POMRČINA

Zagrebačka grupa Sjeverozapad uglazbila ciklus pjesama Stojana Vučićevića

Marinko Krmpotić

Foto: Promo

Foto: Promo

Bitan trenutak domaćeg rocka



Nimalo lakog zadatka prihvatila se ekipa iz novoosnovanog benda Sjeverozapad – spojiti kvalitetnu lirsku poeziju utemeljenu na mučnim životnim iskustvima s rock glazbom. Konkretno, riječ je o tome da je zagrebačka četvorka na albumu nazvanom »Pomrčina« odlučila uglazbiti ciklus pjesama Stojana Vučićevića pod nazivom »Potpuna pomrčina Sunca na otoku Grguru petnaestog veljače 1961.«.


Foto: Promo


Riječ je o pjesmama i stihovima vezanima za pjesnikovo izdržavanje kazne na Svetom Grguru, otočiću nedaleko od Golog otoka koji je bio dio sustava surove i smrtonosne političke kaznionice u kojoj su krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća završavali mnogi koji nisu željeli odustati od mladenačkih ideala vezanih uz sovjetski oblik komunizma.




Teme Golog otoka i Titovog obračuna sa Staljinom obrađivali su mnogi književnici (David Grossman – »Kad je Nina znala«, Dragoslav Mihailović – »Goli Otok«) i filmaši (»Otac na službenom putu« Emira Kusturice), a Vučićevićevo poetsko svjedočanstvo još je jedan doprinos priči o užasu na koji su mnogi bili osuđeni samo zato jer su drukčije mislili.


Odrazi te teme u glazbi, posebno u rock glazbi, iznimno su rijetki pa je i stoga pojava albuma »Pomrčina« bitan trenutak domaćeg rocka. Album je zasad dostupan u digitalnom obliku, a u CD formatu će ga diskografska kuća PDV objaviti kao besplatan prilog časopisu Poezija, i neće biti u slobodnoj prodaji.


Robijaška iskustva


Sjeverozapad su: Zvonka Obajdin (klavijature, gitara, vokal), Nikola Brkljačić (gitara, vokal), Hrvoje Matašin (bubnjevi) te Helena Ernoić (bas), a na nekoliko pjesama bas je svirao i Matko Boršić.


Foto: Promo


Postavljenom zadatku odgovorili su vrlo kvalitetno stvorivši moćan album neprolazne vrijednosti te, naravno, svjetlosnim godinama udaljen od radijskih hitića. Jer, »Pomrčina« je rijetko dobar konceptualni album koji će najviše poštovatelja imati, kad je o glazbi riječ, među ljubiteljima psihodeličnog i prog rocka.


Deset pjesama i 40-ak minuta glazbe utemeljeno je na uvijek uočljivoj i snažnoj podlozi klavijatura koje stvaraju posebno kontemplativno raspoloženje i na koje se potom naslanjaju ostali instrumenti pri čemu ritam-sekcija ima zadatak držati melodiju u čvrstim okvirima, a električne gitare diskretno, ali iznimno uvjerljivo pletu psihodelične i prog rock solaže.


Sve to pak idealno odgovara vokalnim interpretacijama u kojima je iznimno bitan tekst koji kroz simbolične slike prenosi bolna robijaška iskustva, ali i način pjevanja pri čemu toj, nazovimo je, za autora vječnoj tihoj boli i patnji, jako dobro odgovara vokal Zvonke Obajdin koja je najčešće (7 od 10 pjesama) u prvom planu.


Rimski brojevi


Album je koncepcijski podijeljen tako da se izmjenjuju mrak i svjetlo, baš onako kako je i bilo u tim godinama užasne patnje za autora koji je neposredno nakon što je maturirao završio u najgorem hrvatskom političkom kazamatu te praktično ni u jednom trenutku nije znao hoće li svjetlo koje je vidio tog dana biti i posljednje prije konačnog mraka koji je stalno prijetio na tom užarenom kamenju.


Nazivi pjesama, kao i u Vučićevićevom djelu, ne postoje, već je svaka pjesma imenovana rimskim brojem, a njih je ravno deset i uspijevaju, kombinirajući nježnost, tugu, energiju i agresivnost izraziti i odraziti svu silinu osjećaja mladog čovjeka koji je s 18 godina završio u zatvoru na pustom otoku izdržavši godinu i pol dana terora i straha.


Odlično nas u priču uvodi tema pod rimskim brojem »I« koja kroz mračni prijeteći početak stvara isto takvo ozračje da bi se potom do kraja albuma izmjenjivalo svjetlo i tama, očaj i nada, vjera i pesimizam… »Zar nema neba vedrijeg i svjetlijeg osim ovog koje vidimo« – pita se pjesnik dok »traži tračak milosti na kamenjaru« bojeći se da »povremeno svjetlo diže oltar tami koja nadolazi«, slušamo u temi »IV«.


Ovakvih je stihova, oplemenjenih glazbom koja odlično izražava svu silinu emocija iskazanih kroz riječi, puno pa Sjeverozapad, posebno Zvonka Obajdin i Nikola Brkljačić koji potpisuju glazbu i pjevaju, zaslužuju sve pohvale, a »Pomrčina« bez imalo sumnje ide u red ponajboljih hrvatskih rock albuma objavljenih ljeta gospodnjeg 2022.