Akademik Kruno Parać nagradu Porin uručio je Frangeševu sinu Grgi. Rekao je da bi se o Frangeševu profesionalnom putu moglo govoriti dugo. “Njegova biografija obuhvaća više od pola stoljeća hrvatskog glazbenog i kulturnog života i to u vrlo različitim područjima. Bio je skladatelj, pijanist, aranžer, producent i pedagog. Iznad svega bio je glazbenik iznimnog talenta, znanja i širine”, rekao je.


Prisjetio ga se i kao dobrog i skromnog čovjeka te zanimljivog sugovornika, izrazivši žaljenje što mu priznanje za životno djelo nije moglo biti uručeno osobno.




“Porin za životno djelo priznanje je za ono što je Neven tijekom desetljeća dao hrvatskoj glazbi”, kazao je akademik.


Frangešov sin rekao je da vrednovanje očeva životnog djela tek počinje.


Redatelj Krešimir Dolenčić prisjetio se da je Frangeševo sviranje slušao mnogo prije nego što su se upoznali i počeli surađivati. Posebno je izdvojio njegovu misao o kazalištu: “Koliko god mu daš, to ti više vrati”, rekavši da mu je postala životni kredo.


Frangeševu glazbu opisao je kao prepoznatljivu i suosjećajnu, a njegovo znanje kao iznimno široko. Pročitao je govor skladatelje Stanka Juzbašića, koji nije mogao doći zbog bolesti.


Skladatelj i čelnik Hrvatske glazbene unije (HGU) Nikša Bratoš kazao je da je Frangeš snažno pripadao i doprinosio široj zajednici profesionalnih glazbenika.


“Neven mi je bio više od mentora, bio mi je i osobni uzor”, rekao je Bratoš. Istaknuo je da je bio pošten do krajnjih granica, nekad čak i na osobnu štetu.


Glazbenik Elvis Stanić prisjetio se dugogodišnjeg prijateljstva i muziciranja s Nevenom Frangešom, koje je opisao kao izvor čiste radosti. Istaknuo je Frangešovu energiju i predanost kolegama.


Skladatelj Frano Đurović govorio je koliko je i njemu i Frangešu uvijek bilo važno da se Porinom nagrađuje kvaliteta.


Neven Frangeš (Zagreb, 8. prosinca 1951. – 10. kolovoza 2026.) bio je skladatelj, jazz pijanist, klavijaturist, glazbeni producent i pedagog. Već je s 14 godina nastupio sa sastavom Boška Petrovića. S njim je poslije snimio više albuma, među njima „Sarabanda” i „Un chien andalou”, a na albumu „Zvira voda” pridružila im se Ruža Pospiš-Baldani. Surađivao je s brojnim hrvatskim i svjetskim jazz glazbenicima te s rock glazbenikom Dragom Mlinarcem.


Skladao je glazbu za više od stotinu kazališnih predstava te za filmove i televizijske drame. Više od tri desetljeća bio je povezan s Dubrovačkim ljetnim igrama, a od 2004. do 2009. ravnao je njihovim glazbenim programom. Predavao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti i vodio jazz školu u Grožnjanu.