Plovilo se kreće zahvaljujući zajedničkom djelovanju nekog motora koji pokreće pogonski sklop. U nautici danas se koriste dvije vrste motora, benzinski i dizelski motori s unutarnjim izgaranjem. Izuzetno rijetko, ali se ipak može susresti i plinska turbina koja se koristi u posebnim plovilima kod kojih je nužno da se iz male mase dobije velika snaga. Uglavnom je riječ o vojnim i drugim sličnim plovilima čije se gorivo financira novcem poreznih obveznika, jer ovovrstna plovila troše velike količine goriva. Mi ostali smrtnici za okretanje propelera ili pak impelera koristimo spomenute benzinske ili dizelske motore u svim mogućim izvedbama; dva ili četiri takta, s atmosferskim ispiranjem cilindara ili pak s turbinama i kompresorima, te sa svim mogućim vrstama ubrizgavanja goriva u cilindar. No motor kao takav samo je galijot na galiji, potpuno neučinkovit sve dok mu u ruke ne dospije veslo, odnosno neka vrsta pogona.

Izvanbrodski motori

Bili oni dvotaktni ili četverotaktni, svojstveno im je jedno – oni su jedinstveni sklop pogonskog motora, okomitog prijenosa snage i pogona u jednom. Uvijek je riječ o motorima koji se postavljaju na krmeno zrcalo, pa ne zauzimaju korisni prostor unutar plovila. I to je jedina razlika. Sam način na koji propeler pokreće plovilo jednak je klasičnom osovinskom vodu. Ipak ovaj način pogona ima i jednu veliku prednost. Naime, nema potrebe za ugradnjom kormila, jer se smjer plovidbe mijenja okretanjem cijelog motora. Ova vrsta motora može koristiti klasične propelere ili pak vodomlazni pogon. U svakom slučaju, motor je postavljen okomito na vodenu površinu. Na njega je spojena neka osovina koja je pak preko kopče spojena s propelerom. Korisno je to što plovilo ne gubi prostor na strojarnicu, ali zato gubi snagu na prijenosu.

Površinski pogon

Ova vrsta pogona je vrlo specifična. Koristi se uglavnom kod brodica namijenjenih postizanju vrlo velikih brzina. Posebnost ove vrste pogona krije se upravo u njegovom poluuronjenom propeleru. Propeleri koji se koriste za ovu vrstu pogona su vrlo specifičnoga izgleda. Svaka lopatica propelera vrlo nalikuje sjekiri, a slično se i ponaša. Obično je riječ o propelerima koji su znatno većeg promjera od klasičnih propelera za motore iste nazivne snage. Budući da su propeleri ukupno gledano već i imaju veću tlačnu površinu, logično bi bilo očekivati da će motor imati većih teškoća za savladavanje tolikog otpora, no tu dolazi do izražaja ono po čemu je ova vrsta pogona specifična. Naime dok polovica propelera svojim kretanjem kroz more, ili slatku vodu, tjera plovilo prema naprijed, druga polovica se kreće kroz zrak, dakle bez ikakvoga osjetnoga otpora. Kada je neko plovilo, a ponovimo, riječ je o gliserima i sličnim jurilicama, opremljeno ovom vrstom pogona tada se pri glisiranju u moru nalazi samo manji dio pogona, točnije skoro cijeli pogonski sklop s osovinom je vani. Ako je vjerovati gospođi Birkland iz tvrtke Twin Disc, inače najjačeg proizvođača pogona ove vrste, tako se može uštedjeti čak do 30 posto goriva, ili se pak s istim motorom i potrošnjom može postići i do 30 posto veća brzina.