Novi prijedlog

Zakon o pomorskom dobru bi bez ulaganja i promjena u pravosuđu mogao ostati tek popis lijepih želja

Marinko Glavan

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Pomorsko dobro desetljećima je bilo ne samo zanemarivano pa često nije ni uknjiženo u zemljišne knjige kao takvo, nego i devastirano na sve moguće načine



Godinu na izmaku kada je riječ o moru i pomorstvu na globalnom planu obilježila su previranja na tržištu i skretanje tokova roba, uzrokovana ruskim napadom na Ukrajinu, koja su se prelila i na lokalni plan, donoseći više tereta hrvatskim lukama i brodarima, ali i zadajući glavobolje našim ribarima zbog visokih cijena goriva.


Na domaćem, godina će svakako ostati zapamćena po konačnoj izradi prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, na čije donošenje se čekalo dvadeset godina, za kojih su učinjene nebrojene, u mnogim slučajevima nepopravljive, štete na pomorskom dobru.


Dobre reakcije


Pomorsko dobro jedan je od najznačajnijih resursa Hrvatske s aspekta prometa, ribarstva i posebno turizma, kao i svakodnevnog života stanovništva na obali i otocima, a već sam podatak da je ukupna duljina obale oko šest tisuća kilometara sam za sebe govori o koliko je važnom resursu riječ.




Unatoč tome, pomorsko dobro desetljećima je bilo ne samo zanemarivano pa često nije ni uknjiženo u zemljišne knjige kao takvo, nego i devastirano na sve moguće načine, od gradnje, nasipavanja, uništavanja obalnog pojasa radi stvaranja umjetnih plaža do zagađivanja i bespravnog korištenja.


Novi Zakon o pomorskom dobru to bi trebao promijeniti, barem prema riječima onih koji su pisali prijedlog zakona koji je u javnoj raspravi do 17. prosinca, do kad svi zainteresirani mogu dati svoje primjedbe i prijedloge izmjena u odnosu na postojeći prijedlog.


Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković na Danu pomorstva i unutarnje plovidbe u Zadru je istaknuo da se u donošenje novog Zakona krenulo nakon dvadeset godina od donošenja postojećeg, zbog uočene prakse i promjena koje su u međuvremenu nastupile i zbog želje za promjenom nabolje.


– Pomorsko dobro jedno je najvažnijih prirodnih resursa naše zemlje i imperativ je sačuvati ga za sljedeće generacije. Želimo spriječiti devastacije, uvesti red i učinkovito i transparentno upravljanje pomorskim dobrom.


Želimo pronaći ravnotežu u gospodarskoj valorizaciji pomorskog dobra i njegovoj zaštiti, donijeti zakon koji će služiti javnom interesu i hrvatskim građanima, kazao je Butković, koji je gostujući u Studiju 20A Novog lista rekao da su reakcije javnosti na prijedlog za sad uglavnom dobre.


– Nakon svih onih nebuloza koje su nas pratile tijekom turističke sezone, da ćemo zatvoriti i ograditi plaže i ograničiti im pristup, reakcije su sada dobre. Zakon o pomorskom dobru jedan je od najvećih izazova ministarstva koje vodim i nije slučajno da nije donijet zadnjih 20 godina.


More je uvijek atraktivno i djelatnosti uz more su za mnoge dobar izvor prihoda. No prve su reakcije dobre, zakon hvale čak i novine i portali koji nisu skloni vladi. I Pokret otoka koji je imao primjedbe, sad je vidio da nikakvog ograđivanja neće biti, rekao nam je Butković, najavljujući da bi Zakon formalno trebao biti donijet do ožujka.


Razlozi za zabrinutost


Iako je zainteresirana javnost uglavnom pozdravila donošenje prijedloga Zakona, u čijoj izradi je sudjelovao velik broj ljudi, dio je zabrinut. Novi Zakon predviđa ozbiljne sankcije za devastaciju pomorskog dobra, primjerice u slučaju nasipavanja izricat će se kazne i do milijun kuna za počinitelja, definira neka do sad neriješena pitanja, poput privremenog korištenja pomorskog dobra, ali veliko je pitanje tko će ga i kako provoditi.


Još veći problem u praksi bi moglo biti to što se upravljanje pomorskim dobrom, odnosno davanje dozvola za njegovo korištenje, koje će dobrim dijelom zamijeniti sadašnje koncesije, prepušta jedinicama lokalne samouprave. Logika je da lokalno stanovništvo najbolje zna što i kako želi na svom pomorskom dobru, a dozvole će se izdavati na temelju javno prikupljenih ponuda.


No praksa je i do sad pokazala da jedinice lokalne samouprave nemaju kapaciteta ni stručnjaka za adekvatno upravljanje pomorskim dobrom, da se natječajima može manipulirati, a još je gore to što su same jedinice lokalne samouprave nerijetko kršile Zakon o pomorskom dobru, primjerice, nasipavanjem mora ili barem zatvarale oba oka u eklatantnim slučajevima devastacije i bespravnog korištenja pomorskog dobra od strane pojedinaca ili tvrtki.


Pitanje je tko će provoditi odredbe novog Zakona. Do sad su zaštitu pomorskog dobra provodile uglavnom lučke kapetanije, a po donošenju novog zakona to će velikim dijelom preuzeti lučki i komunalni redari. Kako je u Zadru primijetio Jurica Gašpar, urednik portala Morski.hr, već sama činjenica da imamo šest tisuća kilometara obale predstavljat će velik problem, što je više od udaljenosti između Pariza i New Yorka.


Za nadzor će trebati značajno povećati broj komunalnih i lučkih redara, kao i adekvatno ih opremiti, vozilima, plovilima i ostalom potrebnom opremom, a ostaje i pitanje njihove stručnosti, odnosno edukacije i osposobljavanja za provođenje ovog prilično kompleksnog zakona.


Marijana Iviček, načelnica Sektora za pomorsko gospodarstvo u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture najavila je rušenje svih objekata izgrađenih na pomorskom dobru i uklanjanje nasipanih dijelova koji su nastali poslije 2011. godine, što je također vrlo upitno u budućoj praksi jer je pitanje tko će donositi odluke o uklanjanju, kao i tko će financirati uklanjanje.


Zaustavljanje devastacije


Taj je prijedlog zabrinuo i brojne tvrtke koje su ulagale u pomorsko dobro, u prvom redu one koje se bave turizmom, odnosno hotelske kuće.


– Pitanje je jesu li ta ulaganja imala glavu i rep ili su bila divlja. Tu će nam najbitnije biti mišljenje Državnog odvjetništva koje je najviše uključeno u rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, rekao je na tu temu ministar, kojeg smo pitali i za pojedinačnu devastaciju pomorskog dobra i činjenicu da danas imamo kilometre obale, gdje su pojedinci ispod svojih kuća i apartmana betonirali rive i mljeli plaže bez dozvola.Butković kaže da se takve stvari s novim Zakonom više sigurno neće događati.


– To i jest intencija zakona. No neke stvari koje su rađene na pomorskom dobru, pa i neka ulaganja hotelskih tvrtki su dobre. Ne treba sve rušiti, ali ono što nije našlo uporište u prostornom planu se mora ukloniti, rekao je.


U konačnici, u sankcioniranju prekršitelja Zakona i sanaciji njihovih graditeljskih i rušilačkih »podviga« na pomorskom dobru najveći bi problem moglo biti hrvatsko pravosuđe, poslovično sporo i neučinkovito, na što je na panel raspravi o prijedlogu zakona upozorila i Maja Jurišić iz Pokreta otoka, organizacije otočana koja je uspjela u prijedlog Zakona uvrstiti zabranu ograđivanja i naplate korištenja plaža, kako se u Hrvatskoj ne bi ponavljale scene iz Grčke i Italije, gdje je takva praksa relativno česta.


– Prekršitelji zakona računaju na nered i sporost državne uprave, rekla je Jurišić, upozorivši kako je u praksi izuzetno teško uopće identificirati kršitelje Zakona o pomorskom dobru, bez osobnog izlaganja ponekad vrlo neugodnim situacijama, prijetnjama i napadima, u što se, kako je istaknula, i sama uvjerila.


Dvojbenih odredbi novog Zakona i onih koje će biti teško provedive u praksi je puno, previše da bi ih i približno sve nabrojali, što je vidljivo i po brojnim komentarima i prijedlozima u javnoj raspravi, uključujući i one koji, upravo zbog kompleksnosti teme traže produljenje roka za javnu raspravu.


U svakom slučaju, novi će Zakon donijeti promjene, velikim dijelom na bolje, ali bez sustavnih ulaganja u njegovo provođenje i strukturnih promjena u hrvatskom pravosuđu, dobar dio njegovih odredbi mogao bi ostati samo popis lijepih želja, bez stvarnog učinka u praksi.


(Pre)male luke


U samom pomorstvu, ova godina donijela je nove tokove prometa, zbog kojih je količina tereta prekrcanih u domaćim lukama već krajem studenog bila za oko petinu veća nego u cijeloj predpandemijskoj 2019. godini. U riječkoj luci u plusu su, u odnosu na prethodne godine svi koncesionari.


Luka Rijeka d.d. imala je u prvih devet mjeseci ove godine 22 posto veći fizički promet, uz rekordnu dobit, nakon nekoliko godina poslovanja na rubu isplativosti. Jadranska vrata (AGCT), koncesionar na kontejnerskom terminalu Brajdica je u prva tri kvartala ostvario promet od gotovo 300 tisuća TEU-a(ekvivalent dvadesetstopnog kontejnera), pa bi, nakon što je lani prvi put prešao granicu od 300 tisuća TEU-a, ove godine mogao doći sasvim blizu 400 tisuća prekrcanih kontejnera.


Dobre rezultate bilježe i Janaf i LNG Hrvatska, kao i manji koncesionari, a s radom je započela tvrtka Rijeka Gateway, zajedničko ulaganje APM Terminalsa, tvrtke-kćeri brodarskog diva Maersk, i domaćeg ENNA Logica koja upravlja novim kontejnerskim terminalom na Zagrebačkoj obali, gdje se prvi kontejneri očekuju početkom 2025. godine.


Promet u lukama bio je dobar, ali mogao je biti i veći. Potražnja za prekrcajnim kapacitetima hrvatskih luka ove je godine, zbog rata u Ukrajini, praktički eksplodirala, ali hrvatske luke nisu te količine mogle prihvatiti, ponajprije zbog logističkih problema uzrokovanih radovima na željeznici od Rijeke prema Zagrebu i dalje prema Mađarskoj, kao i nedostatnom lučkom infrastrukturom, na što je nedavno, u razgovoru za Novi list, upozorio Mario Štefanić, direktor Jadroagenta, najveće riječke pomorske agencije.


– Mi smo tu dobili ogromne količine tereta koje, nažalost, nismo mogli prihvatiti u cijelosti. Što zbog nespremnosti lučke infrastrukture, što zbog nedostatka dovoljnog broja vagona, lokomotiva, zatvaranja pruge prema mađarskoj granici i drugih okolnosti.


Jednostavno, cjelokupna industrija ne može pratiti taj rast koji se događa. U Jadroagentu, kao i u drugim agencijama, imamo jako pozitivnu godinu, s velikim rastom, ali smo osjetili i veliku frustraciju.


Nakon niza godina u kojima smo se trudili privući teret, putovali, molili da nam se pruži prilika kao prometnom pravcu, sad kad je teret došao, mi nemamo dovoljno vagona, dovoljno kapaciteta, zapravo ničega da bismo takvu potražnju servisirali, kazao je Štefanić, koji je pozvao na bolju koordinaciju između svih uključenih u transportni lanac, posebno odgovornih u HŽ-u, da se prilagode potrebama tereta i omoguće dodatni rast prometa.


Najljepše i najružnije slike hrvatskog pomorstva u 2022.


I ove smo godine svjedočili hrabrosti, stručnosti i nesebičnosti hrvatskih pomoraca, osoba profesionalno vezanih uz more, ali i običnih građana, kada je riječ o spašavanju ljudskih života na moru. Priznanje za najveće pothvate, Plava vrpca Vjesnika, ove je godine dodijeljeno po 58. put.


U konkurenciji čak 13 pothvata dobitnici su bili ronilac Branislav Danevski, u pojedinačnoj konkurenciji i posada grčkog LNG tankera Gaslong Glasgow pod zapovjedništvom zadarskog kapetana Alena Gospića, u momčadskoj.


Kao i svake godine, dobitnici priznanja su kazali kako su im spašeni ljudski životi najveća nagrada, a kao i uvijek, pokazali su onu ljudsku stranu pomorstva, riskirajući vlastitu sigurnost da bi spasili druge, zbog čega se, kako je istaknuo Damir Herceg, tajnik Plave vrpce, sve nominirane može smatrati dobitnicima.


Ružnu stranu pomorstva ove je godine pokazao slučaj posade broda Mirjana K, koju je menadžer broda, riječka tvrtka Alveus Capital, bivšeg predsjednika uprave Alana Klanca, ostavila na sidrištu grčke luke Pirej mjesecima bez plaća i mogućnosti za povratak kućama.


Nakon pet mjeseci slučaj je riješen, a tijekom tog razdoblja čak su tri člana posade završila u bolnici zbog zdravstvenih problema.


U rješavanje slučaja uključila su se i ministarstva mora i vanjskih poslova, no najveće zasluge pripadaju Luki Simiću, mladom riječkom inspektoru Međunarodne federacije transportnih radnika(ITF), zahvaljujući čijoj upornosti i višemjesečnom radu su pomorci naplatili svoja potraživanja od osiguravatelja broda i vratili se kućama.


Sve manje onih koji žele u mornare


Što se hrvatskih pomoraca tiče, potražnja za njima na svjetskom je tržištu rada u pomorstvu ostala stabilna, čak se i povećala, ali negativne posljedice demografskih trendova počele su se osjećati na domaćim pomorskim učilištima pa tako dio njih ove godine, prvi put nakon dugog niza godina, nije uspio popuniti upisne kvote.


Unatoč stipendijama i poticajima za zapošljavanje kadeta na brodovima. Poticaji su, pak, ostali problem za sebe jer su i ove godine gotovo sto posto poticajnih sredstava »pokupili« domaći brodari koji ukrcavaju daleko veći broj vježbenika od stvarno potrebnog, što rezultira time da mladi pomorci nakon odrađenog staža ostaju bez posla.


Na to već dvije godine upozorava Hrvatska udruga posrednika u zapošljavanju pomoraca (Crosma) i njen predsjednik Mario Zorović koji predlaže da se poticaji dijele onima koji će kadete nakon odrađenog staža zaista i zaposliti.