Još jednom nam se javio Oseli Uroš, i ovoga puta s velikom ribom.

Evo što nam je ispričao tom svom uspjehu:

– Jutarnja se izmaglica još uvijek lijeno valjala po površini vode kad sam barkom stigao na odredište.

More je bilo mirno, gotovo nepomično, a zrak je mirisao na sol i onu posebnu vrstu uzbuđenja koju poznaju samo podvodni ribolovci.

Bio je to moj teren, mjesto gdje sam prethodnih godina u ovo doba bilježio uspjehe i gdje sam znao da velike ribe vrebaju svoj plijen.

Provjerio sam opremu i zaronio u tišinu.

Čekanje je počelo – priča nam Uroš.

– Prošao je prvi zaron, pa drugi, no pod površinom je vladao mir.

Ipak, kad sam zaronio treći put, prizor se počeo mijenjati.

Iz plavetnila se pojavila ona, lica.

Kretala se nevjerojatno sporo i samouvjereno, poput kraljice svog carstva, bez trunke straha. Ipak, bila je daleko, na samom rubu mog dometa.

Znao sam da moram postupiti oprezno.

Polako, gotovo neprimjetnim pokretima, izašao sam iz svog skrovišta kako bih joj se približio. Riba je nastavila svoj put.

Iskoristio sam savršen trenutak, naciljao i opalio.

Hitac je bio savršen. Harpun je pogodio ribu točno iza škrga.

U tom se trenutku tišina raspršila – nastavlja Uroš svoju priču.

– Začuo sam najslađi zvuk u podvodnom ribolovu, divlje odmotavanje i zvižduk mulinela dok je šokirana lica jurila prema dubini.

No, prava drama tek je počinjala.

U očajničkom pokušaju bijega, riba je naglo krenula prema dnu.

Harpun se zaglavio među stijenama, a ja sam kroz bistro more promatrao kako se riba koprca, naprežući tijelo o strijelu i pritom kidajući vlastito meso.

Svaka je sekunda bila važna.

Jedan prejak trzaj mogao je značiti da će se osloboditi i zauvijek nestati u dubini.

Skupivši posljednje atome snage, brzo sam zaronio i uspio je uhvatiti doslovno u posljednjem mogućem trenutku prije nego što se uspjela otrgnuti. Dok su mi prsti čvrsto stezali njezin rep i škrge, napetost je konačno popustila.

Tek kad sam je izvukao iz mora i prebacio u brod, istinski sam shvatio njezinu veličanstvenost.

Srebrni bokovi blistali su na jutarnjem suncu.

Objesio sam je na vagu, a kazaljka se zaustavila na impresivnih 16 kilograma.

Obuzeo me val čiste radosti i adrenalina.

Promatrao sam taj veličanstveni ulov, a zatim i mirno more oko sebe. Znao sam da je ovo moj dan.

Spremio sam opremu, upalio motor i zaključio ribolov.

Nijedan ribolovac jednostavno ne bi mogao poželjeti više – ispričao nam je Oseli Uroš.