Album »Nevidljivo, a važno« je lijep poetsko-glazbeni doprinos Gordane Marković prošlogodišnjoj produkciji domaće pop i rock glazbe. Nakon vrlo zapaženog diskografskog predstavljanja kroz rad u dvojcu zvanom Auguste te samostalnog debitantskog albuma »Obrisi« koji je objavljen u doba nesretne korone, zagrebačka kantautorica krajem prošle godine iznova je pokazala kako je njezin rad, tekstualno i glazbeno, itekako vrijedan pažnje.

Naslov albuma ne samo da određuje poetiku ove zanimljive kantautorice već i u pjesmi iz koje je preuzet, a to je dojmljiva »Preduge minute«, iznosi temelje lirskog pristupa Gordane Marković koja nam se uz laganu i snenu pratnju syntha kroz četiri minute ispovijeda govoreći »Zapisat ću da ne zaboravim, nevidljivo a važno« jer »ispisane riječi donose mir, stišala se oluja« pa »misli što se vuku od težine padaju na tlo, kao pero postaju čim se rasplinu, prestanu i nestanu sve strepnje«.

Moderniji zvuk

Terapeutski učinak poezije, odnosno duhovno i duševno olakšanje do kojeg dolazi nakon što kroz stihove izbaciš iz sebe negativnu energiju, odnosno protumačiš samoj sebi pojedine patnje, strahove i tjeskobe, itekako je uočljiv i u nizu drugih pjesama ovog izvrsnog albuma čije pjesme, iako često govore o negativnostima i mukama, na kraju donose smirenje, opuštanje, olakšanje…

Pri tome je pristup glazbi poprilično drukčiji u odnosu na ono što je dosad radila Gordana Marković predstavljajući se, solistički ili u Augustama, ponajprije na klasičan, »starinski« kantautorski način, a to ponajprije znači: glas, gitara (bolje akustična, može i električna) i piano.

Sada je glazba, uz spomenuto »sveto trojstvo«, nadopunjena i brojnim elektroničkim i synth dodacima što ovaj album usmjerava više k popu od njezinih prethodnih radova čineći ga istodobno i zvukom modernijim od njezinih prethodnih radova, a to znači da bi se krug onih koji vole njezine stihove i glazbu mogao proširiti na slušateljstvo sklonije suvremenom pristupu glazbi.

No, ono osnovno uočljivo u lirici – ujedno i najbolje, a to je ispovjedni pristup i refleksivna poezija, i dalje je tu pa ćemo u devet pjesama ovog albuma slušati o traženju same sebe i sreće, ljubavi, ali i o tome kako često to prate nesigurnost, strah, nedostatak komunikacije ili pogrešna komunikacija…

Drugim je riječima obrađeno sve ono što je na prvi pogled nevidljivo, a itekako je važno.

Foto: Press

Želja za promjenom

Tako u uvodnoj »Krenuli smo« kroz lagano sanjivo okružje slušamo o žudnji za drukčijim životom, nečim ljepšim i boljim, a u pažnje vrijednoj »Od sada« uz mračno synth ozračje i vrlo dobre električne gitare svjedočimo odluci o okretanju nečem novom i prekidu sa svime što dosad nije bilo dobro.

Slična joj je »Prazan list« u kojoj čujemo konstataciju »odavno je sve po putu već trebalo nestati«, ali i to kako usprkos svoj praznini »još jedno zrno nade se ne predaje«.

Te želje za promjenama potom se argumentiraju u ostalim pjesmama koje obrađuju nesavršenosti veze dvoje ljudi pa se tako u lijepoj »Niti« pita »kako se stvaraju te niti da zadržim te bar za tren« da bi u »Nitko ne čita misli« konstatirala »svi mislimo drugačije i svi putujemo na isti način«, a u »Bilo bi lako« iskreno progovorila o vlastitoj nesigurnosti i strahu.

Kraj albuma donosi odličnu ljubavnu »Osluškujem« s puno tihih i nježnih tonova koje stvaraju ugodne gitare oslonjene na vrlo tihu synth podlogu što uz ovu pjesmu, uz lijepe stihove »ako ćemo lutati kroz dane, i to je dovoljno« čini idealan završetak jednog nježnog ispovjednog albuma.