GLOBALNI TELEKOM BIZNIS OTT

Slučaj A1 vs. N1 – pitanje novca, a ne politike

Vladimir Mrvoš

FOTO/Unsplash

FOTO/Unsplash

Ne samo država već ni telekomi više nemaju nadzor nad (TV) sadržajem.



 Kada je prije nekoliko mjeseci bez najave TV-program N1 »ispao« iz ponude paketa zemaljske pay-TV EVO TV, nitko na to nije obraćao pažnju. EVO TV emitira zemaljski program i s jeftinim zemaljski T2 prijamnikom svatko ga može gledati, a da uopće i nema priključak za internet. Takvih je TV-gledatelja kod nas najviše jer se još uvijek TV-program gleda putem običnih zemaljskih odašiljača. Ispadanjem Sport kluba i N1 iz paketa iz A1 ponude, iako se u programskim paketima stalno mijenja programska ponuda (i to doista nije pravedno prema gledateljima), »slučaj A1 vs. N1« prešao je iz sfere poslovne politike i pitanja novca u klasičnu politički arenu. Političari, koji u pravilu ne razumiju osnovne tehnološke (TV) pojmove, a mogu taj program pratiti ne samo besplatno putem interneta već ako žele plaćati, i preko MAXtv i Total TV-a, kao i bezbroj puta dosad nepotrebno se blamiraju svojim izjavama. Na njihovu sreću, pred isto tako neinformiranim gledateljima koji misle da je sve politika, a ne veliki globalni telekom biznis.


Brojni pružatelji usluga


Klasična televizija koju poznajemo otišla je u povijest, a još prije šest godina pisali smo o OTT-u (engl. Over the Top), sustavu koji omogućava multimedijski sadržaj gledateljima preko otvorene mrežne infrastrukture temeljene na IP-u (internetskom protokolu). Ne samo država već ni telekomi više uopće nemaju nadzor nad (TV) sadržajem koji se prenosi. Za razliku od zatvorenih mreža temeljenih na IP protokolu, OTT je omogućio pojavu brojnih pružatelja takvih usluga, od kojih je najpoznatiji Netflix. Već danas i HRT pruža OTT uslugu pod imenom HRTi, a na hrvatskom su tržištu prisutne i OYO (Nova TV), RTL Play (RTL), HBO (HBO Croatia), MAXtv To Go (Hrvatski telekom), A1 Xplore TV (A1), Iskon TV, a na tržištu u Hrvatskoj pojavljuju se i strani OTT sadržaji namijenjeni gledateljima u Hrvatskoj.


TV Everywhere model


Klasična podjela na pay-TV (plaćene) FTA (besplatne) TV-programe vrijedila je dugi niz godina, a sada se postavlja pitanje što je to uopće klasična televizija. S razvojem tehnologije, a naročito dolaskom (pandemijskog) digitalnog doba, promijenio se način distribucije sadržaja, a samim tim i način na koji gledamo televiziju. Tradicionalni klasični TV-model, bilo da je riječ o pay-TV ili FTA emitiranju, polako odlazi u povijest, a mijenja ga TV Everywhere model – gledanje TV-sadržaja bilo kada, bilo gdje i na bilo kojem uređaju. Pay-TV operatori godinama su se međusobno borili za pretplatnike koristeći se satelitskom, kabelskom, zemaljskom ili IPTV infrastrukturom. Pojavom konkurencije u vidu OTT (over-the-top) televizije, koja svoje servise nudi putem javnog interneta, televizija kakvu poznajemo – definitivno odlazi u povijest. Naravno, zasad su ciljna grupa svi domovi s broadband vezom, ali i svi oni koji imaju brzi mobilni internet. Kompanija koja danas simbolizira transfer s klasične televizije na video na zahtjev (VoD) distribuciju jest Netflix, a danas nema zemlje koja nema brojne OTT servise.


Kombinacija tehnologija




Pay-TV tržište i dalje raste globalno, ali se OTT brže razvija. Telekom operatori nudeći više vrsta usluga nove korisnike žele privući različitim programskim paketima. Osnovni problemi s kojima se pay-TV operatori suočavaju jesu kako tehnički osigurati integriranu uslugu dostupnu i na televizoru i na ostalim uređajima. Sve više OTT davatelja usluga koristi cloud tehnologiju za distribuciju sadržaja, dok je set-top box ključni alat pay-TV operatora za dostavu. Rješenje je u kombinaciji različitih tehnologija, hardvera i softvera, kako bi se stvorila hibridna platforma i jedinstven ekoTV sustav.
Najveći broj OTT korisnika možemo svrstati u starosnu grupu između 20 i 50 godina, ali to su i sve starije osobe koje se, recimo, bez problema mogu koristiti pametnim telefonom. Za gledanje televizije i videosadržaja na internetu mnogi se danas više ne koriste klasičnim TV-om, već računalo, mobilni telefon, smart TV i tablet. Za takav način gledanja TV-a (prijama) će vam čak naplatiti i TV-pristojbu. Danas velik dio korisnika gleda TV-programe preko svog računala, ali i ostale videosadržaje, bilo da su dostupni besplatno ili preko aplikacije. Kada je riječ o korištenju mobilnim uređajima u te svrhe, sve više njih gleda TV-programe i videosadržaje.


Kupnja TV-prava


OTT tehnologije progresivno se šire, pa osim novih igrača na OTT tržištu, sve se veći broj postojećih pay-TV operatora i TV-kuća odlučuje na OTT način distribucije sadržaja. Jasni su motivi za ovakvu strategiju. Pay-TV operatori žele istovremeno zadržati postojeće pretplatnike te privući nove i to kreiranjem TV-platforme koja će zadovoljiti što veći broj korisnika. Osim primjene TV Everywhere modela, koji je prije svega namijenjen postojećim korisnicima, ponuda se širi posebnim OTT servisima, u vidu klasičnog pretplatnog SVoD servisa tzv. pay-TV Lite usluge, što znači reducirana, pay-TV ponuda, ali s vremenski kraćom ugovornom obvezom. Neki od vodećih europskih pay-TV operatora, koji upravljaju platformama u više država, svoju moć zasnivaju i na kupnji TV-prava za premijerne sadržaje poput sportskih natjecanja, atraktivnih hit-filmova i serija. Oni su zato u mogućnosti ponuditi vlastite OTT servise.


OTT servisi


Većina pay-TV kuća ipak nije takve financijske snage da može kupovati skupa TV-prava. Zato se odlučuju da u svoju ponudu ubace OTT servise drugih davatelja telekomskih usluga. Ta suradnja predstavlja svojevrsnu obostranu dobitnu (win-win) situaciju. Pay-TV operatori dodatno pojačavaju ponudu programskih sadržaja, što je važno u zadržavanju postojećih korisnika i privlačenju novih. S druge strane OTT davatelji usluga na taj način imaju priliku znatno povećati bazu korisnika te proširiti i dostupnost svog osnovnog brenda. Najpopularniji su u toj novoj igri već etablirani globalni OTT igrači poput Netflixa ili HBO-a sa svojim servisima lokaliziranima za hrvatsko tržište, a u budućnosti će ih biti sve više. Pitanje zakonodavstva vrlo je relativno u ovom slučaju jer zakonodavac ne može pratiti razvoj tehnologije, pa je prema tome pravna regulativa u ovom slučaju potpuno nebitna. Kolizijska pravila kada je nova (TV) tehnologija u pitanju i vodećim pravnim stručnjacima prestavljaju nerješiv problem.