U sklopu drugog izdanja Slowmotion Festivala, manifestacije koja posljednjeg svibanjskog vikenda Opatiju pretvara u mjesto susreta glazbe, filma, medija i suvremene kulture, subotnja večer u Klubu Drago ponudila je ono što se od festivalskog koncertnog programa i očekivalo – presjek regionalne alternativne scene u njezinim najživljim, najenergičnijim i najuzbudljivijim izdanjima.

Nakon intimnijeg petka i nastupa Lovre Mirtha ispred Umjetničkog paviljona Juraj Šporer, subota je donijela znatno glasniji i rasplesaniji završetak dana.

Klub je bio lijepo popunjen, atmosfera opuštena, a publika spremna naćuliti uši i poslušati svaki bend.

Večer su otvorili Lynco, mladi riječki sastav koji smo upoznali zahvaljujući Supervalu, a koji iz nastupa u nastup potvrđuje da više nije tek zanimljivo lokalno ime, čemu je dokaz i najava njihovog nastupa na ovogodišnjem INmusicu. Njihov spoj alternativnog rocka, post-punka i suvremenih indie utjecaja zvuči dovoljno poznato da odmah privuče publiku, ali i dovoljno autorski da ostavi vlastiti trag.

Na pozornici djeluju samouvjerenije nego prije godinu dana; pjesme imaju jasniju dinamiku, a bend sve bolje kontrolira gradnju napetosti između melodičnih dionica i eksplozivnijih refrena. Nije jednostavno otvoriti večer pred publikom koja se tek okuplja, no Lynco su upravo zahvaljujući koncentriranom nastupu uspjeli podići temperaturu prostora.

Nakon njih pozornicu su preuzeli Turbo Trans Turisti, vjerojatno najnepredvidljiviji izvođači večeri. Njihov nastup funkcionira kao sudar koncerta, performansa i kolektivne zabave, sve u miksu elektronike, punka, novovalne zaigranosti i ironije. Energija koju odašilju sa stagea zarazna je, sirova, što je osjetila i publika prepustivši se plesnim ritmovima. Turbo Trans Turisti na prvu djeluju kaotično, ali je riječ o vrlo precizno kontroliranom kaosu koji publiku neprestano drži u pokretu.

Idući je nastupao zagrebački trio Ki Klop. Njihova kombinacija sintesajzera, plesnih ritmova i pomaknutog pop senzibiliteta idealna je za klupski prostor, pa su se sjajno uklopili u subotnji kontekst. Ki Klop pripada onoj vrsti bendova koji uspijevaju istodobno biti i pristupačni i eksperimentalni, njihove pjesme lako ulaze u uho, ali iza prividne jednostavnosti krije se pažljivo izgrađena zvučna arhitektura.

U koncertnom formatu dodatno dolazi do izražaja njihova sposobnost da održavaju kontinuirani ritam večeri, a publika je u tom trenutku već bila potpuno uključena, plesni podij rasplesan.

Vrhunac večeri su, i ovdje kao i na svakoj drugoj pozornici na kojoj smo ih gledali, donijeli beogradski KOIKOI, jedan od najzanimljivijih regionalnih bendova u posljednjih nekoliko godina. Njihov nastup pokazao je zašto ih se često izdvaja kao sastav koji uspješno spaja art-rock, post-punk, indie i suvremeni pop bez gubitka identiteta.

Ono što na studijskim snimkama zvuči promišljeno i slojevito, uživo dobiva dodatnu dimenziju snage. Bend je bio potpuno uigran, a izmjene vokala i stalne promjene dinamike držale su publiku u punoj koncentraciji.

KOIKOI koncert pomno dramaturški razrađuju i grade, svaka njihova pjesma čini se kao logičan nastavak one izvedene malo prije, a energija se postupno akumulira do gotovo katarzičnih trenutaka. Naročito se to i vidi i osjeti u “Misisipi”, pjesmi koja je praktički njihov magnum opus, a koje publici zaista nikada dosta.

Da zaključimo, subotnji program u Dragu potvrdio jednu od najvećih vrijednosti Slowmotiona, sposobnost da na istu pozornicu dovede izvođače različitih poetika, a da večer pritom djeluje povezano i smisleno.

Od riječkih nada preko domaćih klupskih favorita do jednog od najrelevantnijih regionalnih bendova, publika je dobila koncertni program koji nije igrao na sigurnu kartu nostalgije, nego na aktualnost, znatiželju i živu energiju suvremene scene.

Upravo zato klub je tijekom cijele večeri disao punim plućima, a Slowmotion pokazao da Opatija ima prostora za ovakve glazbene iskorake.