznajmljivača.

Hrvatska eurozastupnica Nikolina Brnjac (EPP/HDZ), koordinatorica pučana u Posebnom odboru EP-a za stambenu krizu u Uniji (HOUS), najizravnije je u raspravi kritizirala prijedlog Komisije. Po ocjeni hrvatske eurozastupnice “Uredba nije dala odgovor za rješavanje stambene krize u Uniji”.

Prijedlog akta nije definirao jasne kriterije za donošenje mjera koji bi osigurali pravnu sigurnost, a nije ni dotakao mjere poticanja, izdavanja građevinskih dozvola i druge nužne mjere, ocijenila je Brnjac u razgovoru za Hinu i napomenula da je ključno ubrzati izgradnju priuštivih stambenih jedinica jer je nedovoljna ponuda strukturni uzrok problema.

“To nećemo postići ograničavanjem, već bržim izdavanjem dozvola, gradnjom, obnovom, prenamjenom postojećih zgrada i mobiliziranjem ulaganja”, kaže Brnjac.

Ograničavanje prava na raspolaganje nekretninom

Kao najproblematičniji dio Komisijinog prijedloga Brnjac vidi mogućnost uvođenja ograničenja vezanih uz kupnju ili korištenje druge nekretnine, naglasivši da takva mjera “nije tražena, nije najavljena i nije prihvatljiva”.

“Prijedlog je trebao osigurati jednake uvjete i mjere za poticanje stanogradnje, brže izdavanje dozvola, gradnju, obnovu, prenamjenu postojećih zgrada i mobiliziranje ulaganja. Nažalost, Uredba je postavljena tako da se ograničava kratkoročno iznajmljivanje i onim građanima koji imaju samo jedan apartman, a ograničavanje korištenja i kupnje druge (ne pete) nekretnine je ekstremna mjera koja nije u skladu s Europskom poveljom o temeljnim pravima”, pojasnila je Brnjac.

“Obje predložene mjere, na način kako su predložene, najviše mogu naštetiti običnim građanima – a ne onima koji kroz vlasništvo i kratkoročno iznajmljivanje velikog broja nekretnina zapravo stvaraju neravnoteže i povisuju cijene”, upozorava hrvatska eurozastupnica.

Brnjac naglašava da mjera mora biti povezana s problemom koji rješava i ne smije biti prestroga.

“Na primjer, ne smije se ograničavati kratkoročni najam u gradu u kojem on nije uzrok problema, i ne smije se zabraniti kratkoročni najam u cijelom gradu ako je on problem samo u staroj gradskoj jezgri. Ali u praksi to izgleda tako da građani sami moraju na sudu štititi pravo na upravljanje vlastitom nekretninom ako su mjere donesene na temelju Uredbe neproporcionalne”, primjećuje i upozorava da “Komisija otvara Pandorinu kutiju donošenja svakojakih mjera, a pritom ne štiti građane”.

“Tko može garantirati da neki gradonačelnik neće građanima onemogućiti upravljanje imovinom kako bi skupio političke bodove?”, pita Brnjac.

Brnjac se slaže da lokalne vlasti moraju imati mogućnost reagirati kada kratkoročni najam u pojedinim područjima stvara dodatni pritisak na priuštivost stanovanja i napominje da “smo to u Hrvatskoj već omogućili kroz Zakon o turizmu, na temelju provedenih analiza i dokaza, a to nažalost Uredba ne propisuje za izračunavanje stambenog pritiska”.

“U Uredbi se ističe da su podaci dostupni na razini NUTS 3 regija (u Hrvatskoj županije). Takav izračun je zapravo beskoristan jer koristimo isti set podataka za dokazivanje stambenog pritiska npr u Splitu i u Imotskom”, drži HDZ-ova eurozastupnica.

Komisija je propisala mjere koje se primjenjuju u nekim državama članicama ali prijedlog nedovoljno uvažava koliko se stambena tržišta u EU razlikuju, zaključuje Brnjac i dodaje da je to “posebno važno za manje države, gdje vlasnička struktura nekretnina i važnost privatnog smještaja mogu biti bitno drukčiji”.

Pogrešno je donošenje mjere temeljiti samo na statističkim podacima, a bez analize koje bi detektirala uzrok problema i prikladnu mjeru za rješavanje, drži Brnjac. “Na primjer, u malom otočnom mjestu u kojem su apartmani uglavnom u kućama u kojima iznajmljivači žive može biti jako teško osigurati priuštivo stanovanje. Ali uzrok problema tu nije u kratkoročnom najmu, nego u nedostatku gradnje. Ograničavanjem iznajmljivanja se problem neće riješiti, a lokalnom stanovništvu će se onemogućiti izvor prihoda potreban za normalan život”, pojašnjava.

Akt očekuju složeni pregovori među institucijama EU-a

“Akt se nalazi tek na početku zakonodavnog postupka i očekujem vrlo zahtjevne pregovore i u Parlamentu i u Vijeću. Postupak je formalno tek u tijeku, pa ne bih unaprijed tvrdila kakav će biti njegov konačni ishod. Međutim, već iz razgovora s kolegama vidim da dvojbe oko pojedinih rješenja ne postoje samo unutar jedne političke skupine”, primjećuje Brnjac.

Brnjac kaže da očekuje rasprave upravo o odredbama koje se odnose na drugu nekretninu, zaštiti prava vlasništva i proporcionalnosti mjera. “U ovom trenutku ne vidim opciju da će mjere vezane za ograničenje korištenja ili kupnje druge nekretnine ostati u Uredbi”, predviđa.

“Moj je cilj zaštiti građane i njihovo pravo na vlasništvo, ali i na kratkoročno iznajmljivanje, jer je na mnogim našim otocima i u ruralnim krajevima, upravo iznajmljivanje od strane domaćina temelj smještajne ponude ali i egzistencijalna potreba lokalnog stanovništva”, zaključila je Brnjac u razgovoru.