Foto Ana KRIŽANEC
Njihov oproštaj od riječke publike bila je snažna potvrda da glazba koja je nastala kao pobuna i dalje ima što reći. A sudeći po reakciji prepune dvorane, Rijeka ih barem još jako dugo neće zaboraviti
povezane vijesti
Ako je ovaj petak u riječkom Pogonu trebao biti posljednje veliko poglavlje priče o Parafu, onda je zatvoren na način kakav dolikuje bendu koji je prije pola stoljeća promijenio glazbenu povijest ovoga grada i cijele regije. Krcati Pogon okupio je nekoliko generacija publike – od onih koji su uz Paraf, Grč i Termite odrastali zajedno s njihovim članovima, do mladih koji danas otkrivaju glazbu iz vremena mladosti svojih roditelja, pa zapravo već i baka i djedova.
Večer su otvorili Kraljevi Termiti, praktički točno u 21 sat. Već s uvodnom „Vremenskom prognozom“ bilo je jasno da publiku očekuje slavlje riječke alternativne scene. Kraljeve Termite od sva smo tri sinoćnja benda najmanje imali prilike slušati posljednjih nekoliko godina, pa je nastup imao i nostalgičnu notu, a nizali su se klasici poput „Pobune“, uz refren „Pobuna je moja velika i radosna“, zatim „Ja ne želim ništa“, „Mama, s razlogom se brineš“ i „Vjeran pas“.
Termiti / Foto Ana KRIŽANEC
Potpuno drugačiju atmosferu donio je Grč. Zoran Štajdohar Zoff pojavio se na pozornici u dugoj crnoj halji s kapuljačom preko lica, uvodeći publiku u svoj prepoznatljivi mračni univerzum. „Večeras sviraju Kraljevi Termiti, Grč i oni krivci od kojih je sve počelo prije 50 godina“, poručio je publici prije nego što je skinuo halju i otkrio svoje prepoznatljivo kožno izdanje s rukavicama i prslukom ukrašenim metalnim kopčama.
Uz dojmljivu rasvjetu i sugestivnu scensku atmosferu, Grč je još jednom pokazao zašto ostaje jedan od najvažnijih domaćih predstavnika dark wavea. Tijekom „Životinje“ Zoff je na glavu stavio životinjsku masku, pojačavajući nadrealni dojam nastupa. Redali su se „Bogovi“, „Gospodari moći“, „Totalna kontrola“ i „Stršljen“, dok su „Crne rukavice“ izazvale jedan od najglasnijih trenutaka večeri. Hipnotički refren pjesme „Navlačim rukavice, uzimam šibice i palim svijet“ pjevao je gotovo cijeli Pogon. U završnici su uslijedili „Srp i čekić“, „Noćas se Beograd pali“ i „Sloboda narodu“, a snažan politički naboj dodatno je naglasio bubnjar koji je tijekom nastupa skinuo majicu i otkrio natpis „Smrt fašizmu“ ispisan preko prsa.
Grč / Foto Ana KRIŽANEC
A onda su na pozornicu stigli Parafi.
Pavica Mijatović, Deni Šesnić, Vava Simčić, Iva Močibob i ostatak poprilično velike postave dočekani su ovacijama koje su trajale nekoliko minuta. U upečatljivoj majici s natpisom „Fuck Off“, Pavica je od prvog trenutka potvrdila status neprikosnovene kraljice riječkog punka. Program je obuhvatio presjek cijele karijere benda, od materijala s novog albuma „Paraf“, prvog studijskog izdanja nakon legendarnih „Zastava“ iz 1984. godine, do pjesama koje su obilježile povijest domaćeg rocka.
Već u prvom dijelu nastupa publika je mogla čuti „Karmine“, „Reflexiju“, „Triler“ i „Ružan san“, dok je izvedba „Zastava“ izazvala posebno oduševljenje. Prije pjesme Pavica je publici uputila jednostavno pitanje: „Kako znaš da vjetar puše?“ Nakon kratke stanke sama je odgovorila: „Zastave se vijore.“ Reakcija publike bila je instantni urlik odobravanja.
Nizale su se potom „Zašto“, „Vojnik“, „Izleti“, „Pobuna bubuljica“ i „Kraj“, a dobro su prihvaćene bile i novije pjesme poput „Kaktusa“, aktualnog singla koji prati i novi videospot. U drugom dijelu koncerta pridružio se i Valter Kocijančić, čime je simbolično zaokružena priča o bendu koji je na novom albumu okupio sve svoje ključne faze i postave.
Paraf / Foto Ana KRIŽANEC
Parafi su nastavili nizati klasike – od “Golog otoka”, “Perspektive” i “Rijeke” do “Moj život je novi val” i “Hit teme”. Kulminacija je stigla u završnici kada je cijeli Pogon uglas pjevao “Javna kupatila”, a zatim i nezaobilaznu “Policiju”, odnosno “Narodnu pjesmu”. Malo je domaćih bendova koji i danas mogu izazvati takvu kolektivnu reakciju publike.
Naravno, večer nije mogla završiti bez bisa. Parafi su se vratili na pozornicu i još jednom odsvirali „Finog dečka“ te „Narodnu pjesmu“, nakon čega je postalo jasno da publika nije spremna na oproštaj, bez obzira na to što je riječ o posljednjem riječkom koncertu benda.
No upravo je u tome možda i najveća vrijednost Parafa. Pedeset godina nakon nastanka ostali su jednako relevantni, jednako glasni i jednako spremni provocirati kao i na samom početku. Njihov oproštaj od riječke publike bila je snažna potvrda da glazba koja je nastala kao pobuna i dalje ima što reći. A sudeći po reakciji prepune dvorane, Rijeka ih barem još jako dugo neće zaboraviti.
