Naravno da i u panuli, kao uostalom i u svim ostalim ribolovnim disciplinama, postoji niz inačica koje su zapravo samo varijacije na temu ili pak kompilacije postojećih tehnika i montaža. Ipak, unatoč tom mnoštvu sličnih ili neznatno različitih pristupa, na našem moru jasno razlikujemo sedam osnovnih pristupa koji zbog specifičnosti konstrukcije, montaže i načina povlačenja čine odvojene i zasebne kategorije. Tako razlikujemo višku, laganu, tešku, pučinsku i tursku panulu, te kaburu i inchiku koje unatoč svom ‘drifting porijeklu’ ipak spadaju u ovu ribolovnu disciplinu.

Jedna od najčešće korištenih panula je Viška panula koja se u zavisnosti od namjene lako može prilagoditi sebi i svojim potrebama.

Sama je konstrukcija vrlo jednostavna i ne traži puno truda. Za osnovu se koristi najlonski monofil promjera jedan milimetar na kome se nalazi ukupno 300 grama olova.

To su male olovnice složene po veličini u tri grupe po 20 komada.

Prva grupa olovnica je najlakša i najbliža udici, druga je srednja, smještena po sredini panule, dok se najteže olovnice nalaze najbliže ruci.

Razmak između olovnica je oko jednog metra. Kad se sve složi, tada je ukupna dužina olovanog dijela panule oko šezdesetak metara.

U sistemu se nalaze četiri zogulina, po jedan između svake grupacije olovnica, jedan za spoj predveza i osnove i jedan na kraju, u ruci ribolovca.

Ovako složena panula se koristi za pliće more od 20 do 30 metara, a pušta se oko 70 metara iza broda.

U hladnije doba godine, kada se riba drži dubljih slojeva, koristi se teža panulu s više olova, ukupno do 750 grama težine. I kod ove su panule olovnice razdijeljene u tri grupe, samo što se pušta od 100 do 120 metara iza broda.

U oba slučaja ješka mora biti na metar, metar i po, iznad dna.

Predvez je dug desetak metara, uvijek fluorokarbonski, nešto manjeg promjera od osnove, 0,80 – 0,90 milimetara.

Na kraju predveza se nalazi jedna ili više udica, a što zavisi i od ješke i od lovine.