Intervju

Sandra Lončarić: ‘Sretna sam kada imam vremena posvetiti se sebi i svom rastu na svim razinama’

Marko Dobrecović

Poznatu osječku glumicu na HRT-u gledamo u serijama 'Gora' i 'Šutnja'



Ponedjeljkom i utorkom navečer kao Ivana Bilić spašava planinare i izletnike; srijedom kao Vesna Horak traga za osječkim osvetnicima Ozrenom Baureom i misterioznim Cimerom, a svakog dana kao nacionalna prvakinja Drame u stalnom angažmanu u osječkom HNK-u nastoji iz sebe izvući ono najbolje od emocije kako bi publika osjetila isto. Najkraći je to mogući pregled televizijskih i glumačkih aktualnosti Sandre Lončarić.


Volim biti u prirodi


Slavonska glumica poznato je lice domaćih televizijskih serija. Televizijski životopis glumice pamti i Snježanu iz “Nestalih”, Vanju Kardum iz “Novina”, Adelu Butigan iz “Zore dubrovačke”, a utjelovila je ona i Olgu Abakumov, Margaritu Ivelja, Saru Rogoz i druge likove. Povrh serija, Sandra ima mnogo filmskih uloga, a vrsna ostvarenja ima i na kazališnim daskama za koje je tijekom karijere zaslužila nagrade i priznanja.


U razgovoru za televizijski prilog Petkom sa Sandrom Lončarić razgovaramo o televizijskim serijama koje se trenutačno prikazuju na malim ekranima, sukladnosti uloga te još mnogočemu.




Rođeni ste u brdovitoj Švicarskoj, odrasli u Slavoniji ravnoj, stoga, kad se sve zbroji, kakav je vaš odnos s planinama? Jeste li inače žena od planina ili ste se morali priviknuti na lokaciju snimanja “Gore” uz sve vremenske uvjete koji su vas pratili?


– Volim biti u prirodi i nastojim što češće slobodno vrijeme provoditi u njoj. Svi znamo da priroda, između ostaloga, umiruje i liječi i svaka nepredviđena situacija, kojih je bilo dosta tijekom snimanja, riješila se nekako mirnije. Kišno i hladno vrijeme, sklizak i često naporan teren, lokacija do kojih je ponekad bilo iznimno teško doći – sve to su bili izazovi kroz koje smo prolazili. Ali, boravak u toj prekrasnoj prirodi nekako je izbalansirao sve to što je bilo teško i naporno.


Jedan od lijepih ukrasa u toj seriji jest pjesma “Heroj ulice” koja stanuje u uvodnoj špici. Je li vam ova uloga još više dokazala da su GSS-ovci heroji ulica, točnije planina? Jeste li se uspjeli poistovjetiti s njihovim poslom? Jeste li dobili reakcije stvarnih spasitelja pri HGSS-u?


– Tijekom snimanja često sam razmišljala kako nisam bila svjesna u kojoj su mjeri ti ljudi pravi heroji. To su volonteri koji pomažu srcem i hrabro ulaze u rizik vlastitog života da bi nekoga spasili. Drago mi je da sam dio ove serije koja je bacila fokus na te plemenite ljude od kojih možemo puno naučiti.


“Gora” je prepuna novih glumačkih lica. Gotovo da osim vas, Aleksandra Cvjetkovića i Barbare Nola, ostatak glavnih uloga čine mladi i perspektivni glumci. Kako je bilo raditi s novom ekipom i što možete reći o toj novoj generaciji glumaca? Jesu li drukčiji nego vi u njihovoj dobi?


– Uživala sam glumiti s njima. U našim druženjima na setu i izvan njega, i zapravo kroz cijelu seriju, gledatelji će moći upoznati i vidjeti veliki broj mladih glumaca… Oni su talentirani, slojeviti i nekako svoji.


Hejtanje je in


Jesu li vas iznenadile negativne kritike javnosti na seriju “Gora”? Iznenađuju li vas one? Hoće li serija u nastavku kulminirati?


– Jedna od bitnih stvari u ovom poslu jest naučiti kako se nositi s kritikama. Nikada ne možemo sve ukuse zadovoljiti i nikome dosad to nije uspjelo. Kada su kritike konstruktivne i dobronamjerne, itekako iz njih možemo nešto naučiti, ali kada netko kritizira i često se skriva iza lažnog imena samo da bi izbacio svoje frustracije i širio mržnju po portalima, onda takve kritike i ne doživljavam. Anonimni hejteri su kukavice i njihovo me mišljenje ne zanima. Ova serija promovira humanost, zajedništvo, dobra djela i ljubav te je edukativnog karaktera i itekako ima svoju publiku i puno pozitivnih kritika gledatelja, ali ističu se samo one negativne… Zato što, nažalost, hejtanje je in!


Nakon ponedjeljka i utorka, kada gledamo “Goru”, srijedom se emitira “Šutnja” gdje ulazite u cipele Vesne Horak. “Šutnja” i u drugoj sezoni nastavlja otkrivati tajne. Stoga, jeste li se često našli u takvom ozbiljnom krimižanru i jeste li imali ulogu sličnu Vesni Horak? Što je bilo najzahtjevnije u stvaranju te uloge?


– S ulogom Vesne već sam se stopila u prvoj sezoni, tako da sam je samo nastavila graditi u drugoj. Najzahtjevnije je bilo podnositi hladnoću koja nas je pratila na terenu… Seriju smo snimali u prosincu i siječnju kada je u Osijeku jako hladno, stoga je tu bilo puno izazovnih situacija s kojima smo se morali nositi.


Kako je bilo snimati “Šutnju” po ulicama vašeg Osijeka i jeste li ga doživjeli iz druge perspektive?


– Koliko god smo snimali o jednoj užasnoj i mučnoj temi, Osijek je djelovao kao pitom, lijep i miran grad. Tako ga doživljavam… Uvijek… Pa tako i u seriji.



Kreativno i lijepo iskustvo


Koliko su slične Ivana Bilić iz “Gore” i Vesna Horak iz “Šutnje”? Obje rade u nekoj vrsti državne službe, a njihove profesije iziskuju da moraju biti hrabre i odvažne, beskrupulozne, no istovremeno hladnokrvne i trezvene. Vidite li sličnost među njihovim karakterima i jeste li imali taj osjećaj kada ste stvarali uloge?


– Obje imaju karakter vođe, jake su, hrabre, emotivne, ali opet toliko različite u načinu i stilu života. Bilo je zanimljivo otkrivati te različitosti i odglumiti ih.


Povrh Vesne i Ivane, bilo je tu još pregršt uloga u popularnim televizijskim serijama. Margarita Ivelja u “Zauvijek susjedi”, Višnja u “Dolina sunca”, Suzana u “Kud puklo da puklo”, nedavno i Snježana u “Nestali”… Postoji li TV lik za kojeg biste rekli da je obilježio vašu karijeru glumljenja u serijama? Ili, recimo to tako, kada vas ljudi susretnu na ulici, s kojom vas ulogom najprije povežu?


– Prvenstveno za seriju koja je trenutno aktualna. Neki se i sjete uloga iz drugih filmova i serija, ali je nekako uvijek različito. Zavisi tko je što gledao.


Vaše televizijske angažmane u posljednje vrijeme obilježio je i glumac Aleksandar Cvjetković. On je u “Novinama” bio vaš suprug s kojim ste vodili jedan neuredan brak, dok je u “Gori” vaš voljeni dugogodišnji kolega čiji je nestanak pokrenuo radnju. Koliko traje vaše privatno i profesionalno poznanstvo i kako je raditi s Aleksandrom?


– S nekim kolegama povezanost ide lako i prirodno. Razumijete se instinktivno i iz tog timskog rada nastanu dobri rezultati. Za mene je jedan od njih Aleksandar… Puno puta smo već glumili zajedno u različitim odnosima i situacijama i uvijek je bilo zanimljivo. Kreativno i lijepo iskustvo.


Autorski film


Kad smo kod toga, koje su sličnosti i razlike između “Novina” i “Šutnje”? Uviđate li da su te dvije serije, ako ne nužno istog žanra, onda bar sličnih raspoloženja? U obje mnogi akteri otkrivaju važne tajne koje utječu na gradove u kojima žive?


– Obje serije pokušavaju pokazati i ukazati na zlo i nepravdu koja je oko nas i pokušavaju proširiti svijest o tim problemima. Društveno su odgovorne i drago mi je da sam dio te priče.


Značajnu karijeru ostvarili ste i na kazališnim daskama te počašćeni naslovom nacionalne prvakinje Drame. Što je najzahtjevnije u kazališnim izvedbama? Biste li rekli da je kazalište življe od serije i da tamo nema mjesta za pogrešku?


– U kazalištu imamo direktan odnos s publikom. Zahtjevno je uvući ih u priču i da se dogodi ta neka interakcija koju volim osjetiti, dok na snimanju to ne možemo doživjeti.


Na svjetskoj filmskoj sceni trend su biografski filmovi. Koju biste poznatu ili povijesnu osobu utjelovili i zašto?


– Već sam bila utjelovila glumicu Romy Schneider u svom kratkom filmu “Bijeg” za koji sam napisala scenarij i producirala ga. Film je imao premijeru na Vukovar Film Festivalu 2018. godine. Slučajno sam naišla na dokumentarac o njoj i zaintrigirala me njena životna priča tako da sam imala potrebu i utjeloviti je.


Savjet Tonka Lonze


Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet? Kako je on glasio?


– Odmah mi na pamet pada profesor Tonko Lonza koji mi je na Akademiji predavao Scenski govor. Još na početku studiranja rekao nam je da glumci ulaskom u kazalište moraju iza vrata ostaviti sve svoje privatne probleme i priče kako bismo što lakše mogli ući u život lika koji glumimo i da toga uvijek budemo svjesni. Ponekad je to vrlo teško jer svi mi imamo svojih životnih uspona i padova, a kada dođeš na scenu, sve to moramo ostaviti iza sebe.


Povrh poslovne svakodnevice, što vas privatno istinski veseli? Imate li kakav hobi koji radite s velikim entuzijazmom?


– Konkretan hobi trenutačno nemam, ali slobodno vrijeme pokušavam iskoristi na najbolji mogući način. Nekada je to odlazak u prirodu, na more, u planine… Vesele me putovanja i druženje s dragim ljudima. Sretna sam kada imam vremena posvetiti se sebi i svom rastu na svim razinama.


Koja su vam omiljena TV lica, nevezano uz to kojom se televizijskom formom bave, i zašto? Koje je TV lice djelovalo na vas?


– Rijetko gledam televiziju, ali volim pogledati “The Graham Norton Show” s poznatim gostima i njihovim urnebesnim pričama. Općenito mi se sviđa forma gdje na život i životne situacije gledamo kroz komičnu prizmu.


I za kraj, kad ne proizvodite televizijski program, uz koje se TV sadržaje opuštate u slobodno vrijeme?


– Uz dobre i poučne dokumentarce, sport i filmove.