»Nevidljivo, a važno«

Novi album mlade glazbenice Gordane Marković: ‘Pjesme su dosta narativne, tekst mi je jako bitan, ne opterećujem se toliko rimama’

Silvija Bumbak

Foto: OTTO NAGENGAST

Foto: OTTO NAGENGAST

Otkrila nam je brojne detalje vezane uz album i svoj glazbeno-kreativni put.



Mlada glazbenica Gordana Marković svojim je nastupom u HRT-ovoj emisiji A-strana te djelovanjem unutar dua Auguste još ranijih godina privlačila pažnju, a nakon upuštanja u solo vode te izdavanja albuma prvijenca »Obrisi«, njezin je trag na sceni postao još značajniji.


U studenom je objavila novi kantautorski album »Nevidljivo, a važno« koji je predstavila uživo u specifičnom formatu intimnijeg koncerta, a tom je prilikom za Novi list otkrila brojne detalje vezane uz album i svoj glazbeno-kreativni put.


Narativne pjesme


Kako biste opisali svoj novi album »Nevidljivo, a važno« i kakav je autorski pomak u odnosu na vaš prvijenac »Obrisi«? Kako biste općenito opisali svoj glazbeni stil i autorski izričaj?


– »Nevidljivo, a važno« je album koji sadrži devet pjesama, ovaj put, za razliku od »Obrisa«, kompletno mojih autorskih. Možda mi je zato i trebalo nešto duže vremena. Ali, uživala sam u cijelom procesu, nisam se žurila i zadovoljna sam kako je na kraju sve ispalo.




Pjesme su oblikovane u divne prozračne aranžmane Tomislava Franje Šuška koji je moj prijedlog da se malo poigramo zvukom i ubacimo elektronike – spremno prihvatio. Zanimalo me kako će moje pjesme zvučati u malo drukčijem aranžmanu nego što je to uobičajeno kantautorski popraćeno najčešće gitarom ili klavirom.


Mislim da stilski moje pjesme i dalje spadaju pod širok pojam pop glazbe, iako stil na kraju definira aranžman pjesme, ali ako bismo ih skroz ogoljeli, bez aranžmana, to bi bio neki kantautorski pop.


Dosta su narativne, tekst mi je jako bitan, ne opterećujem se toliko rimama i metrikom, koliko mi je bitno da tekst zaista ima smisla i da, ono što je možda i najveći izazov, s malo riječi i u formi pjesme ispričam nešto što je meni važno.


Album dolazi uz singl »Od sada«, za koji je objavljen i prateći spot redatelja Josipa Ninkovića. Možete li nam reći nešto više o samoj pjesmi (i možda o spotu)?


– »Od sada« sam i na promociji pred okupljenim uzvanicima najavila kao jednu od pozitivnijih pjesama na albumu. Sad kad malo bolje promislim, meni su one sve pozitivne jer sam nekako svakom od njih sama sa sobom razriješila neku situaciju i posložila je. Konkretno, »Od sada« je pjesma koja govori o onom trenutku kad sami sa sobom odlučimo raditi promjene nabolje koje će donijeti nešto bolje za nas.


Kao kad kažemo »od sutra počinjem vježbati«. »Od sada« će biti drukčije, sad znam što želim. I možda se ne dogodi to baš u tom trenutku, ta promjena ne nastupi momentalno, ali je definitivno važan dio procesa. U spotu je nastupila divna talentirana Silvija Musić koja je doslovno otplesala moju pjesmu! Kamerom je to zabilježio Josip Ninković, a znala sam da će ispasti sve dobro jer sam već pri prvom pokušaju, u snimanju prvih kadrova, osjetila da je to to!


Foto: Press

Svjesno pisanje


Fotografije vezane uz album nastale su u Americi koju ste ljetos proputovali »uzduž i poprijeko«. Pijatelji vas opisuju kao osobu koju pokreće upoznavanje novih mjesta i dalekih zemalja. Gdje ste sve putovali i spajate li pritom putovanja i glazbenu karijeru na neki način?


– Jako mi je drago to čuti! Istina je. Uvijek pronalazim načine da otputujem na neko mjesto, da istražujem. Bilo da je to blizu Zagreba, ili Italija, ili Amerika ljetos. Putovanja su fascinantna. Čak i neke naizgled komplikacije koje se dogode, ako čovjek voli putovati, mogu na kraju ispasti kao zanimljiva iskustva, a ja se ne bojim putovati.


Prije deset godina prvi put sam spojila glazbu i putovanja i to tako što sam otputovala na Ethno Cyprus, projekt koji okuplja glazbenike iz europskih i arapskih zemalja i onda zajednički pripremamo koncert deset dana. Nakon toga je uslijedila miniturneja po Cipru gdje smo izvodili taj repertoar.


Nevjerojatno iskustvo, ne samo u glazbenom, nego i u kulturološkom smislu. Čovjeka toliko obogate ta iskustva da je teško stati nakon toga! Išla sam i u Perugiu na Berklee Summer Jazz School, u Grožnjanu sam bila na ljetnoj jazz školi. Ove godine smo na jezeru Tahoe snimili naslovnicu za album.


Nastojim uvijek spojiti putovanja i glazbu, koliko god je to moguće, jer toliko volim i jedno i drugo, a kako li je tek onda kad se to dvoje spoji. Voljela bih u budućnosti možda i više nastupati u inozemstvu. Prije mjesec dana nastupila sam na međunarodnom kantautorskom festivalu MaK u Grobelnu u Sloveniji i bilo je divno iskusiti kako je to kad te dođe slušati publika koja nema previše konteksta za tebe kao izvođača i kantautora.


Reakcije i publika su me baš oduševili.


Odakle crpite inspiraciju za pjesme? Jesu li to uvijek osobne priče? Imate li nešto čime se uvijek vodite? Rekli ste da glazba može gotovo »opipljivo« prenijeti poruke, pa postoje li neke poruke koje nastojite uvijek prenijeti svojom glazbom?


– Inspiraciju vrlo često ljudi doživljavaju kao nešto što se samo od sebe dogodi dok, recimo, hodaš gradom ili pospremaš kuću. Nije to baš uvijek tako. Naravno, dogodi se. Meni se jako često ideja za neku pjesmu zna dogoditi dok vozim auto.


Puno puta se ideja za pjesmu javila i na nekom putovanju, ali to možda mogu pripisati tome da sam na putovanjima puno opuštenija i manje opterećena nekim svakodnevnim obavezama, tako da ta inspiracija i prirodnije dolazi. Pravi odgovor zapravo leži u tome da pjesmu napišem vrlo svjesno, tako što odlučim promišljati o nekim situacijama, donositi neke zaključke. Pjesme iz svega toga izađu kao neki moj pečat situaciji. Volim se poigrati riječima, ima raznih načina za pisanje.


Pjesme tu ostavljaju dosta slobode. Može se krenuti s jednom rečenicom oko koje se onda gradi pjesma, može biti samo jedna riječ koja će mi »zazvoniti« i oko koje želim nastaviti graditi pjesmu.


Novi instrumenti


Izjavili ste kako je pjevanje vaša najveća ljubav, a primarni instrument gitara, nakon čega slijedi klavir. No, krenuli ste nedavno eksperimentirati i sa zvucima elektronike. Što vas je najviše dovelo do toga?


– Pjevanje zaista volim, to je moj glavni instrument. I oduvijek je tako, a zapravo je sve ostalo, pisanje pjesama, skladanje, sviranje gitare i klavira, pa i ostalih instrumenata, nekako nadogradnja na to. Kada skladam, vrlo rijetko mi je harmonija prva koju odredim. Vodi me melodija, kao da želim glasom ispričati taj tekst koji sam napisala, a onda se dalje to gradi s instrumentima. Nije mi problem uzeti i neki skroz novi instrument i igrati se novim zvukom.


Mislim da je za to odgovorna gitara i klavir koji su jako zahvalni za takvo što, odnosno, neke osnove glazbe preko tih instrumenata se jako dobro mogu savladati i dati dobru bazu za daljnje istraživanje u glazbi. Na Ethno Cyprusu imala sam prilike isprobati arapske instrumente koji su potpuno drukčiji i probati na njima izvesti pjesme koje možda uopće nisu tipične za njih.


Kakvi su vam daljnji planovi i ideje?


– Plan je nastupati što više, pisati i dalje pjesme, istraživati glazbu. U ovom trenutku dok ovo pišem već imam ideju za jednu novu pjesmu, ali znam da sada fokus treba staviti na ovaj album koji je tek izašao i dati mu vremena da zaživi i predstaviti ga najbolje što mogu. Žao mi je što su »Obrisi« malo prošli ispod radara, ali taj album je izašao 2020. godine, kada je situacija onemogućila da se kvalitetno predstavi uživo. Nadam se da sada neće biti tako i nadam se da će biti što više prilike za koncerte na kojima ću moći široj publici predstaviti svoju glazbu.