The Black Room su odličan bend, a »Motel Monaco« pravi je indie rock biser, sjajna zbirka od 11 pjesama koja bi, da slučajno dolazi s Otoka ili preko »bare«, mnoge domaće ljubitelje suvremenog rocka natjerala da se kunu u ovaj bend.

Istina, budući da pjevaju na engleskom, nije nemoguće da The Black Room uspiju i izvan Hrvatske, mada se za to treba složiti podosta toga. U svakom slučaju, ono što nude, bez imalo je dvojbe na razni svjetskih rock standarda pa će u »Motelu Monaco« uživati ljubitelji rocka (indie, alter, brit-rock, čak i hard rock…) s raznih meridijana i paralela.

Konceptualni album

Po riječima samih članova grupe, »Motel Monaco« je konceptualni album smješten u fiktivni Motel Monaco koji služi kao »platno za njihove kratke sonične priče« kroz koje se dotiču tema nostalgije, usamljenosti, melankolije, odrastanja i pitanja smisla života.

Sve to predstavljeno je kroz glazbu u kojoj oduševljavaju izvrsne gitarističke solaže kojima Leo Ventin majstorski veže, primjerice, praštavi zvuk gitara davnih šezdesetih s funky udarima osamdesetih, odnosno brit rock žestinom s kraja prošlog i početka prošlog stoljeća.

Sjajna ritam-sekcija koju čine bubnjar Ivan Ritoša i bas-gitaristica Ani Šešet stvaraju ne samo odličnu podlogu za Ventinove gitarističke avanture, već i temelje za razigrani ples koji je u srži svake od jedanest pjesama iz Crne sobe. Da sve bude još bolje, zaslužan je Jakov Katalinić koji ne samo da ima dojmljiv vokal, već mu je engleski besprijekoran, a uz sve to, još i dobro svira gitaru.

Foto: KRISTINA BARIŠIĆ

Brzo i žestoko

Spomenuta četvorka plete svoju glazbenu štoriju još i uz povremenu pomoć sintesajzera i ritam-mašine, a njihova priča o životu u Motelu Monaco teče uglavnom brzo i žestoko, ali istodobno i vrlo skladno te itekako slušljivo, i to od početne, pomalo melodramatične srednje brze naslovne pa do sjajne završne »Really« koja je glazbeni sukus svega ponuđenog na albumu koji je zaista najbolje slušati kao cjelinu (jer to i jest!), mada će slušatelji, ovisno o glazbenom afinitetu i ukusu, sigurno favorizirati neke od pjesama.

Primjerice, oni koji žele što čvršći zvuk, uživat će u hard rock rifovima oplemenjenim »Skyward«, »Cut me Loose« ili sjajnoj »Lawless Boulevard«, oni skloniji srednje brzom ritmu uz naslovnu će se okrenuti i pjesmama kao što su »Ride«, »Weeks in Oblivion« ili pak sjajnoj, možda i ponajboljoj na albumu »Wasted Youth«, a oni odrasli na kombinaciji rocka, klavijatura i ritam-mašina osamdesetih prepoznat će to doba u »Neon Love«, »I’l Take You Into It« ili izvrsnoj »Give It a Shot« koja oživljava buku, znoj, miris parfema i zvuk klupskih prostora osamdesetih, i to kroz majstorsko poigravanje elementima funky i disco rock udara.

Foto: KRISTINA BARIŠIĆ

Danas na INmusicu

Nedvojbeno, velika je šteta što je riječkoj četvorci ovo tek drugi album. Prvi su, pod imenom »In This Town Lies A City«, objavili još 2014. godine. Osam godina predugo je za ovako dobar bend, pa nije nego se nadati da nećemo do 2030. godine čekati novi iskorak.

U međuvremenu The Black Room treba pogledati i na koncertima za što će već ovog ljeta biti prilike koju ne treba propustiti. Primjerice, svi koji se spremaju na zagrebački INmusic Festival večeras ih, s početkom u 20 sati, mogu poslušati na Hidden Stageu.