Ištvančićev film, snimljen 2012. u koprodukciji Hrvatske i Srbije, natjecat će se za jednu od 12 nagrada u konkurenciji najvećih svjetskih filmskih ostvarenja na jednom od najvećih svjetskih festivala filmova o umjetnosti, a bit će prikazan 22. ožujka u montrealskoj kinodvorani Muzeja McCord, Théâtre J. Armand Bombardier
Ištvančićev film, snimljen 2012. u koprodukciji Hrvatske i Srbije, natjecat će se za jednu od 12 nagrada u konkurenciji najvećih svjetskih filmskih ostvarenja na jednom od najvećih svjetskih festivala filmova o umjetnosti, a bit će prikazan 22. ožujka u montrealskoj kinodvorani Muzeja McCord, Théâtre J. Armand Bombardier.
U konkurenciji glavnog programa natjecat će se još 37 filmova, a na festivalu će u raznim kategorijama biti prikazano 266 filmova iz 32 zemlje svijeta. Prvi put će se na programu festivala naći filmovi iz Hrvatske, Srbije, Bolivije i Libanona.
Osim projekcija, održat će se i okrugli stolovi, predstave i izložbe kao posebni događaji, a za filmaše je posebno važno što će se ove godine održati 4. međunarodni market festival filmova o umjetnosti.
Dokumentarni film “Od zrna do slike” istražuje kulturu i umjetnički izričaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Fokus je na “slamarkama”, bačkim narodnim umjetnicama koje su svoj idealni medij pronašle u ekološkom materijalu – slami od koje su stvarale slike, skulpture i različite predmete. Film oslikava povezanost njihove svakodnevice i umjetničkog izričaja, njihov specifični socijalni i nacionalni položaj, a protagonosti su istaknute “slamarke” Ana Milodanović i Jozefa Skenderović, povjesničar umjetnosti Bela Duranci, svećenik Andrija Kopilović te publicist Naco Zelić.
Kroz razgovore i autentične snimke film upućuje na osamljenost pripadnika hrvatske zajednice u Vojvodini i potrebu obnove te vještine i kulturne baštine koja postupno nestaje. Jedan od protagonista Ištvančićeva filma je i hrvatski filmski kritičar, povjesničar i redatelj Ivo Škrabalo, koji je 1971. godine o istoj temi snimio istaknuti dokumentarni film “Slamarke divojke”, po nekima jedan od najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova.
Ištvančićev film premijerno je prikazan u službenoj selekciji Zagrebdoxa 2012. godine, a nakon toga sudjelovao je na festivalima diljem svijeta. Osvojio je Zlatnu kameru (“Gold Camera”) za najbolji dokumentarni film na festivalu u Los Angelesu i Grand Prix za najbolji film na festivalu u Rumunjskoj, a u Hrvatskoj je dobio Grand Prix za najbolji film i najbolju režiju te nagradu publike.