»Osjećam se blagoslovljeno što sam većinu svog života proveo na filmu i u filmu, na filmskim festivalima i među publikom i još uvijek mi je teško osvrnuti se na vlastiti trag koji sam ostavio u tom svijetu.

Ne razmišljam o mirovini, želim snimati nove filmove, i možda se opet vidimo u Berlinu za nekoliko godina«, izjavio je legendarni američki redatelj Martin Scorsese nakon što je primio počasnog Zlatnog medvjeda za životno djelo na 74. međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu.

Velikog njujorškog filmaša na osebujan je način na svečanoj dodjeli predstavio Wim Wenders, Scorseseov filmski ratni drug i prijatelj s kojim je tijekom 1970-ih ostavio neizbrisiv pečat na suvremenu kinematografiju podijelivši zabavnu anegdotu o njihovom prvom susretu nakon filmskog festivala u Tellurideu 1978.

Wenders je ispričao kako je naletio na Scorsesea i njegovu tadašnju djevojku Isabellu Rossellini dok je uz rub autoceste usred ničega mladi Scorsese mijenjao probušenu gumu na automobilu.

»Kotač je uspio skinuti, ali je onda shvatio da rent-a-car koji je vozio uopće nema rezervnu gumu«, rekao je slavni njemački redatelj pa nastavio: »No u pomoć je tada priskočio mladi njemački filmaš koji je povezao američkog kolegu i njegovu buduću suprugu spasivši ih od grozne sudbine.«

Dok je Wenders prepričavao njihov prvi susret na velikom se ekranu iza njega pojavio staromodni selfie njih troje u Wendersovom automobilu.

Šest desetljeća karijere

Tijekom šest desetljeća karijere kroz koju i dalje suvereno gazi, njegov najnoviji film »Ubojice cvjetnog mjeseca« nominiran je za 10 Oscara – Scorsese je režirao više od četrdeset filmova potvrđujući svoj talent kroz šaroliki žanrovski dijapazon od urbanih krimića, gangsterskih epova i biografskih priča do animiranih naslova, glazbenih filmova i vjerskih drama.

Među njegovim najpoznatijim djelima su »Ulice zla«, »Alice više ne stanuje ovdje«, »Taksist«, »New York, New York«, »Razjareni bik«, »Posljednje Kristovo iskušenje«, »Dobri momci«, »Kazino«, »Bande New Yorka« i »Vuk s Wall Streeta« koji su mu, uz još niz drugih hvaljenih uradaka, donijeli gotovo dvije stotine nagrada širom svijeta uključujući i Oscara za režiju filma »Pokojni« 2006. godine.

Scorsese je karijeru započeo niskobudžetnim nezavisnim filmovima u »društvu« svojih suvremenika i kolega Stevena Spielberga, Francisa Forda Coppole, Georgea Lucasa i Briana De Palme, grupu novih talentiranih klinaca na tadašnjoj američkoj filmskoj sceni koju su kasnije etiketirali »movie brats« i koji su svojim filmovima promijenili tadašnji Hollywood.

Film o Isusu

»Bio je to vrlo važan događaj i prava prekretnica za sve nas koji smo u to vrijeme radili male jeftine filmove u Americi«, rekao je Scorsese na pozornici Berlinale Palasta nakon što je primio Zlatnog medvjeda za životno djelo prisjećajući se Berlinalea iz 1968. godine kada je De Palma nagrađen Srebrnim medvjedom za film »Greetings« pa nastavio:

»Niskobudžetni nezavisni filmovi u to su vrijeme bili prilična rijetkost u Americi i ovakve nagrade na velikim svjetskim filmskim festivalima pomogle su otvoriti vrata holivudskih studija nezavisnim američkim filmašima kada su nas konačno počeli shvaćati ozbiljno.

De Palmin film skrenuo mi je i pozornost na Roberta De Nira pa sam mu dao ulogu u »Ulicama zla«. I onda sam desetak godina kasnije u Berlin došao prvi put s filmom ‘Razjareni bik’.«

Scorsese se prisjetio i filmova i filmaša koji su ga na početku njegove karijere inspirirali spomenuvši slavnog indijskog autora Satyajita Raya i legendarnog japanskog majstora Akire Kurosawe.

»Strane sam filmove gledao na televiziji, sinkronizirane na engleski i s reklamama usred filmova, ali i takvo gledanje mi je pomoglo proširiti razumijevanje svijeta izvan Amerike i empatiju prema ljudima daleko od mojeg malog talijanskog susjedstva u New Yorku.«

A da 81-godišnja američka redateljska ikona uistinu ne razmišlja o mirovini, potvrdila je (i) u Berlinu najavivši da će se u svom sljedećem filmu baviti životom Isusa Krista:

»To je trenutno plan. Doduše, nisam još siguran kakav će to film biti, ali želim napraviti nešto jedinstveno i drukčije što bi potaknulo na razmišljanje i razgovor, ali nadam se i jedan zabavan film. Moram samo smisliti kako da to učinim.«