Sinoć je na kastavskoj Crekvini održan koncert „Tvoja zemlja“, posvećen devedesetoj obljetnici rođenja Vice Vukova-umjetnika čiji su raskošan glas, snažne interpretacije i bogat glazbeni opus ostavili dubok trag na hrvatskoj glazbenoj sceni. Bila je to večer prepuna sjećanja, prožeta emocijama i bezvremenskom glazbom koja je obilježila brojne generacije.

“Meni osobno ovaj koncert znači jako puno, zato što sam od inicijalne ideje, još negdje u listopadu prošle godine, kada smo razmišljali što i kako u ovoj godini, pa mi je pao prst na datum 3. kolovoza 1936., kada je rođen Vice Vukov. Onda sam rekao: „Pa Bože, tom čovjeku treba dati ono dostojanstvo i važnost koju uistinu zaslužuje, prije svega kao glazbenik i kao umjetnik“. Erudit, čovjek koji je govorio nekoliko svjetskih jezika, a ono što je najvažnije, govorio je i pjevao na sva tri dijalekta koja poznajemo u našem predivnom hrvatskom jeziku – štokavskom, kajkavskom i čakavskom”, kazao je predsjednik Udruge Kastafsko Kulturno Leto, Saša Matovina.

Crekvina je za ovu prigodu postala mjesto svojevrsnog glazbenog vremeplova kroz pjesme koje ni devet desetljeća nakon njihova „rođenja“ nisu zamrle.

Vice je u svojoj karijeri snimio oko 400 pjesama. Već je otvorenje koncerta pjesmom „Dobro mi došel, prijatel“ na kajkavskome narječju nagovijestilo emotivnu večer i prisjećanje na bogatu glazbenu ostavštinu Vice Vukova. Prve uvodne riječi izvedbe je zapjevao Mario Lipovšek Battifiaca, potom mu se pridružio Marko Tolja, pa Đani Stipaničev, da bi se, poput vala koji se širio pozornicom postupno uključili svi izvođači, Ženska i Muška klapa „Kastav“ te Tamburaški orkestar HRT-a.

Svaku je notu koncerta raskošnog repertoara sastavljenog od 19 skladbi pomno pratila dirigentska palica Matije Fortune, koji je uoči koncerta poručio sljedeće:

“Prije svakog koncerta imam jedno pozitivno uzbuđenje jer mi je stalo da to što smo vježbali jako dobro zazvuči, da publika to isto tako pozitivno doživi jer je ovo velik dan. Ovim koncertom ipak slavimo jednu lijepu obljetnicu, 90. rođendan Vice Vukova, a i njegovu ostavštinu. Znači, ovo nije tužaljka za Vicom već slavljenje njegove glazbe i njegove osobe. I zato je program satkan od svih krajeva Hrvatske. Odabrali smo pjesme koje je on pjevao, od Krapinskog festivala, Dalmacije, Istre, Primorja, Slavonije. U programu će se svatko pronaći u jednoj pjesmi”.

Posebnu dimenziju koncertu svojom elokventnošću i šaljivošću dala je poznata nam voditeljica Irena Grdinić.

Snažne trenutke večeri donijele su pjesme: „Svirci moji“, „Zvona moga grada“, „Bodulska balada“, „Čežnja“ i svakako „Kad raziđe se dim“ u izvedbi Tine Vukov, oca joj Duška Vukova (električna gitara) – Vicinih potomaka, te Ženske klape Kastav.

“Vukov je jedan bastion moje karijere, ja bih to tako rekao. Bez njega bi moja karijera sigurno izgledala puno drugačije. On je bio putokaz kojim sam htio ići jer imamo sličan vokal u nekakvom formativnom smislu. Kada sam kao mladi Šibenčanin počeo susretati se s prvim notama i pjevanjem, Vica je, naravno, bio cilj“ istaknuo je renominirani hrvatski glazbenik, Đani Stipaničev, a novinar, kolumnist Slobodne Dalmacije i dugogodišnji šansonjer Igor Brešan koji je Vukova imao priliku i osobno poznavati, opisao ga je prije svega kao čovjeka izrazito čvrstih stavova:

“Volio je da ga ljudi slušaju, volio je komunicirati s ljudima i bio je pametan. Imao je stav o svemu, čak i po cijenu sukoba s prijateljima. Nije bio med i maslo, imao je svoj stav, svoje ponašanje i svoj govor”.

Svaki je od izvođača Vicinim pjesmama dao vlastiti interpretativni pečat, istodobno zadržavajući emociju i prepoznatljivost skladbi koje publika dobro poznaje; kako se „povjerio“ naš poznati glazbenik  Marko Tolja.

“Pjevati u čast Vici Vukovu, koji je bio jedan od najvećih vokala koje smo ikad imali, uhvatiti se njegovog materijala izazov je sam za sebe, a onda još kad moraš pjevati nešto što nije u tvom nekakvom glazbenom stilu, još je teže, ali s druge strane je izazov i velika čast“. – pa tko prizna, pola mu se i prašta.

Koncert su privele kraju pjesme „Finili su, Mare, bali“, „Bokeljska noć“, „Pismo ćali“, „Tvoja zemlja“ zaključno s bisom „Neka cijeli ovaj svijet (završni song mjuzikla Jalta, Jalta)“ čime je stavljena točka na „i“ dignitetu koji nije slavio samo glazbu, nego i „memoare“ jednog od najznačajnijih hrvatskih pjevača.

Sinoćnja je večer pokazala da glazbena ostavština Vice Vukova i dalje živi u pjesmama koja još uvijek pronalaze put do publike.