RIBLJE OKO

Znate li kako ribe vide vašu ješku ili varalicu?

Boris Bulić

Zubatac se kap tipični predator služi i bočnom linijom, i osjetilnim stanicama u koži, i nosnim otvorima, ali se kao tipični dnevni grabežljivac prvenstveno oslanja na vid. Dovoljno mu je pogledati izraz lica. Duboko usađene oči smještene prilično sprijeda omogućuju veliko i jasno vidno polje. Nikakav pokret u blizini mjesta odakle vreba ne prolazi nezapaženo.



Malo je riba koje imaju slab vid ili usko vidno polje. Kod većine je oko razvijeno do te mjere da od svih receptorskih organa često prvo registrira najbitnije elemente za opstanak – hranu ili opasnost. Rijetki su slučajevi da organ vida, kao potpuno nepotreban, evolucijom atrofira i nestane, kakav je slučaj kod meksikanske slijepe pećinske ribe (Anoptichthys jordani, Hubbs and Innes, 1936).


Čak i u području ambisa, u zoni potpune tame kamo sunce nikada ne dopire, ribe zadržavaju čulo vida rukovodeći se slabim i sablasnim iskricama bioluminiscencije. Dapače, u takvim uvjetima se vid razvio do impresivnih razmjera. Dubokomorske ribe su najčešće opremljene velikim okom izvanredno velike osjetljivosti.


Kod većine riba koje žive u zoni u kojoj sunčevo svjetlo znači život, oko je uglavnom glavni organ za registriranje svih promjena u neposrednoj okolini. Pa i pučinski predatori poput pasa ili tuna, nakon što slijedeći mirisni ili okusni trag dođu do cilja, očima traže plijen.




Zubatac, primjerice, često u zasjedi čeka i promatra. Naravno da se pritom služi i bočnom linijom i osjetilnim stanicama u koži i nosnim otvorima, ali kao tipični dnevni grabežljivac prvenstveno se oslanja na vid. Dovoljno mu je pogledati izraz lica. Duboko usađene oči smještene prilično sprijeda omogućuju veliko i jasno vidno polje. Nikakav pokret u blizini mjesta odakle vreba ne prolazi nezapaženo.


Škrpina mirno čeka i pažljivo promatra


Slično se ponašaju gotovo sve ribe koje love iz zasjede. Takvi su i čače, pauk ili list, ali i škrpina. Ukopani ili dobro prikriveni, bez pokreta pažljivo promatraju sve oko sebe i na taj način lako registriraju sve pomake u svojem okolišu.


Za razliku od lovaca iz zasjede, pučinski predatori svoj plijen zbog velike brzine najčešće vide kao fleku, manje više nejasnog oblika, ali jasne boje – gore tamnije dolje srebrnaste. Tako obojeni pijen je im nesumnjivo najprivlačniji. Oblik je najčešće nebitan. Očiti dokaz su streameri za pučinski ribolov. Da pokušate streamer u mjestu cimati provocirajući riblji napad vjerojatno biste ostarili, a da se ništa ne bi dogodilo. No u brzom prolazu, ta varalica ostavlja dojam lakog plijena koji konturom odgovara nečem ukusnom i traženom.


Kod wobblerskih kreacija, oblik je tijela nešto bitniji, prvenstveno stoga što se takve varalice sporije kreću i samim time ostavljaju ribi dovoljno vremena za promatranje i ocjenjivanje. Crvenoglave inačice su posebno učinkovite u plitkom moru sa hridinastim dnom.


Jednako učinkovite mogu biti i silikonske kreacije koje sa svojom prozirnošću i hologramskim elementima mogu isprovocirati napad upravo zbog loše vidljivosti.