Đole 'na stanici u Puli': Nije zato što ste moji, ali

Foto Glas Istre

Bilo je jasno da neke slavne pjesme neće doći na red. Teško ipak da je publika bila razočarana jer je dobila ono što im novosadski kantautor uvijek daje, a to su emocije, prilike za veselje, ali i za tugu

PULA Nije zato što ste moji, ali najbolji ste, poručio je u jednom trenutku razgaljeni Balašević jednako raspoloženoj publici koja je preksinoć stigla odasvud i napunila pulsku Arenu na koncertu, ovaj put prigodno nazvanom »Na stanici u Puli«. Bio je ovo poseban koncert s Balaševićeve strane kao što je i publika to primijetila u zadnjoj pjesmi »Odlazi cirkus«, kada je zapjevala »ko je domaćin a ko je bio gost«, tim više što je velikim ekranom dominirala fotografija pulske željezničke stanice. Da će ovo biti malo drukčiji koncert, bilo je jasno već u prvoj pjesmi i to upravo »Oprosti mi Katrin« iz koje je spomenuti stih u kojem je besmrtnom učinio pulsku stanicu vlakova, no ovaj put priču je proširio strofama u kojima opisuje svoj dolazak u Istru, »zemlju vila« i dodao još neke stvari iz Katrinine biografije. Od prvih taktova »Oprosti mi Katrin« do »Odlazi cirkus« koja uvijek stiže na kraju Đoletove koncertne balade, trebalo je proći skoro četiri sata i u to vrijeme prilično se stanjila granica između publike i izvođača. I sam je Balašević u jednom trenutku napomenuo da na koncertu nema fan pita.

Na bini su se našle stolice i štand s voćem. Sve nekako opušteno, prikladno za Balaševića i njegove prijatelje iz povećeg benda. Koncert se službeno zvao »Pa tamburama mangupi prepreče put…« i u njemu je Balašević spojio rock i tambure, nešto što zapravo radi skoro cijeli svoj glazbeni vijek. Pored svojeg brojnog benda, svojih »mangupa iz Vojvodine« kako ih je nazvao imao je i jednog specijalnog gosta iz Pule, njegovog druga iz vojske, one Jugoslavenske narodne, u kojoj su obojica u neka prošla vremena služili obavezni vojni rok. Bio je to Milan Naperotić kojeg je Balašević oduvijek želio dovesti na pulski koncert da nešto zajedno izvedu. Ovaj put mu se ta želja obistinila i Naperotić je zasjeo za bubnjeve da bi izveli »Prvu ljubav«.

Obećao je Balašević da neće biti depresivan, da će na repertoaru biti pretežno veselije pjesme, ali bilo je preksinoć njegovih balada napretek. Naravno, to su uglavnom ljubavne pjesme ali ima ih i ponešto onih koje je svrstao u zabran angažiranih poput »Krivi smo mi« ili »Za treću smenu« koje je izveo u nizu. Bilo je to poskočica, čardaša i taktova koji oživljavaju ravničarski temperament.

Kao i obično, i preksinoć je puno pričao o svemu i svačemu, svojim prijateljima, djetinjstvu, ljubavima, dogodovštinama u Istri, svojim pjesmama i svemu drugom što mu je palo na pamet. Ipak, kako je koncert ušao u neki pretpostavljeni drugi dio (tj. nakon otprilike dva i pol sata) malo je manje pričao, a više pjevao kako bi on i prijatelji izveli sve što su zamislili. Pa i u toj selekciji nije bilo mjesta za sve. Naime, u jednom trenutku je postalo kristalno jasno da neke slavne Balaševićeve pjesme tu večer neće doći na red. Teško ipak da je publika bila odviše razočarana jer, na stranu ova ili ona pjesma, oni koji su došli dobili su ono što im novosadski kantautor uvijek daje. To su emocije, prilike za veselje, ali i prilike za tugu.

»Neki novi klinci« konačno su došli na red pred kraj bisa i još jednom dirnuli u srce neke sadašnje i bivše klince koji su se tu večer našli pod vedrim pulskim nebom unutar kamenog plašta Arene. Dirnut je bio i Balašević.

Đole ‘na stanici u Puli’: Nije zato što ste moji, ali – najbolji ste