Faktografski je to ovako nekako. Ove subote, u 20 sati i 15 minuta, na male ekrane stiže raskošni šou RTL-a »Superstar«! Više od stotinu ljudi koji na ovom glazbenom spektaklu vrijedno rade, pokazat će nam šou s kandidatima među kojima je samo jedan, ili jedna, materijal za superstara. A tko će to biti i pritom osvojiti lijepih i pozamašnih 50.000 eura, odlučit će u dobroj mjeri stručni žiri u reprezentativnom sastavu: Severina, Nika Turković, Filip Miletić i Tonči Huljić!

Već smo »doma«

To su neki fakti. Kad vas, međutim, pripuste u studio koji dan prije nego uradak stigne na male ekrane, fakti dobiju drukčije neke obrise, ljudske, štono bi se reklo. Primjerice, prvo što je autor ovog teksta zaključio odmah po dolasku pred Studio 2 Jadran filma jest – ovdje nitko nije gladan!

Bit će da je pritom sretna okolnost bila da smo taman naletjeli u doba pauze od snimanja, pa em vidjeli kandidate kako hvataju mrvu zagrebačkog sunca dok ili nešto žvaču ili nervozno grickaju nokte pred još jedan nastup nakon kojeg će se njih 100 srezati na znatno, znatno manje, em svekolike djelatnike na projektu koji su brzo i lako rješavali dilemu – piletina s krumpirima ili bolonjez.

Nema, eto, pjevanja na prazan želudac. A nema ni do članova žirija tek tako. Sve je planirano da je u minutu. Vremena malo, pitanja u glavi puno, taman da iz garderobe u garderobu ulaziš i izlaziš zbunjen poput Hugha Granta kad zbog divne Julije Roberts glumi da je novinar časopisa o konjima i psima goničima.

Garderoba prva, Nika Turković. Mladost i ljepota i lijepo sročena rečenica. Tu bi čovjek ostao što duže može, ali ne može. Kolegice pucaju pitanja, za potrebe RTL-a, sve u šesnaest. Pitaju tako kako se naći sa žirijem nakon dva mjeseca pauze od snimanja, a Turković na to kaže da joj se čini kako nikada nisu iz studija ni izašli.

– Već smo jako »doma«, jako su mi nedostajali. Baš mi je lijepo biti tu – veli Turković.

Pritom kaže i kako žiri od početka uživa u skladnoj zajedničkoj plovidbi. Pa će sukladno tome biti i mrvu stroži dok reže taj top 100 na njih 50-ak i manje. Jer od njih 100 valja odabrati 10 ponajboljih. A veseli se ona i početku emitiranja te pritom poručuje da šou treba gledati zbog divnih ljudi koji su došli slijediti svoj san. Ono što je, pak, zaintrigiralo nižepotpisanog je ovo: »Ja jedva čekam vidjeti na ekranu svoju prvu svađu s Tončijem. A jako se volimo.«

– Svađa s Tončijem? Najstariji član žirija i najmlađa članica!? – pitamo onako čudeći se.

Nika Turković, Foto: RTL

Tončijeva je zadnja

Smije se na to Turković pa objašnjava.

– Mislim da smo Tonči i ja različitiji nego što zapravo jesmo. Imamo drukčije ukuse, što je i normalno i neizbježno, ali baš smo se znali kvalitetno porječkati i svaki puta smo se zbog toga voljeli još više. I to je super – kazuje Turković.

– A to se čini kao dobar recept i za inače, za život – primjećujemo.

– Moram reć’ da da – smije se na to Nika.

Samo, čija je onda u šou zadnja!?

– Mislim da je najbitnije od svega da je svačije mišljenje nezavisno i da ga svatko u potpunosti kaže. Dobro je da iznese svatko i dobre i loše strane i onda da kao kolektiv prosudimo – na to će Turković.

– Ali, čija je zadnja!? – navalili mi.

– Vjerojatno ipak Tončijeva. Ha,ha – našali se s nama najmlađa članica žirija.

Pritom priznaje ona još nešto, da je, čini joj se, ispala stroža nego što je mislila da će biti, pazeći dakako da nitko ne bude povrijeđen. Jer, kako kaže, nije poanta da svi prođu, već da se sve sagleda čim realnije. Podsjetiti valja i da je Turković, još kao dijete praktički, prošla situaciju koja podosta nalikuje na šou. Dječja Eurovizija i njezin sjajan nastup se pamte.

– Kao da živim neki novi život ispočetka. Sve što sam kao mala imala i sve što sam na kraju krajeva odbila i nisam više htjela, mislim da je to i privilegij i dobra škola za bilo koga tko se ovim poslom bavi. Meni je to pokazalo i kakva ne želim biti i kakva želim postati jednog dana. I kad sam ponovo u to sama zakoračila 2019. godine, točno sam znala što radim. Na to gledam kao da sam sve u nekom prošlom životu odradila, ali mi je to iskustvo jako puno pomoglo – veli nam Nika.

Lijepo pjevaju

I da, ako se nju pita, najgore je čovjeku dijeliti savjete kakav mora biti. To se uči kroz život, samo nekom treba za to više vremena, a nekom manje.

Vrijeme za razgovor istječe. Valja u garderobu broj dva. Hugh Grant jaše dalje, samo što je sad pred njim Tonči Huljić. Pitanje klasik: što trebaju imati kandidati da bi zvijezde bili!?

– Specifičnost, osobnost, to da vidimo da li tu možda postoji netko ‘ko na sceni fali. Od tri milijuna Hrvata dva milijuna pjeva. Sedam milijuna ih igra nogomet. Prema tome, niti su svi rođeni za nogomet, niti svi da budu zvijezde – u startu će prekaljeni Huljić, čovjek koji se žiriranja nauživao.

Reče on i da je hrvatska glazba u ozbiljnoj krizi, da je od lidera postala ona koja kaska za regijom.

– Jesu li tome kumovali mediji, je li tome kumovao COVID-19, depresija, inflacije, ratovi, vršnjačko nasilje, nesnalaženje u emocijama, to je već jedan sociološki problem. Zato sam radostan da imamo nešto što iskače, jer volim da se iz šouova u kojima sam bio neke karijere stvore – ozbiljno će Huljić.

Uvijek je njemu cijeli paket bio bitan, jer samo pjevanje, ne dvoji on, jednostavno nije dovoljno, ili je rijetko dovoljno. Ali ono što njega brine jest opterećenost koju primjećuje u mladosti, činjenica da nemaju gdje iskazati svoje emocije, pa ih slabo iskazuju i u šou.

– Vidim da je generacija Z jako stisnuta, ukalupljena. Lijepo pjevaju, ali su stisnuti – iskreno će Huljić.

Sva sreća da je tu novolistaški stručnjak za »konje i pse goniče« da malo razbije ozbiljnost teme koja uistinu zaslužuje velik razgovor.

– Meni se čini da će vama najteže biti doći pred vaše kućne kritičare. Kompletna obitelj vam se glazbom bavi. Je li vas toga, njih, strah dok ocjenjujete kandidate!? – pitamo.

– Ja znam ‘ko će sigurno bit’ zvijezda, koliko god se ja trudio da to spriječim. To je moja unuka. Neopisivo je talentirana i neobično rano pokazuje takav glazbeni talent da je to frapantno – ponosno će Huljić.

– A i kraj vas joj neće trebati ići na ovakve šouove – velimo.

– I meni godine idu. Ali zna joj i tata pisati pjesme, a i mama – smije se na to Huljić.

Tonči Huljić, Foto: RTL

Emotivno osakaćeni

Soba treća, Filip Miletić, producent i autor velikih hitova poput pjesme »Aspirin« što je pjeva Seka Aleksić, ali i školovan glazbenik, vrstan pijanist. Dva u jednom, štono bi se reklo. Reći će Filip kako ga je ozbiljno bavljenje klasičnom glazbom itekako oblikovalo, i kao čovjeka, i kao umjetnika. Pri tom ne zaboravlja zahvaliti majci i ocu što su mu omogućili da se klasikom bavi. Priznaje i da mu na trenutke bude pomalo žao što se dao u druge glazbene vode, ali priznaje i to da bavljenje klasičnom glazbom traži odricanja.

– Ne spominjem odricanje u negativnom kontekstu, nego je to, da tako kažem, preteča ljubavi. Jer dobivate tako asketski moment kod sebe da zaboravite kad ste se brijali, kad ste jeli, jednostavno materijalno zaboravljate i postajete duhovno biće, tako da je to prelijep osjećaj. U tom smislu itekako žalim jer komercijalna glazba kojom se bavim daje mi, kako ja kažem, samo tračke tog katarzičnog osjećaja. Ali shvatio sam da se ne mogu baviti i jednim i drugim i morao sam se polako odmaknuti od klasike, što ne znači da se njome neću ponovo baviti i da ne gravitiram k tome – iskreno će Miletić.

Sva je, stara je to priča, naopako okrenuo »Aspirin«, hit koji je napravio iz inata. Štono bi se reklo, činilo mu se lako.

– Ali nije to uopće tako lako. To je samo druga disciplina. I taj posao iziskuje velike napore, veliki trud, veliki talent na kraju krajeva da napravite od tri tona da budu baš ta tri tona. Oni koji misle da su »lake note« takve da dođeš, sjedneš i napiše ih, pojma nemaju što pričaju. Izuzetno je i to teško – priča Miletić.

Nego, što ćemo mi s tom mladošću koja talenta za glazbu ima, ili barem misli da ga ima!? Što im savjetovati? Fali im, kaže Miletić, radosti.

– Nekako su emotivno osakaćeni. Malo mi djeluju površni, kao da nemaju nekih dubljih podražaja. Generalno im fali više emocije, da se ne plaše emocije. Mislim da od tuda idu svi problemi, od tog da ljudi ne iskazuju emocije. On je cool, kažu. Meni je to negativno, cool meni znači hladan. Ljudi se uvlače u sebe, plaše se emocija, imaju strahove, a to je jako loše za glazbu, za umjetnost. Glazba se bavi pokazivanjem emocija. I to je generalno moj savjet mladima, da se ne plaše emocija već da otvore svoja čula, da zagrle glazbu, da zagrle svoj talent i da ga razvijaju. Čuvajte svoje ja, ma kakav on bio, jer to je najbitnije na svijetu – poručuje Miletić.

Filip Miletić, Foto: RTL

Valja na posao…

Tour po garderobama ide brzo. Vrijeme za razgovore kao da brže protječe. Valja u studio, valja članovima žirija na posao. U čas ih vidiš kako su besprijekorno odjeveni, našminkani, kako vješto poziraju pred fotoreporterima. A kad se spomenutoj trojci produžila i Severina, sve je dobilo razinu glamura koju šou ovakve vrste i treba.

Našem novinaru iz časopisa za »konje i pse goniče« ostade tek mrvu žala što se nije moglo i s njom malo više popričati licem u lice. A opet, koliko bi samo taj razgovor trebao trajati?! Evo, zato samo jedan detalj da se vidi koliko je i njoj stalo da pomogne toj mladosti. Na putu s pozornice do svog stolca za žiriranje, Severina se okrenula prema kandidatima da im razbije tremu dok im sa širokim osmijehom poručuje »A sada ćemo biti strogi žiri. Buaaaa!!!«

Kreće kamera, kreće ton, otvaraju se vrata uz pozornicu i mladi neki svijet izlazi pred žiri da ga u jedva minutu uvjeri kako su baš oni materijal za superstar. Svega tu ima, ma laik novinarski pojma nema kome bi poklonio svoje simpatije, pri čemu mu meškoljenje u žirija, pjevušenje ili namršteno čelo, ne govore ama ništa.

Odslušati sve to, pa još krajnje koncentrirano, mogu samo vrsni glazbenici. Snimiti sve to mogu samo vrsni kamermani, tonci, šminkerice… Okušati se mogu samo hrabri mladi ljudi. Još samo da emocije puste van…

Severina, Foto: RTL