Zubatac – jedinstvena i posebno zanimljiva riba, o njemu se može mnogo toga napisati. Najprije slijedi ono osnovno, kao i kod svake ribe – opis.

Zubatac je riba iz obitelji ljuskavki, kojoj pripada većina najkvalitetnijih jadranskih riba. Ima izduženo ovalno tijelo, u zatiljku izdignuto i u cjelini visoko, a u boku stisnuto.

Građa mu je snažna i čvrsta posebno u prednjem dijelu, a peraje su jake i velike. Na velikoj glavi ističu se snažne čeljusti s četiri velika i jaka zuba očnjaka.

Ime nije dobio tek tako, a treba reći da isti ili sličan naziv ima u mnogim svjetskim jezicima.

Odličan je plivač munjevitih reakcija. Prilikom plivanja, ili dok negdje u sjeni kamena vreba plijen, djeluje mirno i odmjereno. Međutim, kad se ustremi prema žrtvi, juri za njom iz dubine do površine, more se uskomeša, u strahu ribe iskaču iz mora, neke čak i na obalu.

Grabežljiv je i lakom. Najdraža hrana su mu manje ribe, ali i rakovi, glavonošci… Kad je spazi, napasti će hobotnicu bez obzira na to koliko ona bila velika.

Otkida joj trak po trak i neće prestati dok je do kraja ne pojede. Lignje su mu posebno drage. I nije važno je li gladan ili sit, omiljeni plijen uvijek napada. Toliko je proždrljiv da ne propušta ni crve, jede čak i riblje otpatke.

Rijetko sam

Boja tijela s gornje je strane rumenosmeđesrebrnasta do modrikastosiva, s više nepravilnih plavičastih i crnkastih mrljica. Po bokovima je žućkastosivosrebrnasta sa slabo vidljivim plavim i zelenim uzdužnim prugama, dok je s donje strane blijedosrebrnast.

Maksimalno može narasti do jedan metar u duljinu i 16 kilograma težine, a zabilježeni su i slučajevi ulova zubaca težih od 20 kilograma. Prosječnim primjercima težina se kreće oko jednog kilograma.

Zubatac je stanovnik čitavog Jadrana u njegovu priobalnom kamenitom dijelu, te svih brakova i sika u priobalju i na otvorenom moru.

Također, može se naći iznad koraljnog i ljušturastog dna pa čak i mekog kada je obraslo algama. Živi u manjim plovama, rijetko sam, a u veće se skuplja u vrijeme mriještenja, krajem proljeća do sredine ljeta.

Najčešće se zadržava na dubinama između 5 i 30 metara, ali može doći i bliže površini te se spustiti do 200 metara. Zimi se povlači dublje, dok je ljeti bliže površini i obali.

Najgušća su mu naselja u otočju srednjeg Jadrana, te općenito oko otoka i u svim tjesnacima, tamo gdje je more čisto.

Zubatac se može loviti čitave godine, a najbolje u tri najtoplija mjeseca. Sportski ribolovci mogu ga loviti svim alatima – povrazom, tunjom, panulom, parangalom, ostima i podvodnom puškom.

Mnogi se s time možda neće složiti, ali je dokazano – u ribolovu udičarskim alatima zubatac je čest ulov. Treba se samo odlučiti što odabrati, te alat kvalitetno pripremiti upravo za lov zubataca.

Nije to kao za ostalu ribu, napraviti dobar povraz, staviti primamljivu ješku, pa što se ulovi. Ribolov mora biti podređen zubacu, bez obzira na to za koji se alat odlučili.

Snažna puška

Uzmimo za primjer lov podvodnom puškom. Za zubaca je potrebna snažna puška s koloturnikom. Bez prave puške ne treba ni pokušavati.

Treba, također, reći da je zubatac dostupan samo iskusnim i kvalitetnim podvodnim ribolovcima. Oprezan je i sumnjičav, nikad se neće približiti na domet puške.

Veće uspjehe donosi lov na čeku, a za njega je potrebna odlična fizička kondicija koja će omogućiti duže zadržavanje pod morem.

Podvodni ribolovac mora znati na kojoj bi se poziciji zubatac mogao pojaviti i tu odabrati pravo sklonište. To je prvi uvjet. Zatim, mora se sakriti tako da ga zubatac ne primijeti, da što manje odudara od okoliša.

Kad naiđe veći primjerak, ribolovac mora biti precizan i brz. Zubatac ne pruža priliku da popravi promašaj. Pa još treba snažnog zubaca izvući na površinu, a ni to nije lako, ali je slatko.

Uz podvodnu pušku, najzanimljiviji i najprivlačniji alat za lov zubaca sigurno je panula. Ona mora biti nešto jača, jer cilj je uloviti zubaca, a to nije lako i jednostavno.

Osnovu panule za lov zubaca čini najlon dugačak najmanje 150 metara i debljine 0,70 – 0,80 milimetara. Predvez dugačak 10 – 15 metara izrađuje se od nešto tanjeg najlona, 0,60 – 0,70 mm, a na osnovni najlon povezan je preko vrtuljka.

Na kraju se, na međusobnoj udaljenosti 2 – 3 centimetra, vezuju tri udice broj 5 – 7. Ovisno o dubini povlačenja, na osnovni najlon stavlja se 50 – 80 dekagrama sitnih olova.

Najprije se stavi, na razmaku od po jedan metar, deset olova teških po pola dekagrama. Zatim slijedi deset olova težine po jedan dekagram, a potom do željene ukupne težine olova teška po dva dekagrama.

Znam, mnogi će odmah reagirati, tvrdeći da takva konstrukcija panule nije dobra, da je puno uspješnija ona s kakvom oni love. Neću protusloviti, kada je riječ o ribolovu »najbolje je ono i onako kako ja radim«.

Ovdje sam opisao jednu standardnu panulu za lov zubaca. A, koliko ih je u primjeni na našoj obali i otocima, broja se ne zna.

Da nazovem poznanika u Zadru, vrhunskog majstora za lov zubaca, u podužem telefonskom razgovoru sigurno bi mi predložio desetaka konstrukcija, za razne dijelove našeg mora, priobalja i dna, vremenske prilike, doba dana i godine.

Najbolja ješka

Najbolja ješka prilikom panulanja na zubaca je živa iglica, može biti i uginula, ali svježa. Kožica pauka, također, mu je izuzetno privlačna.

Uspješno se lovi i na razne blinkere koji mogu, ali ne moraju, imati oblik ribice. Brzina plovidbe za vrijeme panulanja iznosi 3 – 4 čvora.

Na panulu zubatac najradije zagriza rano ujutro, do izlaza sunca te u kasno ljetno poslijepodne, do sumraka. Dobro se lovi i u ostalom dijelu dana, a malo maestrala najpogodnije je vrijeme.

Rijetki ribolovci odlučuju se loviti zubaca povrazom. Uspješnije se lovi tunjom s obale. Tunja se izrađuje od najlona debljine 0,50 – 0,60 mm za lov pomoću štapa, odnosno do 0,70 mm za lov iz ruke, na prst.

Iznad vrtuljka stavlja se klizajuće olovo težine 3 – 4 dekagrama, a na kraj udica iste veličine kao za panulu. Budući da ješka mora biti veća, moguće je loviti i bez upotrebe klizajućeg olova.

Posebno je lijepo loviti zubaca iz usidrene brodice sa živom ješkom, uz samu obalu. Za ješku se stavlja mali cipal, špar, ušata, škrpoč, knez ili nešto drugo živo što se nađe pri ruci.

Potrebno je naći komadić bijelog pješčanog dna, na koji se spušta ješka. Kad je zagrizao, zubatac kreće munjevito, a shvativši da je ulovljen, udara glavom o dno, tražeći spas iza prvoga kamena.

Takvim ponašanjem on se često oslobodi udice, jer ne guta ješku poput nekih drugih riba, nego je reže zubima.

Da bi se povrazom ili tunjom zubatac ipak ulovio, osim navedenih ješki, treba mu ponuditi glavu velikog crva. Dobra je ješka trak hobotnice, a mogu se koristiti i ostale, kao što su gira, lignja ili kakav rak.

Riba od štajona…

»Zašto više ne pišete?« Prije stanovita vremena ovim pitanjem presrela me na ribarnici poznanica iz mlađih, studentskih dana. Malo me zbunila, ali odgovaram:

– Kako, pa pišem redovito…

– Pišete, ali ne ono što bih ja željela čitati. Kada ste zadnji put objavili tekst o nekoj ribi. Mene to zanima.

– Istina je, ali godinama pišem o ribama, valjda sam sve potrošio, nemam potrebe za ponavljanje.

– Samo pišite, odgovara ona, uvijek se nađe netko tko čita prvi put. I mlada generacija čita novine. Nismo svi od mora i ribolova, neka upoznaju živi svijet u svom okolišu.

Kada razmislim… ima pravo… Mogao bih, s vremena na vrijeme predstaviti koju ribu iz našeg mora. Na primjer, »ribu od štajuna«…

Ne sjećam se kada sam prestao pisati o ribama, a ako već nastavljam, neka bude u stilu – zubatac. Rijetki će se osladiti njime u pijatu, ali ga možemo upoznati.

Netko će ga možda i uloviti ili pokušati to učiniti. Nije ga baš lako uloviti! Car od rib, kako ga nazivaju na nekim dijelovima naše obale.