Jedan klavir i jedan pijanist isprva su zauzimali tek mali dio velike pozornice Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku. Iza njih uzdizali su se paneli s japanskim motivima, a prostor se tijekom večeri postupno ispunjavao glazbom Ryūichija Sakamota, temama iz popularnih videoigara, improvizacijama i razgovorom s publikom.

Koncert mladog japanskog pijanista Hibikija Kojime u ponedjeljak je zaključio drugo izdanje manifestacije Japan u Rijeci. Večer je otvorena jednom od najpoznatijih japanskih tradicijskih pjesama, »Sakura Sakura«, koju je Kojima izveo s dječjim zborom Yamaha Music School pod umjetničkim vodstvom Olje Dešića i Maje Šajatović. Dječji glasovi i melodija posvećena trešnjinu cvijetu tako su uveli publiku u program koji je neprestano izmjenjivao japansku tradiciju i suvremenu popularnu kulturu.

Dječji zbor Yamaha Music School pod vodstvom Maje Šajatović pridružio mu se u izvedbi tradicionalne japanske pjesme »Sakura Sakura«

Šale i objašnjenja

Prije nego što je Kojima preuzeo pozornicu, Melita Nilović i Svetozar Nilović Tozo iz Muzeja informatike Peek&Poke zahvalili su suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji manifestacije. Njezino je drugo izdanje tijekom osam dana obuhvatilo koncerte, izložbu fotografija Okinawe, film, mangu i anime, kamišibaj i programe za djecu, a glazbeni su dio, uz Kojimu, obilježili nastupi Tukico te Karin Nakagawe i Hansa Tutzera.

Da riječ neće biti o konvencionalnom pijanističkom recitalu, Kojima je pokazao već pri prvom obraćanju publici, naime, nakon pozdrava je zamolio da se priguši svjetlo usmjereno prema pozornici kako bi mogao vidjeti lica u gledalištu. Publiku je unaprijed upozorio na svoju naviku da između skladbi mnogo govori, ali upravo su njegova objašnjenja, šale i anegdote koncertu dali neposrednost rijetku u strogo postavljenim klavirskim recitalima.

Kojima je predstavljao gotovo svaku skladbu, govoreći o videoigrama, animeu, životu u Beču, jazzu i vlastitu odnosu prema improvizaciji. Program je obuhvatio glazbu iz igara »Final Fantasy«, »Mortal Kombat«, »Assassin’s Creed«, »Undertale« i »Tetris«, kao i anime-serijala »Fullmetal Alchemist«. Poznate melodije nije izvodio kao zatvorene, unaprijed zadane cjeline, nego kao polazišta za vlastitu interpretaciju. To je posebno došlo do izražaja u temi iz »Tetrisa«, koju je vrlo slobodno interpretirao. Objasnio je da upravo u trenutku donošenja odluke o sljedećem tonu osjeća vezu između sebe, instrumenta, glazbe i publike.

Melita i Svetozar Nilović iz Muzeja informatike Peek&Poke

Bez hijerarhije

Središnji dio večeri pripao je Ryuichiju Sakamotu, skladatelju koji je djelovao u rasponu od elektroničke i popularne do filmske i suvremene klasične glazbe. Kojima je izveo njegove skladbe »Energy Flow« i »Aqua«, koju je Sakamoto skladao za svoju kćer Miu. Govorio je i o njegovu radu u sastavu Yellow Magic Orchestra te o ponovnom zanimanju mlađe publike za japanski city pop, elektroniku i jazz druge polovice 20. stoljeća. Kojimin pristup Sakamotu obilježilo je vidljivo poštovanje, ali ne i slijepo reproduciranje izvornika. Pred kraj koncerta naglasio je da tradiciju

treba upoznati i poštovati, ali da umjetniku mora ostati sloboda vlastitog pogleda. Službeni dio koncerta zaključen je Sakamotovom temom »Merry Christmas, Mr. Lawrence«. Kojima ju je najavio pričom o istoimenom filmu Nagise Oshime, u kojem je Sakamoto glumio uz Davida Bowieja i Takeshija Kitana.

Kraj službenog programa, međutim, nije bio i stvarni završetak večeri. Kojima je publici govorio o vremenu provedenom u Rijeci, ljudima koji su ga ugostili i posjetu Muzeju informatike Peek&Poke, gdje je dio dana proveo igrajući »Super Mario«. U dodatku je stoga krenuo od teme iz filma »Interstellar«, da bi je improvizacijom povezao s prepoznatljivom glazbom iz »Super Marija« – a takvim je završetkom sažeo osnovnu ideju čitavog koncerta – da između različitih vrsta i žanrova glazbe nema hijerarhije.

Publika je uživala u nastupu