Hrvatska filmska baština

Filmovi Krste Papića u riječkom Art-kinu: autor kojemu su gasili svjetlo

Dragan Rubeša

Kritičar Boško Picula predstavio je Papića kao »političkog sineasta« – političke teme odnosa pojedinca i moći u kontekstu hrvatskih trauma postale su njegov raison d'etre



    Na otvaranju ciklusa kritičar Boško Picula predstavio je Papića kao »političkog sineasta«. I doista, političke teme odnosa pojedinca i moći u kontekstu hrvatskih trauma postale su njegov raison d’etre. 


    Budući da se smatra jednim od rijetkih hrvatskih baštinika takozvanog »crnog vala« koji je kao ozbiljan politički problem i eksces bio zastupljeniji među srpskim autorima, filmovi su mu često bili bunkerirani. Cenzura je ponekad znala biti suptilna, pa bi u pojedinim situacijama na »samom početku filma iz čista mira u kinodvorani nestalo struje« – kako je to slikovito opisao dobro raspoloženi Papić tijekom podužeg razgovora s publikom, održanom u Art-kinu nakon projekcije »Hamleta«. 


    Paradoks je tim veći da je politička satira u SFRJ tada bila potentnija i hrabrija. Danas »ima struje« jer cenzuru više ne zanima politička već korporacijska kritika, ali zato je nestalo kvalitetne (filmske) satire. Zato i ne čudi da hrvatski teatar u nedostatku friških radova poseže za klasicima poput Brešana, kao što je to nedavno učinio riječki HKD teatar, što dokazuje i činjenica da u eri u kojoj lik Bukare postaje konstanta, a janjetina i volovi se i dalje čereče nakon povratka ratnika na slobodu, Papićev bezvremenski film snimljen prema istoimenoj Brešanovoj drami danas postaje aktualniji no ikad. Kao što nije ništa manje aktualan ni Papićev kultni kratkiš »Mala seoska priredba«, samo što bi se on danas mogao preimenovati u »Hrvatska traži zvijezdu«.  

  Inače, Papićev ciklus koji traje do 25. studenoga obuhvaća njegove kasnije narativne filmove poput »Priča iz Hrvatske«, »Tajne Nikole Tesle« i »Života sa stricem«, ali i nekoliko kratkometražnih dokumentarnih dragulja iz autorove najranije faze (»Halo Munchen«, »Specijalni vlakovi«, »Nek se čuje i naš glas«).