Snimila: Ana Krizanec
Pogo je bio gotovo konstantan, publika bi se eventualno na momente zanjihala u sporim dijelovima pjesama
povezane vijesti
Druga održana večer Riječke Zvečke ovog je puta, za razliku od prošlotjedne intimnije atmosfere na Kekinovom koncertu, okupila brojne posjetitelje, a nastupili su KOIKOI i Repetitor. KOIKOI jedan je od najhvaljenijih beogradskih indie bendova nove generacije, poznat po svojim energičnim nastupima i premošćivanjem jaza između underground intime i mainstream glamura svojim vrhunskim debut albumom “Pozivi u stranu”.
Repetitor je već dobro poznata beogradska garažno-rokerska eksplozija koja s razlogom važi za najenergičniju trojku u regiji, a koja je svojom autentičnom rock ekspresivnošću i distorziranim ludilom poharala sve bitne pozornice u regiji i šire.
Svirka je započela u 22 sata, a KOIKOI otvorili su pjesmom „Ogledalo je zrcalo“, a zatim su odsvirali „Plan“ i „Krinolinu“. Marko Grabež na gitari i vokalu, Ivana Miljković na sintu i vokalu, Emilija Đorđević na basu i vokalu te Ivan Pavlović Gizmo na bubnjevima imaju savršenu sinergiju kao bend, a ono što im posebno dobro ide je komunikacija s publikom. Znaju kako rasplesati i animirati publiku, na takav način da kretnje dolaze prirodno, a ne isforsirano. Setlista bila je puna genijalnih pjesama, svirali su „Hangar“, „Hrast“, „Pozivi u stranu“ i druge, no KOIKOI nije bend koji samo svira pjesmu za pjesmom, njihov nastup je složeni performans koji se na prvi pogled uopće ne mora činiti previše zahtjevnim, dok se malo dublje ne raščlane svi elementi koji ih čine pojavom kakva jesu. Od raspona glasa svih vokala do zajedničkog zvuka koji proizvode, pa do njihovih pokreta i kalkuliranih pauza između strofe i refrena.
Kada je na red došao „Misisipi“, nastupio je tajac i čuli su se samo stihovi:“ Hej Misisipi, da li voliš me kad imam ton? / Slušam o tebi ceo život, ali nemam to“. Njihova izvedba podsjeća na kvalitetan psihološki triler nakon kojeg istovremeno osjećate i zadovoljstvo i iscrpljenost, a cjelokupan scenski doživljaj specifičan je i teško usporediv. Koliko god frontmena vas tražilo da čučnete zajedno sa masom ljudi ili da mu pridržite gitaru dok preskače ogradu do publike, kao što je Grabež to učinio sinoć, ipak to nikada neće biti kao sinoć na Riječkoj Zvečki. Očekivano, publika je uputila snažan poziv na bis, a KOIKOI su se još jednom popeli na pozornicu i završili s genijalnom „Bog te ubio“.
Nakon ovakve prve polovice večeri nije bilo sumnje da će i druga biti jednako dobra, a Repetitor, kao i inače, nije razočarao. Pitanje je mogu li oni uopće razočarati svojim nastupom. Fantastično ozvučenje na Zvečki definitivno je doprinijelo tome da njihov nastup bude uvelike bolji nego u zagrebačkoj Tvornici prije dva mjeseca, a sigurno je puno značilo i to što je publika na Zvečki bila izuzetno živa. Repetitor je otvorio s pjesmom „Džungla“ i već je prvih par riffova bilo dovoljno da publika poludi. Uslijedile su „Kralj ničega“, „Pukotine“ i „Ekspedicija“, a zatim „Crvena“ koja je ušetala u publiku poput ponoćnog marša i dala svima nekoliko minuta za predah.
Pogo je bio gotovo konstantan, publika bi se eventualno na momente zanjihala u sporim dijelovima pjesama poput „Kroz vetar“. Odsvirali su i neke nove, neobjavljene stvari, poput „Kuc kuc ko je“ i „Crna zemlja“ koje je publika kroz koncerte već uspjela i naučiti napamet, a nakon „Suženih snova“ sišli su s pozornice nakon čega su uslijedili glasni pozivi na bis. „Traži i bit će ti dato“, kazala je basistica Ana-Marija Cupin kada su se vratili na pozornicu. Odsvirali su još nekoliko stvari – „Sa izvora“, „Ja“ i „Životinje“ koje su uspjele zadovoljiti gladnu publiku, no ipak je nakon svega prvoredašima ostala neispunjena želja da čuju „Danima“.
