U travnju 2007. godine čuveni američki časopis Newsweek napravio je listu najvećih filmskih negativaca smjestivši u prvih deset najopakijih i lik iz filma »Rt straha« (»Cape Fear«).

Taj je negativac sada već kultni i karizmatični psihopat Max Cady, a negativan ugled tog smrtonosno opasnog nasilnika i silovatelja maloljetnica oživljen u dosad dvije filmske verzije, svakako će narasti nakon ove godine emitrane sjajne američke serije »Rt straha« pa je lako moguće da će na nekoj budućoj listi Newsweeka, ili nekog drugog časopisa, Max Cady biti u samom vrhu grozomornih filmskih likova.

Naravno, da bi se do te razine kvalitete došlo, potrebno je jako puno – odličan scenarij, odlična režija te, najviše, odličan glumac. A sve to »Rt straha« ima pri čemu briljantnu trojku interpretatora tog sadističkog lika čine filmske legende – Robert Mitchum, Robert De Niro i Javier Bardem.

Veliki uspjeh filma i remakea

No, vratimo se malo u prošlost i pogledajmo kako je sve počelo, odnosno kako smo u rasponu od 65 godina došli od sjajnih filmova do isto tako sjajne TV serije.

Krajem 1961. godine tada ugledni engleski redatelj J. Lee Thompson (»Tiger Bay«, »Topovi Navaronea«) pristaje raditi na filmu »Rt straha« za koji je scenarij napisao James R. Webb po 1957. godine objavljenom romanu »The Executioners« autora Johna D. MacDonalda.

Budući da je predložak bio čista mračna i nasilna gotička priča s američkog Juga, Lee Thompson u ekipu uzima dio filmaša koji su radili s Alfredom Hitchcockom i to se pokazalo kao pun pogodak.

Priča je u osnovi jednostavna. Nakon odležanih osam godina zbog silovanja maloljetnice Max Cady (Robert Mitchum) izlazi na slobodu samo sa jednom mišlju – surovo se osvetiti državnom tužitelju Samu Bowdenu (Gregory Peck) koji ga je spremio u zatvor.

Cady, nasilnik, ali iznimno inteligentan, planira »izluditi« Bowdena i »kazniti« ga tako što će mu, prije no što ga ubije, silovati ženu Peggy i četrnaestogodišnju kći Nancy. Nakon niza napetosti i velike neizvjesnosti to mu, na svu sreću, ne uspijeva. Štoviše, na kraju filma iznova mora u zatvor!

Film je snimljen i plasiran na tržište 1962. godine i doživio je veliki uspjeh, ali ne takav kakav je tridesetak godina kasnije, točnije 1991. godine, ostvario remake koji je briljantno režirao Martin Scorsese, a u glavnim su ulogama bili Nick Nolte kao Sam Bowden te fenomenalni Robert De Niro kao Max Cady.

Usprkos sjajnim kreacijama oba su ostala u sjeni fantastične mlade američke glumice Juliette Lewis koja je u doba snimanja filma imala svega 17 godina i iznimno je uvjerljivo odigrala lik Bowdenove četrnaestogodišnje kćeri Danielle. Scenarist Wesley Strick držao se predloška originala, ali je napravio i nekoliko bitnih promjena.

Prva je bila ta da Cady iz zatvora izlazi nakon 14 godina koje je iskoristio da se iznimno dobro upozna sa zakonima i pravom. Druga jako bitna promjena je to što je kroz scenarij spojio silovatelja maloljetnica s četrnaestogodišnjom djevojčicom koja se u njega zaljubi pa je opasnost od surovog seksualnog nasilja još veća.

Treća velika promjena u odnosu na original je to što na kraju priče Cady ipak – pogiba! Scorseseova verzija bila je totalni hit i na uloženih 35 milijuna dolara donijela je zaradu od 182 milijuna dolara, kao i kandidatura De Nira za glavnu, odnosno Juliette Lewis za sporednu ulogu za Oscar.

Značajno izmijenjen scenarij

I eto nas 35 godine kasnije kad je »Rt straha« iznova hit, ali ovog puta kao TV serija i to poprilično drukčija u odnosu na čuvene predloške s početka šezdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.

No, ono što je isto, iznimno je dobro odigrana uloga demonskog negativca Cadyja kojeg je ovog puta maestralno oživotvorio Javier Bardem.

Uz njega su tu i Amy Adams kao odvjetnica Anna Bowden te Patrick Wilson kao Tom Bowden, njen suprug i bivši državni tužilac. Scenarist Nick Antosca, veliki fan obiju prethodnih filmskih verzija, promijenio je u značajnoj mjeri scenarij, što je i logično jer je radnju od kojih stotinjak minuta filma trebalo pretvoriti u TV seriju od deset epizoda i više od 500 minuta trajanja. I Antosca je to dobro učinio.

U njegovoj verziji Cady je u zatvoru punih 17 godina i sve to vrijeme marljivo vježba fizički i razvija se intelektualno studirajući pravo.

Po izlasku iz zatvora cilj mu je osvetiti se Anni koja je bila njegova odvjetnica, ali ga nije uspjela obraniti, ponajprije stoga, smatra Cady, što je za vrijeme suđenja stupila u vezu s državnim tužiteljem Tomom, koji joj je koju godinu kasnije postao suprug.

Njihova su djeca sedamnaestogodišnji Zack (Joe Anders) te godnu-dvije starija Natalie (Lily Collias) koji postaju glavno sredstvo Maxove osvete koja će u stanje potpunog gubitka kontrole dovesti cijelu obitelj Bowden.

Naravno, radnju nećemo prepričavati, ali je itekako zanimljiva, napeta i neizvjesna, s nizom dobro raspoređenih šokantnih trenutaka (gotovo ritmično svakih petnaestak minuta događa se neki šok) te vrhunskom glumom, ponajprije Javiera Bardema, ali i sjajne mlade Malie Pyles koja glumi Maxovu kćer Nevaeh Valentine i po mnogočemu je pandan davnašnjoj ulozi Juliette Lewis koja se, na oduševljenje fanova ovog filma, pojavljuje u seriji i igra vrlo bitnu ulogu, a koju i kakvu – otkrijte sami.

Također treba reći kako nova verzija ide niz koraka dalje u tematiziranju nasilja i brutalnosti (briljantna scena tučnjave u zatvoru na početku druge epizode), ali još i više na razini društvene kritike.

Paklena igra spletki i obmana

Jer, dok je u originalu sve to bila jedna čvrsta mračna priča o psihopatu koji ugrožava poštenu obitelj, a u remakeu je sve podignuta dodatno na razinu zabranjenog seksa s maloljetnicom, dotle se u TV seriji stvari dodatno zaoštravaju pa se često gubi razlika između psihopata Maxa ​i bogatog bračnog para vrhunskih odvjetnika.

Njihov život ni slučajno nije ugodan i čist kao u prethodnim verzijama. Dapače, iza te su obitelji brojne pogreške iz prošlosti (možda čak i svjesno smještanje Cadyja u zatvor!) te ozbiljno poremećeni obiteljski odnosi.

Sve to u paklenoj igri spletki i obmana Max Cady vrhunski koristi kako bi ih doveo u stanje koje je on proživljavao, odnosno stanje potpunog gubitka kontrole nad vlastitim životom.

Patrick Wilson, Amy Adams, Lily Collias i Joe Anders

Tko god je volio »Rt straha« u filmskoj verziji, cijenit će i voljeti i ovu adaptaciju u TV seriju. Nick Antosca napravio je odličan scenarij, a moćan producentski tim koji su činili, između ostalih, Martin Scorsese i Steven Spielberg, odabrao je odlične glumce i nekoliko redatelja stvorivši za ljubitelje mračnih trilera iznimno dobru TV seriju u kojoj će se, kao i u filmovima, itekako moći uživati i koju godinu kasnije.

Glumačka gostovanja

U remaku filma snimljenom 1991. godine Scorsese je zahvalu originalu dao i na taj način što je manje uloge dao glumcima iz originalne serije – Gregoryju Pecku, Robertu Mitchumu i Martinu Balsamu.

U TV seriji taj je običaj nastavljen pri čemu se krenulo i korak dalje jer Juliette Lewis, koja je u remaku odigrala tako dobro da je bila kandidirana za Oscar za sporednu ulogu, ima opet vrlo bitnu ulogu, pogotovo u završnom dijelu serije.

Zanimljiv odabir glumaca

Uz snimanje filmova niže se i niz zanimljivosti. Primjerice, ulogu psihopatskog lika Maxa Cadyja u originalnoj verziji Robert Mitchum je najprije odbio, a potom je prihvatio nakon što su mu Gregory Peck i redatelj Thompson donijeli cvijeće i kutiju – burbona!

Nadalje, remake filma trebao je 1991. godine snimati Steven Spileberg kojem je »Rt straha« jedan od najdražih filmova. No, odlučio je, zbog za njega previše mračne i nasilne priče, odustati te prepustio režiranje Scorseseu.

I dobro da je to učinio jer je po Spielbergovoj ideji Cadyja trebao glumiti – Bill Murray! Napokon, vrlo je zanimljivo bilo i pri odabiru glumice koja je u remakeu trebala glumiti tinejdžerku Danielle.

U konkurenciji su, primjerice, bile Drew Barrymore i Reese Witherspoon, a uvjerljivo je pobijedila i gotovo Oscara osvojila Juliette Lewis.

Hommage Hitchcocku

Iz poštovanja prema Alfredu Hitchcocku originalni film iz 1962. godine je snimljen u crno-bijeloj tehnici, a glazbu za film napisao je omiljeni Hitchcockov skladatelj Bernard Herrmann.

U remakeu je Scorsese zadržao tu glazbu koju je reorkestrirao Elmer Bernstein, a Scorsese je pohvalu velikom Hitchu odao i nizom scena snimanih iz čudnih kuteva.

U TV seriji glazba je jako često oslonjena na Herrmanna, a isto tako i redatelji se znaju dobro poigrati čudnim kutovima kamere. Dakle, još jedan hommage i Hitchcocku i »Rtu straha«.