Udica je jedan od potencijalno najopasnijih udičarskih alata. Slobodne udice, što znači sve udice koje vrhom nisu zabodene u stabilna uporišta, su uvijek potencijalno opasne.

Povrede nastale zabijanjem udice tek su manjim dijelom bezazlene, i to samo ako se radi o površinskim ubodima sitnih udica.

U pravilu su povrede udicom uvijek ozbiljne, ponajprije radi njene oštrine, a onda i zbog zazupca koji ne dopušta odstranjivanje udice bez dodatnog oštećivanja tkiva. Moguće sekundarne infekcije zbog prisutnih nečistoća uobičajenih u ribolovu, prije su pravilo nego izuzetak.

Prva pomoć, odnosno postupak koji ćemo primijeniti u slučaju kad se udica vrhom i zazupcem nađe pod kožom, zavisi o veličini udice i položaju koji je pod kožom zauzela.

Svakako je potrebno čim prije osloboditi udicu strune ili bilo kakve druge spone kako bi opterećenje na mjesto uboda bilo što manje.

Ukoliko je udica na takvom položaju da se vrh udice nalazi neposredno ispod kože, što je primjerice slučaj kada je zabodena u kožu između prstiju, tada je najpraktičnije udicu protjerati do kraja, kliještima odrezati vrh sa zazupcem, te udicu izvući istim putem kuda je ušla.

Ukoliko je udica plitko zabodena pod kožom tako da je vrh manje-više paralelan s površinom kože, postupa se na sljedeći način: jača struna, po mogućnosti upredenica, nekoliko se puta omota oko luka udice te se, dok se dok se vrat i ušica (ili pločica) udice potiskuje prema koži, naglim povlačenjem oba kraja strune u suprotnom pravcu od smjera kojim je udica ušla u tkivo jednostavno iščupa.

Odstranjivanje udice kliještima je moguće samo kod jako malih udica.

Naravno, ovi su postupci primjenjivi samo ako zabodena udica nije velika i ako postupkom neće biti povrijeđeni veći krvni sudovi.

U svim ostalim slučajevima je potrebno potražiti liječničku pomoć, a posebno ako je udica zabodena u blizini oka ili u samo oko.

Do povrede udicom može doći na brojne načine i kod najopreznijih ribolovaca, dok se najčešće povrede bilježe ipak kod početnika ili gostiju koji se nalaze u društvu ribolovaca.

U varaličarenju, ali i obalnom pridnenom ribolovu, pogotovo na plićim terenima, česte su povrede u kojima se udice, ali i olovnice, ponašaju kao projektili. To se događa kod nekontrolirano jakog kontriranja, kad se krupnija lovina u zamaranju naglo otkači ili općenito kad opterećeni pribor s jako napetom strunom naglo ostane bez opterećenja. Tada predvez s udicama ili varalicom bude ekstremno velikom brzinom, doslovno kao projektil ispucan prema obali. Budući da je brzina velika a situacija zapravo neočekivana, takve je projektile često nemoguće izbjeći.

Tako nastale povrede su uvijek ozbiljne. Udice su uvijek duboko zabijene, pri čemu je, pogotovo ukoliko je riječ o trokrakim udicama, neophodna liječnička intervencija dok udarac olovnica ili varalica može izazvati i vrlo ozbiljne traume.